Zabrijali smo iako on ima curu. A što sad?

17/08/2015

Na sto muka sam. Pa da krenem iz početka, radim u kafiću, taj dečko radi u firmi u blizini. Zbližili smo se još prije tri godine, poklanjao mi je pažnju, sendviče, ljubav, ali ja sve to nisam primjećivala. Bio mi je samo draži gost. Prije cca godinu i pol našao je curu, bilo mi je drago. Prije godinu dana jedne kišne večeri vozio me je doma, rekao je da se javim kad uđem u stan i razmijenili smo brojeve. Nakon toga počeli smo komunicirati na dnevnoj bazi i družiti se u kafiću. Stalno je naglašavao da smo prijatelji i to smo bili, iako držao me je kao kap vode na dlanu, vozio do stanice kada je padala kiša, pogledao auto kad nešto nije štimalo, bio uz mene kad sam bila loše volje i nešto se prelomilo - zavoljela sam ga i moji osjećaju su se promijenili. Zvao me na filmsku večer kod sebe tri puta, nismo išli dalje od ceskanja, i nekih poruka i masažica i zagrljaja, rekao je "Zašto nisi htjela prije, ne mogu joj to sada napraviti". Četvrti put pozvao me na cugu s društvom, napili smo se i završili u krevetu. Od tog dana više me ne može pogledati, a naša druženja su se svela na njegove brzinske kave. Više se ne čujemo porukama. Ja sam mu rekla što osjećam prema njemu, ali on ne želi raspravljati. Mogla bi se nositi s time da me ne želi, nije to, ali stvar je u tome da osjećam da se bori sam sa sobom u mojoj blizini, jer kad smo bilizu iskre frcaju, s obje strane. Sam je rekao da nije siguran u mojoj blizini. Da je s curom siguran. Mislila sam da će me proći ali nije, ne znam što napraviti više.

Meni zvučiš kao da ti svo vrijeme baš nisi bila niti svjesna svih mogućih potencijala vašeg odnosa, iako te je – kako kažeš – držao kao kap vode na dlanu, vozio do stanice i bio uz tebe kad si bila loše volje, a to što je i on inzistirao na vašem odnosu kao prijateljskom, očito nije pomoglo. Zato mi se čini da ti je već dovoljno teško što je sve propalo, da bi si još otežavala razbijanjem glave jesi li ti tu ne što pravo ili krivo napravila. Takva su pitanja dosta besmislena, ne mislim na ona podrugljiva proglašavanja nekog „generalom poslije bitke“, nego na posve praktičnu razinu – ona neće mnogo promijeniti u vašem sadašnjem odnosu, pa su u tom smislu besmislena.

Zapravo ne znamo ne bi li on pobjegao nakon što ste završili u krevetu i ranije, bez obzira na to imao curu ili ne. Osjeća se da frcaju iskre, ali on bira drugu jer je s njom – siguran? Tu nesigurnost koju osjeća s tobom, osjetio bi tako i tako – nakon što ste zabrijali – imao pritom curu ili ne. Po čemu možemo reći da bi ostao da već nije počeo s ovom drugom? Meni to ne proizlazi iz ovog što mi kažeš i zvuči mi kao muljaža – ne vjerujem baš u to što on kaže. Također, nije mi do kraja jasno zašto i dalje dolazi u „tvoj“ kafić na kavu, kad te više ne može pogledati i ne želi raspravljati? Je li taj kafić jedini u krugu od kilometra, ili što?

On te izbjegava, a dolazi tamo gdje će te sigurno vidjeti. Ne želi biti s tobom jer nije siguran u tvojoj blizini, pa onda dolazi k tebi? Ne želim ti davati lažne nade niti kovertirati da će među vama ipak nečeg biti, ali želim ti dati podršku u smislu da mi se njegovi postupci čine čudni i zbunjujući. A ti – iz nekog razloga, ničim izazvana – za njih preuzimaš odgovornost. Kao, zbog tebe niste u vezi, a on se ponaša baš jako dosljedno!?

Ja to ne bih rekao. Meni je posve prirodno reagirati ovako kako ti reagiraš – biti izgubljena u tim začudnim postupcima. Ja ti niti mogu niti smijem davati savjet što da napraviš, jer će onda odgovornost za ishod pasti za mene koji ni tebe ni njega u životu nisam vidio, ali mogu ti reći da nekako osjećam kako bi meni u tvojim cipelama trebala distanca od svega toga. Ma koliko mi bilo stalo, prihvatio bih njegov izbor, što drugo mogu? Mogu ne dopustiti da me netko tako „voza“.

Kad ste mogli što god, nije išao do kraja, a onda je to napravio kad više to zbog njegove veze „niste smjeli“. I onda je pobjegao i sad više neće ništa. OK, neće pa neće, njegova stvar, dosta je toga da on neće, a odgovornost za to bude na tebi. On poslije svega dolazi u tvoju blizinu, a ti trebaš ispaštati što se u njoj osjeća „nesigurno“, ma halo?! Svi imamo pravo na svoje izbore, ali onda iza njih trebamo i stati.

Digao bih ruke i prekinuo kontakt, pa bih vidio sam sa sobom kako ću to zatvoriti, a s obzirom da ti dolazi na radno mjesto i pravi se važan brzinskim ispijanjem kava, taj bih prekid sročio na način da bih mu rekao da razumijem i prihvaćam da je sve gotovo, da se – što se tebe tiče – u kafiću više ne mora osjećati nesigurno, da je dobrodošao gost. I da je cijela priča završena. No naravno, nemoj ovo shvatiti kao sugestiju što da napraviš – važno je ono što ti želiš i osjećaš.  

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj