Zaljubljena u čudovište!

27/01/2014

Veliki pozdrav. Bila sam u vezi nešto manje od dvije godine, super smo se slagali, nikada nije bilo velikih problema, čak niti najmanjih svađa. S obzirom da smo prvu godinu imali vezu na daljinu te smo se viđali samo vikendom on se nakon nešto manje od godinu i pol doselio u moj grad, prebacio se na faks ovdje i prva dva tjedna je sve bilo u redu, nakon toga postao je tajnovit, lažljiv, počeo se dopisivat s drugom curom uporno mi govoreći da je to jedan frend s faksa. Nedugo nakon toga došlo je do problema s njegovom obitelji te su mu oni spriječili svaki kontakt sa mnom, uključujući i pozive viđanja, apsolutno sve, te taj pritisak nije prestajao. Viđali smo se potajno po pola sata dnevno dovoljno za jedan seks nabrzaka i onda ni poruke niti poziva do sutradan kad bi se opet našli. Plakala sam svaki dan doma, s frendicama jer me on nije htio saslušati, a i kad sam pokušala mu reći što me muči u potpunosti me ignorirao. Često me znao udariti ili prisiliti da spavam s njim čak i kada nisam htjela jer sam znala da se to sve počelo svoditi na seks, a ja to nisam željela, htjela sam pokušati vratiti stvari na normalu i pravila sam se da je sve u redu, iako nije bilo. Onda sam, jednog dana, iz čista mira dobila poziv u kojem mi je kratko i jasno dao do znanja da prekida są mnom, bez ikakvog razloga. Kasnije saznam da on priča okolo svima kako on ima poriv, da se pristojno izrazim, spavat sa svakom drugom ženskom. Kad sam ga jedva uspjela nagovorit da se nađemo i da odemo na kavu da popričamo, završili smo kod mene u stanu i umjesto da smo razgovarali o problemu cijelo smo se vrijeme seksali, od tad smo se vidjeli dva puta u gradu, i svaki put kad se vidimo ja se ne mogu kontrolirati. On namjerno dolazi u kafić gdje ja izlazim i kad me vidi počne plesati i derati se i smijati privlačeći tako moju pažnju. Čak i izlazi s curama za koje zna da ih ne volim i s kojima smo zajedno prije imali nekakve svađice. Iskreno, ne znam što da radim jer mi je jako stalo, i evo danas, mjesec i pol nakon sto smo prekinuli ja i dalje želim razgovarat is njim i pokušati vratiti onu osobu koju sam zavoljela, iako mi svi govore da od toga više nema ništa ja se nadam. Ne želim mu poslati poruku jer znam da bi uživao kad bi vidio kako patim i da ga želim, ali me strah da ako to ne napravim, da ću samoj sebi učiniti još gore. Po cijele sam dane u sobi i samo plačem a znam da me to nikud neće dovesti, ali evo nadam se da vi imate nekakvo rješenje tako da čekam vaš odgovor.

Jel vi sebe čujete? Zaljubili ste se u tipa koji je bio OK dok je zapravo bilo nemoguće da imate vezu, budući da ste živjeli svatko u svojem gradu i rijetko se viđali. Me znamo za sigurno da vam je u tom razdoblju bio vjeran. Kad ste završili bliže, sve je zapelo - ništa novo, događa se, zapravo se u toj situaciji vidi je li odnos fake ili nije, partneri se često raziđu kad se situacija presloži na taj način, uz određenu, često i veliku dozu razočaranja što "on/ona nije taj/ta", nekako kreću dalje. Vi međutim slijepo idete za oviom iako ste shvatili cijeli niz stvari za koje tvrdite da vas smetaju.

Da vas laže, možda je i nevjeran, tuče vas, siluje, napucao vas je, izbacio vas je iz svog života, ali se ne želi maknuti iz vašeg, dolazi u "vaš" kafić i sabotira vaše pokušaje da se re-uspostavite, ponižava vas... Uza sve to vi ste zaljubljeni u njega, samo još čekam da mi kažete da zapravo i izlazite van na mjesta za koja znate da vas on na njima može naći. Dobiti toliko informacija da stojite na pogrešnom mjestu i toliko uporno odbijati krenuti dalje, nakon što ste i od njega "dobili nogu", oprostite, ali to mi se već čini ekstremnim ponašanjem. Ne mislim da on ima pravo raditi to što radi, ne mislim da ga "izazivate", želim vam isključivo dati potporu u onom što prolazite.

Ali evo uz najbolju volju, jednostavno ste nabrojali toliko toga da ne mogu ne zapitati se i nešto drugo? Nisu li sva ta vaša devastirana i pregažena pristajanja na to da od vas radi sve što želi zapravo simptom (i) nečega što je u vama, a što je on "samo" iznio na površinu, neovisno o tome što je očito grozan partner? To što ste pobrojali je autodestruktivno, da su me zapravo tek ove vaše zadnje rečenice, da mu ne šaljete poruke, uvjerile kako se u svemu ovom ne radi o nekom uvrnutom odnosu koju ste razvili.

No, kad ste već to spomenutli - izvrsno je da mu ne šaljete poruku, pa makar plakali danima i noćima dok vas sve to ne prođe. Ali ne radi se samo o tome da vi njemu ne šaljete poruke. Što mislite da malo za promjenu pročitete cijeli cijeli niz poruka koje ste dobili od njega i koje se daju sažeti u jednu jedinu jedinstvenu lajnu: "Ne želim biti s tobom."

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj