Ženski moza(i)k: Di ćeš za Novu?

04/12/2015

Upravo me rasplakala božićna reklama za PornHub. Za PornHub. Božićna reklama. Me rasplakala. I tako, di si PMS, šta ima?


Navodno postoji neka poveznica između godišnjeg doba u kojem si rođen i omiljenog godišnjeg doba. Ljudi rođeni zimi obožavaju ljeto i suprotno. Budući da sam ljetno dijete, sad s lakoćom mogu objasniti zašto miris jabuke i cimeta preferiram ipak malo više od mirisa znojnih pazuha. Također opravdava to što mi je filmski maraton pod dekicom s čajem i keksima bolji od uvlačenja trbuha na plaži, dok me frendica uvjerava da bi trebale okinuti par selfija. To ću sljedeće godine. Kad budem imala savršeno tijelo. Jer sam od prvog na dijeti. Ako je ponedjeljak.

Ej Božić stiže ljudi, ej! Iznenađujuće je da poznajem više ljudi koji ga ne vole od ljudi koji ga vole. Definitivno ne poznajem osobu (osim mene) koja božićne pjesme pušta ljeti. Probaj i ti, hlade više od klime, super je. Kako nekome Božić može biti iritantan? Zato što je svake godine sve isto? Zato što opet imamo one iste dosadne dekoracije? Zato što trošimo novac koji nemamo? Zato što svake godine slušamo:

„Onda, za Badnjak kod nas ili kod vas?“

„Hoćemo opet puricu za Božić?“

„Gdje ćete na skijanje ove godine?“

„Ma ne moraš mi ništa kupovati.“

„Ove godine skromno za Božić, nemojte pretjerivati.“

„Meni nemojte ništa, imam sve.“

I pitanje svih pitanja! - „DI ĆEŠ ZA NOVU?“

Okej, isto je. Već se tri života vrte tri ista CD-a (he-he, CD-a) s petnaestak istih pjesama. I ne samo što ste prisiljeni provesti nekoliko dana s CIJELOM obitelji, koji, budimo iskreni, neće proći bez bar malo drame, još ste i prisiljeni kupovati im poklone. I morate okititi bor koji će stajati u dnevnom boravku otprilike do proljeća. Sve jasno.

Znači, imamo obitelj, poklone, pjesme koje svi znamo, a nije Mišo Kovač. I onda imamo hranu.

Hrana! Kobasice, sarma, kolači, sarma, kuhano vino, keksi, sarma. I ne samo da je dostupno, nego se mora! Kužiš. Jer bez toga nije Božić. Stvoreni su svi uvjeti da si onemogućite svaku šansu da 2016. dočekate u haljini koju ste kupili ljetos. Ali to je nebitno, jer trenutno birate između toga želite li stati u haljinu ili biti sretni. I ne, nemojte biti zao duh Božića i ljudima u sarme podmetati chia sjemenke. Postoje granice.

Zašto biste trebali voljeti Božić?

Zbog toga što se one kobasice na štandovima neće pojesti same. Zbog toga što cijeli grad svjetluca poput izloga Swarovskog u sumrak (ovo je potpuno nova razina usporedbi). Zbog toga što imate priliku biti sa svojim voljenima koji će vas i na ovom obiteljskom skupu podsjetiti da se rana od piercinga može inficirati. Zbog toga što će se netko napiti i najmlađem članu obitelji održati predavanje o tome kako je svijet okrutan i kako Djed Mraz ne postoji. I onda će dijete plakati, počet će svađa, nastat će burna rasprava o trenutnoj situaciji u Hrvatskoj, o Karamarku, MOST-u i kako je za sve kriv Sanader. I onda će baka staviti sarmu na stol i svi će prionuti kao da ništa bilo nije, a vi ćete pravovremeno objaviti status na Facebooku sa svojeg novog iPhonea 6, koji ste dobili za Božić, koji čuva djecu i radi najbolju iSarmu. „Ove godine skromno.“

Garantiram da svatko može pronaći svoj razlog zašto je ovo doba ipak najljepše – čak i ako je to zato što ima najviše razloga biti mrzovoljan i žaliti se. Jer nikad kao u prosincu ne slušamo toliko poruka ljubavi. Koliko god bili hejterski raspoloženi, morate priznati da se duh Božića osjeti posvuda. A to je i cilj, da budemo dobri jedni prema drugima. Da cijenimo ono što imamo, a imamo jako puno. Znate na što mislim.

Iskreno se nadam da će vam bar jednom riknuti baterija na mobitelu. Bar na nekoliko minuta. Dovoljno da bacite pogled na grad i vidite da nije sve tako sivo. Zapravo je poprilično lijepo. I sjaji se. Poput izloga Swarovskog u sumrak.

Photo credit: Selma Hamidović

Sara Schmidt

Novo

Komentiraj