Ženski moza(i)k: Mrvica

25/09/2015

Kad su meni, nakon jednog prekida, govorili da ima još riba u moru, željela sam im da progutaju jednu, po mogućnosti grdobinu. Ne želiš to čuti. Isto kao što ne želiš čuti „pojedi jabuku“ kad pitaš jel' ima nešto slatko u kući

Prije mjesec dana frendicu mi je ostavio dečko nakon dvije godine veze. Dvije godine. To je k'o sto godina. Nazvala me očajnim isprekidanim glasom, gutajući suze – kao kad u keksu umjesto komadića čokolade zagrizeš grožđicu.

„Prekinuli smo...on me ostavio....zaljubio se u drugu....“, drhtala je u mobitel.

„Ma nije moguće! Pa kako?“, jer ovako moraš reagirati ako si dobra frendica čak i ako se potajno veseliš tome što ćeš napokon na glas moći ismijavati njegov očajni pokušaj puštanja brade. I njegov „smisao za humor“ koji se sastoji od ponavljanja nečije rečenice i trosatnog smijanja u prazno, a to je Anji bilo „preslatko“.

Njih dvoje su bili sinonim za ljubavnu vezu. Potpuno kompatibilni - izgledom, interesima i vizijama. Toliko savršeni da su bili dosadni, ali i dostignuće koje smo svi mi ostali smrtnici priželjkivali. Jedni od onih rijetkih za koje si siguran da ćeš im omotati auto prozirnom folijom dok budu izmjenjivali prstenje u gradskoj vijećnici i nadati se da ćeš uhvatiti buketić u podivljalom stampedu udavača. Jer je to garancija da ćeš se i ti udati. Ono kad ti lažno čestitaju one druge koje su ostale praznih ruku, a iza leđa te optužuju da si ih zgazila, izgrebla i počupala samo da bi došla do buketića. Što je zapravo istina. Totalno je smiješno koliko smo skloni vjerovati u takve stvari, otprilike kao i kad vidimo dimnjačara pa se kriomice uhvatimo za gumb ili kad nedajbože razbijemo ogledalo.

Uglavnom, moja ostavljena frendica. Ispostavilo se da on već šest mjeseci paralelno ima drugu i smrtno je u nju zaljubljen, ali nije imao snage priznati odnosno povrijediti Anju. Jadan.
Možda bi to i duže trajalo da ona nije pročitala poruku dok se on tuširao. „Kad se vidimo Mrvica?“ MRVICA? Deset minuta nakon toga, omotan ručnikom oko strateških mjesta, skrušeno joj je priznao, a sat vremena poslije izlazio je iz stana s koferom.

Anja prvih par dana nije izlazila iz kreveta koji je bio prekriven balavim papirnatim maramicama. Radila je sve one stvari koje su zabranjene kod slomljenog srca kao što su slušanje Celine Dion i gledanje Notebooka. Nakon toga je slijedilo stalkanje njegovog profila na Facebooku i seciranje svakog lajka od 2008. Je li objavio da je u vezi? Ima li već slike s njom? Još nije ništa stavio. Aha, možda ova fotka od sinoć koju je stavio prijatelj njegovog kolege s faksa ujaka kum? Tu je neka ženska. Mutno je, ali se vidi da je ful ružna.

I ima cipele k'o da radi u bordelu. Ma što on vidi u njoj? Sigurno je dobra samo za one stvari. Plakanje sad prelazi u ljubomoru koja je najodvratniji osjećaj ikad jer si u isto vrijeme tužan, ljut, bijesan i na granici ludila. Slijedi faza spore vožnje oko njegove kuće i radnog mjesta u stilu američkih policajaca, ali bez kave i krafni. Gdje ide? Što radi? Da mi je vidjeti tu kuju uživo, počupala bih joj ekstenzije i skinula šminku s razrjeđivačem pa da vidi on s kim me zamijenio!

„Jelda Sara? Jelda da je ružna?“

„Pa je naravno da je.“, Kuiš, i da je najljepša na svijetu bit će ružna bez obzira na to jesam li ja nju ikad u životu uopće vidjela ili nisam. To su detalji i nebitni su.

„Da, Anja. Debela i ružna je. Ne Anja, nije ljepša od tebe. Nitko nije ljepši od tebe. Lik je šupak. Njegov gubitak. Nikad te nije bio vrijedan. Debela je i ružna.“ (Muškarci u vezi/braku/friendzoneu/vječnoj samoći – zapisujte ove rečenice.)

Zadnja faza još traje, a to je ona pod nazivom „Ima još riba u moru“, odnosno prihvaćanje situacije.

Bilo bi divno kada bi mjesec dana mogli prespavati i probuditi se u fazi prihvaćanja novonastale situacije. Bili bi pošteđeni ovih posesivnih, nedostojanstvenih i sirovih osjećaja.

Ali to nažalost, nije baš jednostavno. Kad su meni, nakon jednog prekida, govorili da ima još riba u moru, željela sam im da progutaju jednu, po mogućnosti grdobinu. Ne želiš to čuti. Isto kao što ne želiš čuti „pojedi jabuku“ kad pitaš jel' ima nešto slatko u kući. Ne postoji trenutak u kojem ćeš nekoga razveseliti tim okrutno istinitim činjenicama. Ti želiš samo njega jer nema života bez njega, gotovo je, nikad više nećeš naći nikoga sličnog njemu. Misliš samo na sretne trenutke s njim i vidiš ih kao u usporenom filmu. Trčite držeći se za ruke po pješčanoj plaži dok vam vjetar raznosi kose, a u stvarnosti ste nabadali bosi po šljunku dok je on bio dva koraka ispred tebe jer mu se pišalo. Ljubav napravi tartar biftek od našeg mozga i doda mu sve moguće začine kako ne bi namirisali partnerove slabosti i mane.

Pa ne vidiš da on zapravo nije taj pravi, tebi je najljepši i najbolji, a worcester u tvom mozgu blokira njegove dlake od brijanja u kupaonici, smrdljive čarape i sociopatsko ponašanje.

Ajmo biti iskreni - nije ovo prvi put. Za svakoga mislimo da je pravi jer je to i logično, ne bismo bile s njim. Slažem se, ima žena koje imaju muškarce za trošenje i koje u takav odnos ne upliću emocije, ali to je manjina. Mi smo ipak stvorene da osjećamo i da nam osjećaji diktiraju ponašanje.

Dakle, naučile smo nešto. Ne možeš baš svaki put potrošiti sebe na njega, naročito ako je pogrešan. Kako znamo da je pogrešan? Ne znamo odmah, ali iskustvo nas je naučilo da prepoznajemo znakove. Što mi zapravo želimo s njim ili od njega? To je najteže pitanje, muškarci na njega nikada neće dobiti odgovor, ali mi bi trebale. Kakvu mi imamo viziju i uklapa li se on tu? Super je ono da se suprotnosti privlače, ali ovdje to ne igra. Ako njega zanima samo sport, a ti si filmofil, možda može biti simpatično na početku. Ali deset godina kasnije u braku, bit ćete u odvojenim sobama, svatko sa svojim televizorom i nećete imati o čemu razgovarati jer ti nećeš razumjeti zašto Suarez grize ljude, a on neće znati tko je Liam Hemsworth. I život će vam biti tužan. Ti voliš izlaziti, njemu je najljepše kod kuće. Na početku će ti to biti baš slatko jer je nježan i staromodan, ali kad ispari konjak iz bifteka, vidjet ćeš tuljana na kauču kako gleda utakmicu treće lige Paragvaja.

Nauči prepoznati znakove! Izdvoji, povećaj, izoštri! Nemoj trošiti sebe, svoje vrijeme i srce zato što si izabrala nekoga jer je vrijeme, jer sve frendice imaju nekoga i jer je red. Tako si spuštaš kriterije a to ne može završiti dobro. Jedina stvar na ovom svijetu koja je apsolutno nezamjenjiva, savršena i nikad neće postojati ništa bolje je Njuteluu. (jer smo kul i u toku i sad znamo kako se Nutella pravilno izgovara. Jeste li ljuti i uzrujani ovom informacijom? Jeste li? E. I ja sam. Ali Nutella je i za to lijek. Nutella.)

Anja je posljednjih dana širom otvorila oči. Uvidjela je da oni dvoje i nisu bili baš tako savršeni. Svakim danom pronalazi novi razlog zbog kojeg je bolje da su prekinuli. To je proces koji se sastoji od malih koraka. Za početak, počeo joj se sviđati njegov sasvim prigodan nadimak - Mrvica, naročito kad se sjetila kako mu je u trenutku priznanja pao ručnik.

Sara Schmidt

Novo

Komentiraj