Ženski moza(i)k: Dragi, nije ono što misliš!

20/08/2015

Ako pitaš Google, šoping s dečkom je nešto najgore što ti se može dogoditi, ako ne računaš mogućnost da će šoping centar biti zatvoren. Ili da ćeš propustiti popuste i biti osuđen na novu kolekciju. Ili da će te živog pojesti pokretne stepenice.

Znaš kako ćeš znati je li dečko zaljubljen u tebe? Tako da s tobom pristane ići u šoping. U drugu državu. Na cijeli dan.

Znam što ćeš sad reći. Reći ćeš: „Ne Sara. To uopće ni najmanje eventualno čak štoviše dapače apsolutno vizavi ne mora značiti da je zaljubljen u tebe. Vjerojatno te samo želi odvesti u krevet“, ali morat ću ti reći da si u krivu. Naime, nakon 150 kilometara vožnje u susjednu nam deželu, a onda osmosatnog utrčavanja i istrčavanja iz tridesetak različitih trgovina, vjerojatno mu neće biti ni do čega. Dakle ja sam u pravu, a ti si u krivu. I nema veze ako se ne slažeš jer ja pišem, a ti čitaš i život ni inače nije pošten.

Uopće nisam znala što očekivati kad sam predložila šoping izlet. Mislim da sam iskoristila baš te riječi. U strahu. Mislim da sam u brzini izgovorila nešto poput: „Eeeeej idemo u šoping i ajmo biti cijeli dan i bit će ful zabavnooououuou...“

„Ajmo.“

„Ozbiljno??“

Iskreno, očekivala sam: „Šef me tjera da radim prekovremeno“ ili „Ha-ha, dobra fora“ ili „Danas igra Mančister“ ili „Moram napraviti musaku“ ili  jednostavno „Nope. Nope, nope, nope...nnnope“.

Definitivno nisam očekivala: „Ajmo.“

Srećom, po prvi sam put točno znala što mi treba i obećala si da neću kupovati gluposti. Posljednji put kad se to dogodilo, kupovala sam odjeću za prvi razred osnovne. S mamom. Onda sam točno znala da mi treba pernica, školska torba, zvonarice i one tenisice čiji je đon visok dvadeset centimetara i svijetli kad hodaš ili skačeš pa većinu vremena stupaš i onda šetnja prvašića gradom izgleda kao mimohod groznice subotnje večeri. Voljela sam ih skoro kao i svoje hlače na krave. Ne, ne na kravlji print nego na KRAVE. Tad me iz njih ne bi izvukao ni Chris Hemsworth bez majice. Ok, ovo nema smisla jer je on tad imao četrnaest godina a ja šest i bolje da prestanem dok netko nije nazvao nadležne ustanove.

Kad je riječ o šopingu s dečkom, on se valjda nalazi negdje na vrhu ljestvice stvari koje bi zakonom trebale biti zabranjene u vezi, ili se to bar tako čini. Ako pitaš Google, šoping s dečkom je nešto najgore što ti se može dogoditi ako ne računaš mogućnost da će šoping centar biti zatvoren. Ili da ćeš propustiti popuste i biti osuđen na novu kolekciju. Ili da će te živog pojesti pokretne stepenice.

Zato su me ljudi čudno i ružno gledali kad sam rekla da vodim dečka. Osjećala sam se kao da sam istovremeno izdala cjelokupni ženski rod, a njegovi su ga prijatelji ispratili pogledom sažaljenja – kao kad su u „Spašavanju vojnika Ryana“ onom liku dali morfij i čekali da umre. E. Tako.

Ali meni je u potpunosti bilo jasno što muškarci misle o šopingu. Znala sam da bi mogao umrijeti od dosade i da sam ja u suštini grozna osoba jer sam mu dopustila ulazak na mjesto najžalosnijih muških lica. Ne, ozbiljno, jeste li ikad pogledali te muškarce? Ali stvarno pogledali? Stvarno ne lažem kad kažem da sam se donekle osjećala krivom i bila ozbiljno zabrinuta hoću li zbog ovoga ostatak života provesti okružena mačkama i djeci uvaljivati trule jabuke i Bronhi bombone. Osim toga, znanstveno je dokazano da ljudi stvarno mogu umrijeti od dosade. Ipak, potajno sam se nadala da neće otići tako daleko.

Imala sam točan plan i razlog zbog kojeg sam bila u šopingu i taj razlog nije bio zato što sam žena niti zato što je to zabavno niti zato što je to šoping i o čemu mi tu pričamo...ne. Imala sam točan popis onoga što sam morala pronaći, onoga bez čega ne mogu u životu i nisam imala namjeru kupovati sakupljače prašine – odjeću koju kupiš jednom jer košta dva eura ili zato što je „tako slatkaa Isuseee“ i onda ti sljedećih deset godina u ormaru hrani moljce.

I znaš što se onda dogodilo? On me cijelo vrijeme držao za ruku i nosio mi vrećice i pronašao više stvari s mog popisa nego što sam ih ja uspjela pronaći. I nasmijavao me. I onda mi je još rekao da mu je ovo zabavno. I još ima i ukusa. Yup. To se dogodilo. I to je bilo najbolje što mi se dogodilo nakon masažne fotelje.

Ako si muško, masažna fotelja u šoping centru je kraljevsko prijestolje. Iskreno, nije mi jasno kako u blizini nisu postavili automat s pivom i televizor. Tako bi zasigurno imali nasmiješena muška lica i zadovoljne, potrošački raspoložene žene. Razmislite o tome istraživači tržišta! Ako si žena, pitat ćeš: „Kakva fotelja?“ jer tko je vidio sjediti u šoping centru, pa jesi li ti normalna, pa gdje ćeš pored svih ovih trgovina, pa i ovako ne znam kako ću sve stići. E. Zato sam ja masažnu fotelju otkrila tek nedavno i priču bih besramno mogla ubaciti u kategoriju najneobičnijih seksualnih iskustava.

Ej. Ta fotelja dirala me na mjestima za koja nisam ni znala da imam. Ozbiljno, jeste li znali da u šoping centru za pet kuna pet minuta možete biti u potpunoj ekstazi? Pogledajte ljude kad prolazite pored njih. Ako su sami, imat će izraz lica Hannibala Lectera prije nego će pojesti nekoga. Ako su u paru, smijat će se naglas da prikriju želju da ih se ostavi nasamo s foteljom. Priznat ću, malo je uznemirujuće i mislim kako bi te fotelje trebale stajati u nekoj zatvorenoj sobi. Sa zvučnom izolacijom. Onda bi se mogli družiti kako treba. Mogu točno zamisliti muža koji dolazi ranije s posla i trči u spavaću sobu dok žena preplašena skače iz fotelje, staje između nje i muža i viče:“Dragi, nije ono što misliš!“

Na kraju, što reći? Za sve one koji vide a ne čuju i gledaju a ne slušaju, priča o šopingu s dečkom vjerojatno je samo donekle istinita. Vjerojatno je to ipak nešto što bismo trebali raditi u ženskom društvu, ali ideja i ne mora biti toliko strašna ako im zadate nekakav cilj. Zapravo biste se mogle iznenaditi. Ja definitivno jesam. Doznala sam da mi dečko ima ukusa, a ja dugo nisam obavila tako dobar šoping. Dobro, zaljubljen je, ali to ne umanjuje činjenicu da se stvarno potrudio biti odličan šoping partner što mi daje dovoljno razloga da se i sama osjećam posebno i drugi put se upustim u nešto u čemu on uživa. Naprimjer hrani.

Naposljetku, kompromisi su srž svake veze (kako je „srž“ uopće riječ?) – on će s tobom ići u šoping, a ti budi fer i reci mu što ti treba. Šopingiranje „u prazno“ ostavi za neki drugi dan jer oni to nikad neće shvatiti. Zamisli da te tjeraju da s njima gledaš drugu ligu Obale bjelokosti gdje svi samo okolo trče bez ikakvog cilja. Onda ga ti pitaš: „A zašto oni samo trče okolo umjesto da pokušaju zabiti gol?! A  on ti odgovori: „Pa tako. To je nogomet. Zabavno je.“ Ti bi na to odgovorila s: „Ne. To nije nogomet. To je gubljenje vremena.“ Eto vidiš. Opet sam u pravu.  

Sara Schmidt

Novo

Komentiraj