Tick-Tock, nevjerica i šok: Zašto od sada gledam samo nogomet

20/05/2021

‘Europo, nabavi si ukus’, samo je jedan od komentara bijesnih tviteraša.

Dućani su u utorak bili krcati. Znam jer sam i ja u zadnji čas kupovala grickalice i piće u svrhu priprema za prvu polufinalnu večer Eurovizije.

Nisam se ni najmanje sekirala. Albini je prolaz bio zagarantiran, ali sam jedva čekala vidjeti nastup i ponosno i besramno previše, previše pojačati televizor da nas čuje cijela ulica. Štoviše, ozbiljno sam razmišljala o tome da je sad idealno vrijeme da kupimo ozvučenje za telku. Malo je falilo.

Jedva smo dočekali 21 sat. Ekipa je bila na okupu, televizor je bio pojačan, jeli smo čips i glasno se smijali komentirajući svaku izvedbu, analizirajući tko bi mogao proći, a tko definitivno ne, a onda i s nestrpljenjem očekujući našu Albinu.

A kada je konačno stigla, nastao je muk. Nisam željela da itko priča (niti žvače) preko njezinog nastupa i sjećam se da sam rekla: “Joj, samo da bude sve OK”. Jasno mi je da sam preozbiljno shvatila nešto za što me već godinama uopće nije bilo briga. Ali njezin je prolaz bio garantiran jer sam njezinu pjesmu slušala na repeat mjesecima unaprijed i govorila: “Je****, ova bi stvar mogla POBIJEDIT.”

Ne, toliko smo bili uvjereni u njezin prolazak da smo već ozbiljno razglabali o tome je li Arena Zagreb dovoljno veliki prostor za organizaciju Eurovizije. Nije bilo dvojbe da će proći jer do njezinog nastupa objektivno (ali stvarno objektivno) nije bilo bolje. Norveška s krilima? Pa i mi smo imali krila! Cipar s rip offom Bad Romancea? Pa nismo valjda jedini koji smo to čuli?

Kada je završila, malo sam zasuzila od sreće. Derali smo se kao da ponovno proživljavamo Mandžukićev gol Engleskoj u polufinalu svjetskog. Rasturila je. Odahnuli smo uz pauzu za WC zvanu Belgija. Istina, Hooverphonic je one jedne godine nekad imao onu jednu super stvar. I tu priča staje. Uz najbolju volju i slušajući ovu pjesmu, komentirala sam: “Zamisli da si Belgija i da s ovim moraš nastupati iza Albine.”

“Da, katastrofa”, složili su se moji ukućani.

Ali ne katastrofa zato što je pjesma bila katastrofa. Možda i nije, ali je li bolja od Albinine dizalice? Ne! I nisam jedina koja to misli. Naime, Hrvatska je samo nekoliko minuta nakon završetka Eurovizije bila top tema razgovora na Twitteru, ali i ostalim društvenim mrežama i dok je jasno da je cijela Hrvatska bila bijesna, bijesna je bila i Europa, ali i okolica.

“Pokrali su nas!”, vikala je Hrvatska i, činilo se, cijeli svijet s njom.

Srećom, Albina je sa svojom ekipom poraz primila junački. Definitivno ne onako teško kao ja koja sam imala ozbiljnih problema sa spavanjem od živaca. Uh kako ne volim nepravdu.

I, iako nam se svima teško pomiriti s činjenicom da je Eurovizija (poput Oscara, poput Grammyja i Zlatnih globusa i ostalih svjetskih natjecanja i dodjela) odavno prestao biti ono što mi mislimo da je, utješna je činjenica da u svojoj ljutnji definitivno nismo sami.

Dok traje oporavak, veselimo se ljetu i Europskom prvenstvu. Valjda nas neće pokrasti sudac.

View this post on Instagram

A post shared by ALBINA (@albina.music)

Sara Schmidt

Novo

Komentiraj