Stand-up komičarka Andrea Andrassy u osvajanju britanskih frajera

Dosad smo te mogli čuti na radiju, čitati tvoje kolumne i uživati u tvojim stand-up nastupima od Hrvatske do Slovenije, a odnedavno namjeravaš osvojiti i London. Štoviše, već si nogom kročila među cigle, crne taksije i crvene telefonske govornice. Kako si završila u Londonu? Sve je krenulo prije nekoliko godina, kada sam uz nastupe na hrvatskom počela ići i na mini turneje na engleskom jeziku. Komičari s kojima sam radila rekli su mi da se dođem okušati i u London i - evo me, tu sam.

Koliko je bitan agent u tvom poslu. Bi li se na takav pothvat odlučila i solo? Agent definitivno olakšava posao i mislim da ne bih išla u London na neviđeno. Ovako je puno lakše: dogovorimo gažu, ja dođem, i to je to.

Prva stvar/slika koju ćeš zauvijek pamtiti otkad si nogom kročila u London je... To da sam zakasnila na vlak jer je kretao u 16.30, a ja sam došla točno 30 sekundi nakon toga. Sljedeći je išao za 15 minuta, a ta me situacija oduševila. Kod nas bi ležerno u 16.30 mogao još biti kod kuće, oprati kosu, spakirati se i laganim korakom doći na kolodvor – i ne zakasniti. Engleska je zemlja koja voli točnost, baš kao i ja.

Možeš li ukratko opisati svoj prosječan dan... i kvart u kojem stanuješ? Prvih nekoliko dana sam sasvim slučajno odsjela kod prijateljice koja živi u centru, u stanu koji tjedno košta više od moje mjesečne plaće. Zgrada ima portu i foaje, podovi su u tapisonima… Ukratko, odličan prvi dojam! Ipak, za nekoliko se dana selim u realnost.

Kako ti se sviđa njihov crni humor? Obožavam crni humor, a Britanci su po njemu poznati, što mi je jako drago jer to znači da ne bih trebala imati velikih problema s uklapanjem.

Kako bi ti nekom strancu opisala svoj humor? Vjerojatno kao kombinaciju zabavnih, zanimljivih priča, s tendencijom da nakon svakih nekoliko minuta kod nekoga u publici izazovem reakciju “ouch!”

Kojim temama misliš osvojiti britansku publiku? U London nosim svoj standardni, provjereni material koji se temelji na pričama o meni i muško-ženskim odnosima, a sve kroz prizmu Hrvatice. Naš je mentalitet dovoljna tema da im barem malo privučem pozornost.

Imaš li tremu i kako je ubijaš? Ponekad imam, ponekad nemam, primjerice, sinoć sam u Budimpešti snimala emisiju za Comedy Central i čudilo me kako nemam baš nikakvu tremu. A onda je počelo, i to jako. Tremu ubijam tako da se jednostavno popnem na pozornicu i zaboravim na nju. Ipak radim nešto što volim, pa to nekako prevlada sve ostale osjećaje.

Koje te mjesto u Londonu oduševilo, a koje zgrozilo? U Londonu sam provela samo jedan dan, nakon čega sam odletjela za Budimpeštu (ovo pišem na aerodromu u 5 ujutro) pa nisam baš bila puno po gradu. Ali bila sam u Camdenu, koji je super, i naravno, u Primarku, gdje sam kupila roza kombinezon s kapuljačom svinje, koji me oduševljava svaki put kad ga se sjetim. Mjesto koje me zgrozilo bila je podzemna u kojoj sam kupovala “pokaz”, gdje mi je djelatnik rekao da do mojeg kvarta, u kojem ću kasnije živjeti, nema podzemne. Srećom, sa mnom je bila frendica koja mu je rekla da ima pa je pogledao na kartu i shvatio da je u pravu. Da nje nije bilo tamo, vjerojatno bih sjela na stepenice i plakala.

Zamisli da uđeš u telefonsku govornicu i možeš nazvati bilo koga na svijetu i povesti ga na večeru, koga bi odabrala? Tinu Fey. Uvijek.

Što bi poručila svim mladima koji žele otići raditi u inozemstvo? Na što pripaziti... Rekla bih im da definitivno pokušaju, ako stvarno žele raditi. I rekla bih im da pripaze na hrvatski mentalitet: “Pusti, budem ja” – frendica mi je rekla da u Londonu jedva čekaju da ti uzmu novac, a ono naše hrvatsko zarundavanje nije baš hit.

Da možeš opljačkati bilo koji dućan u Londonu i prespavati bilo gdje, što bi odabrala? Trenutačno bih prespavala bilo gdje, jer već tri noći zaredom ustajem u 3 i provodim vrijeme na aerodromu. Što opljačkati? Ne znam, možda Bodyshop.

Tri stvari koje si planiraš kupiti? Dobru torbu (razumne cijene), kišobran i cijeli Primark.

Najdraži birc, najbolji plesni klub i najdraže jelo koje si otkrila... Nisam još izlazila, tako da ne znam, a od jela će u mom slučaju uvijek pobijediti dobar cheeseburger.

I za kraj, kako ti se sviđaju dečki? I kako bi im uletjela u Londonu? Ne znam je li to zbog čudnog vremena, ali čini mi se da su tamo svi zgodni! Ili su jako poslovni ili kul umjetnici, i najbolje od svega – kome god da uletim, znam da me neće odvesti na narodnjake. Za ulet još ne znam, nisam baš dobra u tome, zasad ulijećem samo ljudima koji će mi dati hranu (ovo zvuči jako čudno).