Ženski moza(i)k: 25 nijansi mene

14/07/2016

Punim dvadeset i petu na dan rezerviran za ležanje na kauču i razmišljanje o prolaznosti života dok mi mama šapuće na uho: „Znaš kako će ti sad početi letjeti godine. Za čas će doći pedeseta.“ Ok, lažem, ne šapuće mi to na uho, to bi stvarno bilo uznemiravajuće. Ali spomene češće nego što bi trebalo.

U nedjelju punim dvadeset i pet godina. U nedjelju. Mislim, postoji li bezvezniji dan u tjednu za proslavu rođendana? Nedjelja. To je dan za ručak s obitelji dok se još uvijek trijezniš od subote, dan kad slaviš što je Isus ipak živ iako je umro za nas, dan za Majčin dan i sve te svete stvari. To nije dan da se, onako damski, razbiješ od alkohola jer si napunila četvrtinu stoljeća.

Da je subota, onda su svi klubovi (pod „svi“ mislim na jedan jer sam u Puli) otvoreni samo za tebe. Da je ponedjeljak, nitko te neće tjerati da se ubiješ od posla. Pa ne možeš raditi na rođendan! 

Ali nedjelja. Punim dvadeset i petu na dan rezerviran za ležanje na kauču i razmišljanje o prolaznosti života dok mi mama šapuće na uho: „Znaš kako će ti sad početi letjeti godine. Za čas će doći pedeseta.“ Ok, lažem, ne šapuće mi to na uho, to bi stvarno bilo uznemiravajuće. Ali spomene češće nego što bi trebalo.

Čudna je ta dvadeset i peta. Kad sam bila u srednjoj, to su za mene bili veliki, odrasli i zreli ljudi. Nije mi ni na kraj pameti bilo da bi se jedna dvadesetpetogodišnjakinja zamarala problemima kojima sam se zamarala ja. I evo me sad. Još se uvijek glupavo smijem kad netko kaže „penis“ i osim što ljeto neću provesti na popravnom iz latinskog, problemi koji me muče sad ne razlikuju se puno od onih koji su me mučili onda.

Da, dvadeset i pet godina možda i nije toliko puno, ali pazi ovo – ja sam se rodila onda kad ljudi nisu imali mobitele i kompjutere, kad su se koristili fiksni telefoni s onim kolutom i kad si molio roditelje da kupe telefon s tipkama da možeš igrati Huga. U to vrijeme djeca su se igrala vani i to ne zato jer su hvatala Pokemone. Kad sam bila u osnovnoj školi, bio si frajer ako si već tad imao mobitel koji je imao dvije polifone melodije od kojih je bar jedna morala biti pjesma od Colonie. Rodila sam se onda kad se sadašnja retro moda zvala samo moda. I što je najvažnije, rodila sam se one godine koja je dio najvažnijeg hrvatskog pitanja:“Gdje si ti bio devedesetprve?“ RAĐALA SAM SE MAJMUNE!

Pa, za nekoga tko je upravo proživio četvrtinu stoljeća, mislim da imam pravo s vama podijeliti nekoliko lekcija kojima me moja prva (i vjerojatno najvažnija) četvrtina naučila.
Kao moj rođendanski poklon vama – nudim vam 25 stvari koje sam naučila u 25 godina.

1. Dvadeset i pet godina nije puno. Samo zato što je većina tvojih prijatelja u ozbiljnoj vezi, braku ili ima djecu i zato što si živio u doba VHS-a, ne znači da si star. Znam pedesetogodišnjake koji su mlađi od nekih mojih vršnjaka. Starost je stanje uma.

2. Počet ćeš govoriti stvari poput: „Starost je stanje uma.“

3. Ako želiš imati prijatelje, nemoj ih tjerati da gledaju onu snimku sa zimovanja. Nikog ne zanima šest sati materijala od kojega su barem tri snimka ceste gdje se snimatelj divi krajobrazu.

4. Znaš ono kad si u srednjoj pojeo ogroman sendvič s podrigušom, pola litre Cole i veliki Snickers i svejedno si izgledao kao da za desert jedeš jabuke? Taj metabolizam će negdje oko dvadesetpete nestati. Ko novac iz državne blagajne. Ko Lordi. Ko ona druga čarapa. Ko moji snovi o životu na Islandu.

5. Sreća je doista u malim stvarima. Ne Darko, nemoj se radovati, ne mislim na tu malu stvar. Mislim na ono kad klikneš Unsubscribe ... ili kad si taj dan kakio dvaput!

6. Barbra Streisand se ipak zove Barbara.

7. Ovo je vrijeme jedino doba kad možeš raditi i biti ŠTO GOD HOĆEŠ. Prije si živio pod tuđim krovom, a kasnije će netko živjeti pod tvojim. Kasnije ćeš puno teže ljudima objasniti svoje snove o tome da želiš biti najveći - kao nitko dosad. #krepachu

8. Nutella sve čini boljim. Povrće, voće, onaj stiropor koji jedeš kad shvatiš da je ljeto već debelo krenulo, a tebi je krenulo... pa debelo. Sve. PMS, prekid, stanje u državi, NEDJELJU, gorku istinu o tome da radiš za jednu mjesečnu stanarinu, Karamarkov nos. Sve.

9. Još uvijek mi u životu ne trebaju vektori. A ni formula za moment sile. A ni indikativ prezenta aktivnog. Na latinskom. Tebe gledam, srednja školo!

10. Lijepi dečki nisu automatski dobri/pametni/sposobni/ budući muževi. Postoji velika mogućnost da će lijepi dečko biti šupak. Samo kažem.

11. Kad misliš da ti ništa ne ide, da su te svi ostavili i da je život samo tužna priča, znaj da uvijek postoji netko kome si sve na svijetu. Moja mama svaki moj uspjeh (i neuspjeh) slavi kao da sam razvila NASA program. Ona bi i moj prdac stavljala u bočice i prodavala kao parfem. To je ljubav.

12. Nisu svi prijatelji zauvijek. One koji nisu s tobom kad ti je teško, a pogotovo one koji se ne raduju tvojoj sreći i uspjehu, ne trebaš u životu. Već ćeš jednom naći svoje ljude.

13. Radi ono što voliš! Ako želiš biti Antonio Banderas, budi! Imam fotku s frajerom koji radi u zabavnom parku kao Antonio Banderas i sretan je zbog toga. Stvarno. Koji je smisao ići svaki dan na posao od kojeg te boli želudac?

14. Komentar na broj 13 je bio „lako je reći“? Jedina osoba koju trebaš razuvjeriti si ti.

15. Sranja se događaju i uvijek će se događati. Ja slegnem ramenima i odem na zumbu.

16. Ili ostanem doma jesti sladoled. Štogod izaberem, sutra je novi dan. #scarlettohara

17. Dugo sam mislila da su ljudi bolji/ljepši/mršaviji/pametniji od mene. Samopouzdanje počinje kad prestane uspoređivanje.

18. Podsjetnik za nečiji rođendan na Facebooku super dođe da obrišem tu osobu.

19. Muškarac koji jede samo jedan trokut pizze nije muškarac.

20. Prvi dojam nije najvažniji. 

21. Ne volim trčati. Točka. 

22. Moje tijelo, moj mozak, moj izbor, moj život. Je li to jasno, kardinale?

23. Drago mi je da sam napisala pismo budućem mužu. Ne može reći da ga nisam upozorila.

24. Ginekolog koji pokušava biti duhovit tijekom pregleda da bi razbio neugodnu situaciju, učinit će tu situaciju još neugodnijom.

25. Biti sretan je stvar odluke. Za nesreću ćemo uvijek naći razlog. Zašto ga svaki dan ne bismo tražili za sreću


Bravo! Bilo je dugačko, ali stigao si do kraja! Strpljen spašen, ili, kako bi moj brat rekao: "Patient saved."

Uživajte u vikendu, a ja ću uživati u svoja posljednja dva dana prve četvrtine!


Photo credit: Anna Gaspotić

Make up: Andrea Prodan

Sara Schmidt

Novo

Komentiraj