Ljubav na prvo slušanje

22/09/2020

Ne znamo kakvu glazbu slušate, ali moramo vas upozoriti: u glazbu J. R. Augusta mogli biste se opako zaljubiti. Pazite, nemojte kasnije reći da vas nismo upozorili!

Priznajem, kad mi je urednica naručila intervju s mladim hrvatskim glazbenikom J. R. Augustom, iznad glave mi se pojavio onaj stripovski oblačić, s ispisanim "Who the F...?!" u njemu. I, priznajem, bilo je to prilično ignorantski od mene.

"Ovogodišnji osvajač Porina za najbolji album godine, novog izvođača godine te najbolji album alternativne glazbe", iscurilo je s neta nakon prvog guglanja. Pokrećem na YouTubeu video MindHeart i ostajem paf. Kažem vam, ljubav na prvo slušanje...

J.R. August umjetničko je ime 31-godišnjeg Nikole Vranića, glazbenika iz Jakuševca, sela pored Zaboka. Nisam glazbeni kritičar i ne pada mi na pamet opisivati vam njegovu glazbu - to jednostavno morate sami čuti i doživjeti. Bromance? O da, samo takav. Kako prije nisam čuo za tog čovjeka?!

COSMO: Koliko vam je taj proces upoznavanja ljudi s vlastitim radom naporan i zahtjevan?

J.R. AUGUST: U zadnje mi je vrijeme puno lakše, točnije otkako sam potpisao ekskluzivni ugovor s Croatia Recordsom. Sad imam menadžera, svoj zbor i bend i dobre prijatelje oko sebe koji obavljaju svoj dio posla, ne moram sam prolijevati znoj oko svega. Trebalo mi je puno vremena i pozitivne energije da privučem upravo takve ljude, što mi je na kraju i uspjelo. Jako sam sretan - i zahvalan - zbog toga. Ja već desetak godina imam viziju što želim napraviti, ali bez svih tih ljudi to bi bilo jako teško ostvariti.

2

Koliko je to bilo frustrirajuće sve ove godine - znati što želite, a ne moći to ispuniti?

Bilo je izrazito frustrirajuće, priznajem, ali karakter i odgoj mi nisu dozvolili da posustanem. Najljepše je sjediti za klavirom i skladati ili odsvirati sat, sat i pol koncert. Ali teško je sve ono što se događa prije i poslije toga; istovremeno čovjek mora biti umjetnik i imati glavu u oblacima, a s druge strane se očekuje da bude Rambo, da s obje noge čvrsto stoji na zemlji i preživi cijeli taj show-biz koji je vrlo okrutan. I meni, kao čovjeku koji ne voli biti eksponiran, često nesimpatičan.

Osim što se bavite glazbom, vi imate i - nazovimo to tako - normalan posao?

Da, učitelj sam engleskog u osnovnoj školi. To je moj posao, a glazba je moje zvanje, glazba je ono prema čemu sam strastven. Glazba je prvo na što pomislim kad se probudim i zadnje na što pomislim prije spavanja.

Glazbom ste se počeli baviti već u djetinjstvu?

Da, sve je počelo kad sam kao četverogodišnjak dobio sintesajzer. Moji su me upisali u glazbenu školu, ali kasnije mi se to zgadilo zbog autoriteta, a i htio sam svoj bend. Inače sam obožavao klasiku, a prve sam svirke imao u restoranu u kojem radi moj otac, gdje sam kao 12-godišnjak svirao za klavirom sve, od šansona do Guns'n'Rosesa. Kasnije sam prešao u gornju salu i svirao čak i na svadbama. Sa 16 godina sam imao svoj bend, Nautilus, svirali smo obrade, ali i to mi se prestalo nakon nekog vremena sviđati, ja sam htio izvoditi autorsku glazbu. S 20 godina sam upoznao Zacka Dusta i počeo svirati klavijature u bendu Voodoo Lizards - to mi se jako sviđalo.

3

Nakon raspada Voodoo Lizardsa ste sa Zackom završili neko vrijeme u Los Angelesu...

Da, bio sam tamo prvi puta kad smo snimali album i još jednom, kad smo bili na turneji. Bilo je to dobro iskustvo, ali ja sam tada krenuo u zastrašujuću avanturu, u solo vode. Svi su mi tada govorili da je to glupo, iracionalno i neisplativo, ali ja sam uvijek slijedio taj neki svoj put koji sam si zacrtao. To je moj najveći dar, ta strast za glazbom, to me vodi i protiv struje.

Vašu je glazbu gušt slušati, ali i riječi su čista poezija...

Hvala vam na tome, često se začudim kad mi to ljudi kažu jer glazba mi uvijek dolazi prva, tekst pišem kasnije. Ali uvijek sam bio nadaren za pisanje, u školi sam uvijek imao petice iz zadaćnica. U depresiji, s kojom sam se nosio neko vrijeme, kroz tekstove sam upoznavao sebe; pisao sam o svojim iskustvima, stavljao se u treće lice, nekim sam likovima pridavao neke svoje osobine... Imam bujnu maštu, to mi nikad nije bio problem.

Neki vam predbacuju da su vam pjesme predugačke?

Da, album Dangerous Waters traje dulje od 60 minuta, a na njemu je 10 pjesama. Ali ja se nikad ne susprežem, nikad nisam imao problema s manjkom materijala. Naravno da to nije isplativo, tko će na radiju pustiti pjesmu od 10 minuta? Nije isplativo ni financijski - umjesto jednog puštanja od 10 minuta, isplativije je da vam pjesmu od tri minute puste triput... Ali ja nikad ne bih pjesmu od 10 minuta kratio na tri minute.

Pred vama je razdoblje kad će vas definitivno upoznati šira publika. Što vam je u kalendaru sljedećih mjeseci?

Nedavno sam u suradnji s Joškom Klarićem i njegovim bendom Ischariotzcky napravio pjesmu "Trouble". (Obavezno poslušajte i pogledajte spot!, nap. p.). Planiram objaviti album na hrvatskom, ali na kojem ne bih pjevao ja, nego ostali glazbenici. Svaka bi skladba dobila izvođača koji je autentičan - mislim da je to jedinstveni takav projekt. A tu su i onih 10 albuma koji čekaju u ladici...

U višegodišnjoj ste vezi?

Da, moja djevojka i ja smo već 14 godina u vezi. Žene su, kao što je svojevremeno rekao John Lennon, "crnac svijeta", puno su snažnije od nas muškaraca. Ja sam, inače, puno opušteniji u ženskom društvu... Ženama jedino zamjeram da su možda malo prebrbljave, to kažem i svojoj mami i curi i prijateljicama (smijeh), ja volim tišinu.

Otvoreno ste govorili o svojoj depresiji. Kako ste je pobijedili?

Da, nakon što sam počeo solo karijeru, zadesio me crni niz: djevojka mi je otišla u Poljsku, na faksu je bilo teško, zaredale su smrti dragih ljudi u obitelji, a tu su bili i neki drugi problemi vezani uz karijeru. Sve se zakompliciralo i počeo sam tonuti. Ali bilo je to najgore i najbolje razdoblje, tu mi se otvorio taj kreativni prozor i u tri i pol godine sam napisao, vjerujem, petstotinjak pjesama, dovoljno za sljedećih 10 godina... A depresiju sam pobijedio tako da sam upoznavao sebe, radio ono što me izvlačilo: skladao, pecao, vježbao u teretani, odlazio u prirodu, uz pomoć. Ljudi bi trebali upoznavati sebe, eksperimentirati, vidjeti prema čemu osjećaju strast i onda to i raditi.

Photo credit: Luka Smuk

Krešimir Šego

Novo

Komentiraj