Napunite baterije i izbjegnite psihički slom

01/09/2021

Cosmopolitan vam donosi plan kako biti dobro, kako si pomoći ili potražiti pomoć stručnjaka...

Bez apsolutno imalo sumnje - 2020. bila je užasno teška godina. Pandemija bolesti COVID-19 izazvala je toliko boli i tuge koliko nikad nismo mogli ni zamisliti. Mnogi su se razboljeli, izgubili svoje voljene i našli se u nezavidnoj situaciji kad je riječ o poslu. Čak i ako ste bili pošteđeni onog najgoreg, razdvojenost od obitelji, prijatelja i partnera nije bilo lako podnijeti. Zapravo je pandemija bila toliko pogubna za našu psihu da stručnjaci upozoravaju na nadolazeći “psihološki cunami”.

Predviđa se da će se povećati broj onih koji pate od neke vrste psihološkog problema i da će sve više ljudi tražiti stručnu pomoć. “Godina 2020. je na dosad nezapamćen način obilježila život golemog broja ljudi diljem svijeta. Globalna pandemija taknula je duboko, osim u zdravstvenu, i u sve druge životne sfere. Svi smo doživjeli promjene u načinu života i svakodnevnom funkcioniranju koje su od pojedinca do pojedinca varirale u intenzitetu, no može se reći da gotovo nitko nije prošao neokrznuto.

Svakodnevna briga o zdravlju i sigurnosti članova naših obitelji i nas samih, očuvanju radnog mjesta i izvora prihoda te obiteljskih odnosa i njihove stabilnosti, privikavanje na nov način života koji podrazumijeva boravak u kući, školovanje djece od doma, smanjen kontakt s drugima te puno više samoće samo je dio dugačkog popisa onoga s čime se mnogi od nas svakodnevno bore. Neki su, nažalost, doživjeli i teške gubitke bliskih osoba, članova obitelji i prijatelja ili su, zbog bolesti, strahovali za njihov život. Velika količina neprekidnog stresa ostavila je traga na psihičkom zdravlju mnogih ljudi te je, kako pokazuju istraživanja, povećan broj smetnji i poremećaja iz spektra anksioznosti i depresije”, priča psihologinja i geštalt terapeutkinja u edukaciji Jasmina Tofant Reljić iz ProSelfa.

Baš kao i svi mi, i ona kaže kako je često od klijenata, ali i bliskih prijatelja čula izjavu: “Joj, samo da ova godina prođe!” “Kao da će 2021. čarobnim štapićem vratiti sve na ‘staro normalno’, obrisati sve ružno i teško što nam se dogodilo te omogućiti da nastavimo tamo gdje smo stali prije pandemije. Ali tu izjavu razumijem kao duboku i iskrenu ljudsku želju koja, kada se maksimalno pojednostavi, zapravo glasi - želim se (ponovno) osjećati dobro!

To ‘dobro’ za svakoga pojedinca ima drugačije značenje i ovisi o tome kako je proživio 2020. godinu. Može značiti da se želimo osjećati sretno, opušteno, neopterećeno, sigurno, slobodno, zdravo, imamo kontrolu nad svojim životom i još mnogo toga. Ova želja ima još jednu komponentu, a to je brzina - želim se osjećati dobro, i to brzo! Od samih sebe očekujemo gotovo kompjutorsku ili robotsku sposobnost da napravimo ‘mentalni reboot’, kliknemo na gumb, ponovno se pokrenemo i odmah nastavimo tamo gdje smo stali, kao da se ništa nije dogodilo.

Nažalost, kod ljudske psihe to tako ne funkcionira te je proces oporavka puno kompleksniji - iziskuje vrijeme i rad na sebi. Ono što se dogodilo golemom broju ljudi u 2020. zapravo je gubitak. On se može doživjeti na mnoge načine, u različitim područjima života i različitim intenzitetom. Neki su tijekom pandemije izgubili voljenu osobu i zbog težine tog događaja, u tom je slučaju vrlo jasno da se radi o velikom osobnom gubitku. Otkaz ili razvod također su gubici koje lako prepoznajemo, no brojne gubitke koji su se događali na svjetsko razini nešto je teže prepoznati i imenovati. To su, primjerice, nemogućnost vođenja dosadašnjeg načina života, nedostatak sigurnosti, gubitak slobode u nekim životnim aspektima, ali i odustajanje od ideja, želja i planova kojima smo se veselili”, ističe psihologinja.

Kaže kako je iznimno važno da osvijestimo one gubitke koje smo doživjeli i da si damo prostora za žalovanje jer je ono preduvjet za željeni oporavak. Psihologinja Tofant Reljić navodi i opisuje četiri zadatka u procesu žalovanja psihologa J. W. Wordena. “Prvi je zadatak prihvaćanje realnosti, odnosno gubitka nekoga ili nečega što nam je bilo važno. Trebamo prihvatiti da toga više nema i na mentalnoj i emotivnoj razini. Važno je sagledati situaciju takvu kakva je, u sadašnjem trenutku i na mjestu gdje smo se u životu zatekli. Kada je na tome mjestu bolno i teško te kad nam se ne sviđa ono što smo zatekli, često krećemo u unutarnju borbu i ne pristajemo biti tamo. Trošimo energiju na to da vratimo stvari na staro i često inzistiramo na onome što više nije moguće. Tek kad situaciju prihvatimo takvu kakva jest, makar nam se ne sviđa, ljuti nas ili smo zbog nje tužni, možemo krenuti na drugi zadatak, a to je prorada gubitka i tugovanje”, priča ona. Osim toga, ističe kako je tugovanje normalna reakcija, a njegova je funkcija da osvijestimo značenje pojedinih gubitaka za nas i priznamo si da su nam bili važni, neovisno o tome radi li se o objektivno velikom gubitku ili nekoj “sitnici”, želji ili planu od kojeg smo morali odustati.

“Tugovanje je bolno razdoblje koje većina ljudi želi ‘protrčati’, no neizostavan je dio prorade gubitka i nastavka života bez onoga što smo izgubili. Treći se zadatak odnosi na prilagodbu novim okolnostima i okruženju. U situaciji u kojoj više ništa nije kao prije - ni mi sami, ni ljudi oko nas, ni odnosi, ni životne vrijednosti, ni načini svakodnevnog funkcioniranja - važno je dati si vremena za prilagodbu na novi životni kontekst, ali i na vlastitu ulogu u njemu”, priča i dodaje kako se četvrti zadatak odnosi na ponovno uključivanje u život, onakav kakav je sad. “Proces žalovanja nije nimalo lagan, no nakon što ga odradimo postupno ćemo ponovno naći radost, veselje, optimizam i životnu energiju. Dok žalujete, savjetujem prvenstveno da budete blagi prema sebi i da se ponašate sukladno vlastitim emocijama. Osluškujte svoje potrebe te radite ono što vas opušta i umiruje umjesto onoga što se od vas očekuje ili onoga što rade drugi. Ako vam je teško, ne govorite si ‘moglo je i gore’ ili ‘drugima je teže’ nego si, umjesto toga, dajte vremena za tugovanje i pokušajte si ugoditi. Bavite se nekom aktivnošću koja vas opušta, porazgovarajte s prijateljem ili drugom bliskom osobom te se, ako prepoznate da vam je potrebno, obratite stručnoj osobi za savjet i pomoć”, kaže psihologinja Tofant Reljić.

Bitku tek trebamo dobiti, ističe i psihoterapeutkinja Samantha Carbon iz britanske Udruge psihoterapeuta (UKCP). Trebamo usporiti i boriti se dan po dan. Ako se osjećate usamljeno ili potpuno bezvoljno, britanski psiholozi nude nekoliko savjeta kako si pomoći kod sljedećih stanja: Usamljenost Ovo je velika stavka i, prema podacima britanske Fondacije za mentalno zdravlje, jedna od četiri osobe iskusila je usamljenost tijekom lockdowna. To može prouzročiti velik mentalni stres i dovesti do osjećaja bezvrijednosti, depresije, čak i suicidalnih misli. Osim toga, usamljenost se ne javlja samo kad smo sami nego i kad smo okruženi drugima, osobito ako se ne osjećamo dobro.

Britanska psihoterapeutkinja Yuko Nippoda preporučuje tehnike disanja i meditacije. Jedna od metoda umirivanja uma je udisanje kroz nos četiri sekunde, izdisanje kroz usta osam sekundi, potom držanje daha tri sekunde prije nego što ponovite cijeli postupak u trajanju od dvije ili tri minute. Druga je zatvoriti oči, izbrojiti do 100 i potom od sto unatrag ako vas obuzme panika. Aplikacije poput Calma, Insight Timera i Headspacea, kao i web siteovi Free Meditations ili BalanceTime pomažu “odmoriti” misli. Loše raspoloženje Pokušajte ga razumjeti, jer prirodno je da se tako osjećamo ako se svijet čini opasnim i zastrašujućim.

“Tijelo procesuira što se događa i važno je slušati što nam poručuje. Umjesto da blokiramo osjećaje, pretvorimo ih u nešto pozitivno”, navodi Nippoda. Važno je okružiti se ljudima koji vas podržavaju i motiviraju. Krivnja Ako se ne želite vratiti u “normalan život” i osjećate grižnju savjesti jer uživate u nekim aspektima lockdowna, niste sami. Stručnjaci kažu da je mnogima od nas vlastiti dom postao poput čahure i osjećamo se anksiozno kad izađemo, osobito zato što virus i dalje divlja. Nippoda savjetuje da krenemo malim koracima - izlazak od 15 minuta, pa drugi dan produljimo na pola sata. Isto tako da idemo na mirna mjesta ili gledamo izlazak sunca dok ostali još spavaju.

Zabrinutost zbog zdravlja Iako je ključno biti na oprezu kad je riječ o higijeni i brizi o sebi u tijeku najveće svjetske pandemije, lako je upasti u zamku fiksacije kad samo mislimo o zdravlju. Nippoda kaže kako je vrlo korisno podići razinu svoje energije otpuštajući bijes ili smijeh. “Vikanje na sav glas na mjestu gdje nema nikoga uokolo otpušta ljutnju. Gledanje komedije i smijanje dovest će do osjećaja sreće i podići razinu raspoloženja”, kaže ona. Iznimno je važno imati uravnoteženu prehranu, redovit san te neki hobi u kojem se možemo izraziti. Jer ako smo išta naučili iz 2020. godine, to je da je život stvarno kratak te da trebamo biti blagi prema sebi.

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj