Ženski moza(i)k: Dugujem ti ispriku

17/06/2016

Uz to sam se svim srcem i dušom nadala da će jednog dana izgubit penis. Ali ne onako nesretnim slučajem kao kad se recimo piton pojavi u wc školjci pa te ugrize pa znaš da će ti otpast. Nego onako kao kad izgubiš ključeve ili daljinski. Onako iritantno. Da zna da ga je do maloprije imao i da nema smisla jer nije mogao samo tako propasti u zemlju.

Mogla sam ovaj tjedan pisati o padu Vlade jer je to top tema i zato što to zaista nije nitko očekivao (čitaj sarkastičnim tonom u stilu Milanovića, ali probaj kroz zube kao Karamarko – zabavno je) još od dana kad smo kao građevine pristali da nas vodi kanadski poduzetnik kojeg nitko nije izabrao. Ali neću. Dosadni su, zidovi u sabornici su ofarbani u oker, a fotelje izgrebane od njihovih noktiju.

Mogla sam pisati o Europskom prvenstvu u nogometu #CRO, o tome kako su Turci isprebijali Ćorluku ko da im je Sulejman izbornik. O masakru u gay klubu na Floridi koji je legao Trumpu ko budali šamar.

Ali to su tako teške teme, a ljeto je tu i nose se bijele poderane traperice i dogodilo se nešto divno. Nešto prekrasno! Predivno! Nešto bolje od Linolade s kokosom na žlicu! Nešto ljepše od Kolindinih trepavica koje lepršaju na ugodnom povjetarcu! On se javio!
Dejane, oh Dejane!

j

Ma Dejan. Znaš onaj lijepi dečko u kojeg sam se zaljubila iako je bio šupak? Nemoj Sara. Nemoj. Vidi se da je muljator. Ma nijeeee! Ti ne znaš Dejana. Dejan je super. Vidi ga kako je lijep. I visok. Ma ne, moraš ga upoznati. Svidjet će ti se! Ma nije on takav! Ma u krivu si. I ti si u krivu. Svi ste u krivu!

Znam da znaš tko je Dejan jer smo svi bar jednom imali tu čast i zadovoljstvo upoznati jednog takvog lijepog šupka koji nam je slomio srce prije nego smo uopće završili buljiti u njegove lijepe plave nevine okice. Možda se tvoj nije zvao Dejan. Možda se tvoj zvao Darko. Ili Veljko. Ali u tom slučaju je stvarno morao biti lijep. Možda je tvoj Dejan bio Martina. Martina isto može biti šupak. Znam, jer kad Martina zatrepće okicama i priča ti o svim onim lijepim stvarima, toliko se zaljubiš da ti sve one poruke od Marka, Slavka, Ivana, Ivice i Igora na njezinom mobitelu imaju smisla. Čak i ona „oš se jebat“ ti je nekako OK jer je Martina rekla da se oni „tako frendovski pozdravljaju“. A ne bi Martina valjda lagala.

Takav je bio Dejan. Dejan je bio lijep. Ali Dejan je također morao uložiti puno truda i koncentracije da uredi svoj raspored tako da njegov penis može bezbrižno uskakati s jedne u drugu, a da se nitko ne uvrijedi. A znaš kako je naša priča završila? U mojoj „frendici“. Uhvaćeni in flagranti. Nije ni izašao za mnom da se ispriča kao u filmovima. Ne, ja sam ga izvukla iz stana i kad mu je postalo previše neugodno, rekao mi je da se odmah vraća. Da ide po majicu jer mu je hladno. Čekala sam ga pola sata prije nego sam shvatila da je pobjegao. I umjesto da je na površinu izišla moja unutarnja Beyonce, cijeli je moj život mjesecima bio Mišo Kovač. Uz to sam se svim srcem i dušom nadala da će jednog dana izgubit penis. Ali ne onako nesretnim slučajem kao kad se recimo piton pojavi u wc školjci pa te ugrize pa znaš da će ti otpast. Nego onako kao kad izgubiš ključeve ili daljinski. Onako iritantno. Da zna da ga je do maloprije imao i da nema smisla jer nije mogao samo tako propasti u zemlju. E. Tako.

Ali hej! Nema veze jer Dejan se sad javio i shvatio je da mi duguje ispriku! Vidiš mama, rekla sam ti da on nije tako loš. Nema veze što je prošlo tri godine, sigurna sam da i za to postoji razumno i nadasve opravdano objašnjenje. Ma znaš što, ajde da mi to sve ostavimo iza sebe! Nema veze Dejane. Ja sam bila glupa i naivna. Nisi ti kriv što su sve žene oko tebe bile toliko lijepe! Znam. Ma znaaaam. Ma sve jasno. Gledaj, vjerojatno sam ja kriva. Ti ne možeš biti kriv, ti si previše lijep. Sve je u redu. Zaboravimo na to. Naša je ljubav jača od svega toga. Dopusti da ti napravim sendvič, a ti ćeš mi pričati o svim svojim dogodovštinama dok ti masiram stopala. Ljubavi. Muškarčino moja.

Ne Dejane.

Gledaj. Da smo u 1944-oj, tvoja bi poruka s tri godine zakašnjenja bila prekrasna. Vjerojatno zato što tri godine prije toga ne bi znala jesi li živ ili nisi. Vjerojatno zato što ljudi imaju druge prioritete onda kad je SVJECKI RAT. Ali nije Dejane. Nije.

I što to tjera ljude da ti se jave nakon tri godine šutnje i odjednom se imaju potrebu ispričati? Što ga je to natjeralo da mi se u javlja u kasne sate? Jesu li ga sve druge žene napustile? Je li ga Matthew McConaughey natjerao da se ispriča svim curama kojima je slomio srce? Pokušava li se to on iskupiti za sva svoja sranja iz nekog posebnog razloga? Ženi li se? Pokušava li uspostaviti normalan razgovor prije nego suptilno ubaci pitanje: „E, jel' kod tebe možda moj penis?“ Ili mu je možda stvarno trebalo tri godine da mu dođe iz guzice u glavu. Eee moj Dejane.

Karma je zakon. Prije ili kasnije, svatko dobije ono što zaslužuje. Možda sad misliš da to neće biti tako, ali hoće. Možda danas, možda sutra, ali na mobitelu će iskočiti njegova poruka, a ti ćeš biti previše zauzeta jedenjem palačinki koje ti je napravio netko tko te stvarno zaslužuje.



Photo credit: Anna Gaspotić

Make up: Andrea Prodan

Sara Schmidt

Novo

Komentiraj