Ženski moza(i)k: Marija i konj

17/09/2015

U većini slučajeva, jedan od troiposatnih „skokova na kavicu“ žene će provesti raspravljajući o svojoj novoj vezi odnosno o nedefiniranom odnosu između nje i određene muške osobe, koja vjerojatno nije svjesna da je u vezi i neće biti još sljedećih nekoliko mjeseci. Ali je. Onda se nađu u situaciji gdje je ona zbunjena i isfrustrirana zbog njegovih „dvostrukih znakova“, dok on razmišlja o tome hoće li za večeru naručiti pizzu ili će riskirati s prošlotjednim ostacima mamine gibanice jer tekma počinje za pet minuta.

Danas je jedan od onih dana. Ne „onih“. Nego onih. ONIH. Onih kad ne stigneš popiti kavu, obučeš košulju naopako i odlučiš obuti one cipele. ONE. One od kojih te noge bole dok su u ormaru. E. Te cipele. I onda dođeš na posao i gladna si jer nisi ništa pojela. Ili jesi, pa si svejedno gladna, (#zgrabičokoladicu #TitoZaslužuješ), i jedina opcija ti je nekakva odvratna čokoladica iz automata s preljevom od šećera i punjenjem od izgubljene nade. Vrlo kratko ćeš u njoj uživati i znaš da će ti trenutno srušiti sve snove i volju za ostatak dana, ali ju svejedno želiš jer si gladna - i onda čokoladica zapne u automatu. Počneš tresti automat jer si već odlučila da ćeš pojesti tu čokoladicu, a jednom kad se odlučiš na taj korak povratka nema, a i zato što je sasvim ok na vrijeme objaviti cijelom petom katu da si manični proždrljivac čokoladica iz automata.

I onda odeš na kavu. I veseliš joj se jer je to prva kava toga dana i prijati će ti kao tisuću zagrljaja. Ali neće. Neće jer ćeš uz kavu dobiti uzrujanu frendicu koja ti već po treći put analizira svoju trenutnu ljubavnu situaciju.

Za razliku od muškaraca koji su vrlo pametno odlučili ne ulaziti u analizu ženskog uma, (jednako kao što su vrlo pametno odlučili kloniti se sadržaja ženskih torbica), žene obožavaju analizirati muške umove. Ozbiljno. Jer, mi ih jako dobro poznajemo. Mi ih poznajemo čak i bolje od njih. Mi točno znamo o čemu oni razmišljaju, jel' tako? Tako je.

U većini slučajeva, jedan od troiposatnih „skokova na kavicu“ žene će provesti raspravljajući o svojoj novoj vezi odnosno o nedefiniranom odnosu između nje i određene muške osobe, koja vjerojatno nije svjesna da je u vezi i neće biti još sljedećih nekoliko mjeseci. Ali je. Onda se nađu u situaciji gdje je ona zbunjena i isfrustrirana zbog njegovih „dvostrukih znakova“, dok on razmišlja o tome hoće li za večeru naručiti pizzu ili će riskirati s prošlotjednim ostacima mamine gibanice jer tekma počinje za pet minuta.

„Ne razumijem ga.“

„Znam.“

„Kužiš, kad smo skupa sve je savršeno i ne pušta me i stalno je uz mene. Čim odem totalno se ohladi. Jučer me nazvao samo jednom.“

„Znam.“

„Jer želim da se napokon odluči. Zašto sve mora toliko komplicirati? Ako ne želi biti sa mnom onda ne mora. Zašto toliko komplicira?“

„Znam, tako je i meni bilo. Sve znam.“

„Mislim, znam ja da on ne želi juriti i da nije baš tip za veze pa mu je sve ovo novo i neobično, ali zašto mora biti takav prema meni?“

„Pa kako se ponašao kad ste razgovarali o vašoj vezi?“

„Kako misliš?“

„Pa je li on inicirao vezu ili ni tad nije djelovao zainteresirano?“

„Pa nismo nikad baš razgovarali o tome, al' ono, viđamo se svaki dan već mjesecima...“

Aha. AHA!

Ok, ne tvrdim da poznajem frajere. Zapravo ih ni ne želim poznavati jer bi time izgubila svoju potrebu razbijanja glave o tome što mu se mota po mislima u svakoj situaciji, a to bi značilo da bih razmišljala o stvarima poput izbjegličke krize ili bih možda čak i primijetila potres u utorak. Ali, ako me je niz komičnih iskustava s muškim rodom dosad naučio nešto, to je da se kod muškaraca ništa ne podrazumijeva. Ne, ne podrazumijeva se. Znam da TI to misliš, ali on ne.

Ajmo ovako. Ajmo reći da postoji frajer po imenu Krešo Horvat (moguće da i postoji, možda čak i više od jednog) koji je upoznao Mariju. Krešo je Mariju pozvao u kino i bilo im je super. Onda ju je pozvao na večeru i ponovo su se ludo proveli. Krešo i Marija tako su se odjednom počeli intenzivno družiti i često su izlazili na kave, večere i čvenkove.

Jednu večer, Marija je prije izlaska ostala sjediti u autu, zamišljena, prepuna značajnih „moramo razgovarati“ uzdaha. „Znaš li da je prošlo već šest mjeseci otkad smo se počeli viđati?“, kaže ona pokušavajući ostati smirena i zamišljena kao da ovaj razgovor nije počela uvježbavati već nakon drugog spoja.

Odjednom nastane tišina. Za Mariju je ta tišina nešto najgore i najduže na svijetu. Ta tišina je ono što njene misli odvodi na mjesta koja ovu situaciju mogu znatno pogoršati ako on uskoro ne progovori. „Mislim da sam ga uzrujala. Joooj glupačo. Zašto moraš forsirati ovaj razgovor. Pa očito je prerano. Je li prerano? Mislila sam da nije. Pa viđamo se već šest mjeseci.“

Istovremeno, Krešo razmišlja: „Ufff, šest mjeseci.“

Marija nastavlja razbijati glavu: „Možda misli da ga forsiram da bude u ultra ozbiljnoj vezi sa mnom. Sad sigurno misli da sam dosadna i manipulativna žena koja mora pod svaku cijenu biti u vezi. U stvari uopće ne znam želim li biti u vezi... mislim, vodi li ovo nekamo? Hoće li ovo ikad napredovati? Ima li ovo budućnost? Želim li da ovo ima budućnost? Hoćemo li imati djecu? Želi li on djecu? Ma ne, čekaj, previše razmišljaš. Želim li ja išta mijenjati u ovoj vezi?“

A on razmišlja: „...šest mjeseci...to znači da smo se počeli viđati...uf...kad je to, čekaj...u ožujku? Ne, ne u veljači. Pa da, dan nakon što sam auto vozio na servis... što znači da, čekaj da vidim mjerač – auuu! Opet sam zaboravio promijeniti ulje.“

Za to vrijeme, Marija ga ne prestaje promatrati: „Ljut je. Ne može biti očitije. A što ako sam u krivu? Što ako on zapravo želi više od ove veze? Možda se pokušava suzdržati jer su njegovi osjećaji previše jaki i boji se što će se dogoditi ako ih pokaže? Da, mora da je to. On se boji da ću ga odbiti.“

A Krešo nastavlja: „E, i moram se sjetiti reći im da opet malo pogledaju taj mjenjač. I dalje im ne vjerujem da su išta napravili zadnji put. Nesposobni kreteni, ne moram biti mehaničar da bih znao da jednostavno ne ubacuje u brzine kako treba. I bolje im je da opet ne krive hladno vrijeme. Kakvo hladno vrijeme? Vani je 30 stupnjeva, a ovo trese k'o traktor. Ali pare znaju uzeti. To da. To nije nikad problem.“

„Ljut je“, razmišlja Marija. „Pa normalno da je ljut. I ja bih bila ljuta. Uopće ga ne krivim. Ma joj, osjećam se tako loše što ga moram stavljati u ovakvu poziciju i mučiti ga ovoliko, ali kako da ja kontroliram svoje osjećaje? Nisam ja kriva što se ovako osjećam. Jednostavno nisam sigurna što želim.“

„Ako mi budu probali prodati foru da garancija traje samo tri mjeseca, kao što su napravili s Josipovim…uf, ma bolje da se niti ne živciram. Zvat ću sutra Josipa da vidim ima li on još uvijek onaj broj od onog ti...“

„Krešo?“, misli mu prekine Marija.

„Da?“

„Molim te, nemoj se ovako mučiti...možda nisam ni trebala...osjećam se tako...“, počne plakati.

„Molim?“

„Ma ništa. Ja sam takva glupača. Mislim, znam da ne postoji nikakav princ. I ne postoji nikakav konj.“

„Ne postoji konj?“, Krešo je u ovom trenutku zbunjen k'o Amiš pred kompjuterom.

„Sigurno misliš da sam potpuno jadna.“

„Pa ne mislim!“, uzvikne Krešo sav sretan jer napokon zna što treba odgovoriti.

„Ma...samo...samo...potrebno mi je malo više vremena“, kaže Marija uzrujano.

U ovom trenutku jedina stvar koja Krešu dijeli od potpune katastrofe jest pronalazak idealnog odgovora koji će riješiti svaku situaciju, u svakom trenutku, bez obzira na to što Krešo i dalje nema pojma o čemu Marija priča.

„Ok.“

„Ok??? Stvarno to misliš? Ne ljutiš se??“

„Mislim šta? Zašto bih se ljutio?“

„Zbog vremena.“

„Ha...kakvog vremena? (Krešo panično gleda u oblačić koji je prekrio sunce). Aha tog vremena! Ne, ne ljutim se. Sve je ok.“

Marija se još jednom okrene prema Kreši, zagleda se duboko u njegove oči dok se Krešo nada da će, što god sljedeće učinila, biti nešto što neće uključivati pitanje o konju.

„Hvala ti, divan si!“

„Ma...sve ok.“

Sljedeći dan, Marija će provesti detaljno analizirajući situaciju sa svim svojim frendicama, mamom, cimericom, sestrom, tetkom i mačkom. Zajedno će analizirati svaku njegovu riječ, svaki njegov pokret i to je li stavio parfem zato što inače to radi ili ga je stavio zato što želi impresionirati baš nju. Jer, kužiš, možda ga je ona u potpunosti promijenila i nakon šest mjeseci s njom on je sad bolja osoba. Ova tema bit će glavni predmet razgovora sljedećih nekoliko dana, tjedana, a možda i mjeseci. Čak i ako se u međuvremenu ne dogodi ništa novo, njezina će priča uvijek uključivati neki novi detalj o kojemu nije razmišljala prije ili ne na TAJ način.

Krešo će, svjestan da postoji mogućnost da je nešto negdje nekako zabrljao, sljedeći put kad s Josipom ode popraviti mijenjač, pitati ga: „E. Jel' Marija ikad imala konja?“

Ono što moraš znati jest da tu nije riječ o inteligenciji. Ne, tu je riječ o jednostavnim činjenicama, a činjenica je ta da, ako je on naručio burek, onda je mislio na burek s mesom.
Jer to je jedina stvar koja se njemu u tom trenutku podrazumijeva.

Zato, želiš li imati lagodnu i uspješnu vezu sa svojim dragim Krešom, prva i osnovna stvar koju ćeš mu morati naglasiti jest da ste u vezi ako ti to misliš, osjećaš, smatraš, želiš.

Važno je naglasiti da većina muškaraca neće ni biti svjesna koliko je vaša veza ozbiljna dok ti to tako ne kažeš. Ali onda mu reci. Da ne bude poslije „nisam znao“.

Ne postoji idealno mjesto ni vrijeme.

„Krešo, možeš li mi dodati onu zdjelicu na cvjetiće sad kad smo u vezi?“

„KREŠO! Ustani! Kuća gori i u vezi smo!!“

„Krešo! Imam super vijesti! Upravo sam došla od ginekologa i naše četvrto dijete bit će djevojčica. Neka nam i ono posluži kao još jedan prekrasan znak da smo u vezi!“

„Krešo. Na našu pedesetu godišnjicu braka, koja označava da smo u vezi, željela bih ti reći da te jako volim i da sam s tobom stvarno sretna. Unatoč tome što smo u vezi čak pedeset godina. U vezi, Krešo.“

Nikad nemoj prestati ustrajati u tome da mu daš do znanja u kakvoj ste situaciji. Zašto? Zato što ćemo onda na kavi raspravljati o tome kako je vama u vezi divno, a ne o tome što je u ovom nedefiniranom odnosu dopušteno, a što nije. Najbolje je što će, ako mu to dovoljno često govoriš, to saznanje jednom doći i do njegove glave i onda će svojem prijatelju Josipu, dok budu isprobavali rad mjenjača, reći: „Znaš...Marija i ja...mislim da smo u vezi. I osjećam se sretno zbog toga.“

I da, on će to stvarno misliti. Marija će biti na konju, ti ćeš biti sretna, a ja ću na miru popiti svoju kavu.

Sara Schmidt

Novo

Komentiraj