Ženski moza(i)k: Korisnik je trenutno offline

22/01/2016

Pročitala sam dvije knjige. Počela sam ljudima citirati odlomke iz tih knjiga u nadi da ih naučim o pravim vrijednostima života. Završila sam diplomski u dva dana. Izlazim „da bih prošetala“, idem u krevet u deset navečer i budim se u sedam bez budilice. Gledam filmove na HRT-u koje prethodno tražim u TV rasporedu. Zračim stan i jedem šipak. Jer ga imam vremena čistiti. Jer nemam internet.

Život bez interneta. Četrnaesti dan. Ne znaš koliko je život bez interneta zapravo dosadan. Idi vani Sara, druži se s ljudima. Vani je orkanska bura i minus i sve. Hladno je. Pretjeruješ. Ne pretjerujem. Preživjela sam zimu u Norveškoj – znam sve o hladnoći. Znaš kako je teško živjeti bez interneta? Cijeli život je na internetu. Sve je na internetu. Znaš kako je depresivno ujutro piti kavu i gledati „Dobro jutro Hrvatska“? Nije fora. Uopće nimalo nije fora. Pročitala sam dvije knjige. Počela sam ljudima citirati odlomke iz tih knjiga u nadi da ih naučim o pravim vrijednostima života. Završila sam diplomski u dva dana. Izlazim „da bih prošetala“, idem u krevet u deset navečer i budim se u sedam bez budilice. Gledam filmove na HRT-u koje prethodno tražim u TV rasporedu. Zračim stan i jedem šipak. Jer ga imam vremena čistiti. Jer nemam internet. Ne pretjerujem. Moj život je dostigao neviđenu razinu nezanimljivosti. Toliko sam dosadna da se uspavljujem vlastitim disanjem.

Kužiš, jučer sam gledala neku poljoprivrednu emisiju. Na slovenskom. I usisavala dvaput.
Ali prošlu mi je nedjelju užasno trebao net pa sam se natjerala izaći u potrazi za WiFi-jem. U nedjelju popodne. Sve je zatvoreno. Sve. I ono što je uvijek otvoreno je zatvoreno. Osim McDonald'sa. Obično ga izbjegavam i to ne samo što volim svoje organe i život nakon tridesete, nego zato što ne mogu podnijeti toliku koncentraciju mršavih i fit ljudi na jednom mjestu. Nisam sigurna je li to stvarno tako ili me moj mozak tako suptilno podsjeća da sam možda ipak trebala naručiti malu porciju krumpirića. Ili bolje, salatu. Ili bolje, led. Ali mislim da nije. Mislim da, svaki put kad ja uđem u fast food restoran, u njega uđe cijeli veslački klub Trešnjevka i buduća generacija Victoria's Secret modela. Ipak, iz nekog razloga već jedno šest mjeseci žudim za onim njihovim sladoledom. I super mi je došlo. Hej, gle, McDonald's! McDonald's ima internet! McDonald's ima Fejsbuk! I sladoled! I igračke! Ajmo u McDonald's!

I uđem u McDonald's (brojiš koliko sam puta rekla McDonald's?) sva uzbuđena i nadobudna jer njušim one divne mirise internetske konekcije i ostalih nezdravih zabranjenih stvari, sretna jer ću konačno pojesti taj sladoled za kojim žudim od ljeta.

Izvolite.

McWrap Meni.
...
Jer kužiš. Sladoled – McWrap Meni. McWrap Meni – sladoled. Kužiš, ful je slično. Zabuna je jasna. Zašto mozgu? Mozče. Možđe. Zbog čega?

Nisam ja za ovaj stopostotni život u realnosti. Onda imam previše vremena za razmišljanje i moram pričati s pravim ljudima, a moj mozak tad ne surađuje sa mnom. Možđe. Onda krenem biti svjesna toga da patim od nadutosti već neko vrijeme. Znaš kako je to kad stalno hodaš okolo napuhan?  Nisam ni ja znala prije nego sam ostala bez interneta. Zato sam sav preostali mobilni internet potrošila na potragu uzročnika nadutosti. Znaš koji su uzročnici nadutosti? Škrob. Laktoza. Gluten. Žitarice. Jabuke. JABUKE. Najozbiljnije. Žvakanje žvakaće. Stres. ZDRAV ŽIVOT. Majkemi. Doslovno piše „zdrav život“. Variva. Chia sjemenke. Sanader. Disanje. Nisam sigurna kako se točno riješiti nadutosti, ali odnekud moram početi pa sam počela od izbjegavanja zdravog života i jabuka. Stres je gotovo nemoguće izbjeći budući da sam dostigla životno razdoblje u kojemu mi odlazak na posao dođe kao wellness vikend.  S internetom.

Zapravo i nije tako loše. Pružena mi je šansa da svoje slobodno vrijeme, koje inače provodim na Pinterestu označavajući stvari koje nikad više neću pogledati ili linkajući videa mačića svima koje poznajem, potrošim na neke korisnije stvari. Ne mogu reći da nisam produktivnija. Istovremeno se osjećam odsječena od cijeloga svijeta pa ti sve dođe kao dobar odmor. Od kojeg ti se ponekad plače. Ali da, postala sam produktivnija bar kad je riječ o odgodivim obavezama. Poput faksa ili zdravlja. Jest da ti dođe kao neka vrsta zatvora pa ni nemaš drugog izbora jer je onda bolje raditi i najomraženiji posao nego ne raditi ništa. Moram priznati da mi nije žao. Postala sam svjesnija toga koliko nam je internet promijenio život i koliko smo o njemu ovisni. Bar toliko da si izgubljen onda kad ga nema. Ako ništa, podsjetila sam se kako su stvari nekad funkcionirale, a i obavila pokoju korisnu stvar. Hoće li to promijeniti moj pogled na internet jednom kad se vrati? Neće. Neka se vrati. U suprotnom ću kolumne morati slati brzojavom.

Sara Schmidt

Novo

Komentiraj