Volim drugog, a nemam snage ostaviti dečka!

27/01/2014

U dugoj sam vezi, ali sam upoznala i drugog, s kojim sam se spetljala. Jako sam se zaljubila i htjela ostaviti dečka. Ipak nisam imala snage, koliko god patila. Tad je ovaj drugi ostavio mene, no nakon 6 mjeseci opet smo se sreli i - opet je sve to krenulo. I sad to tako traje dvije godine - malo se vidimo, pa malo ne. Ja sam tijekom te dvije godine pala u depresiju. Plačem po cijele dane jer ga želim; ali nemam snage ostaviti momka koji me voli previše. Iako ja to više ne mogu reći za njega. Zato sam nedavno pitala ovog drugog kako bi bilo da on i ja sad probamo, da mi pruži još jednu šansu. Ali je rekao da nema više toga, da je vlak prošao, jer kad je on htio biti sa mnom, ja nisam. Ja neznam više šta da radim. Posao sam zanemarila, faks nisam završila. Prijateljice su me ostavile. Nemogu dalje.

Možeš li zamisliti da je obrnuto - da je tvoj dečko našao drugu i zaljubio se u nju, ali ga ti jako voliš pa ti to niti ne kaže, niti ne prekine s tobom, nego samo tako jadan "pati" u tišini ipak se off i on seksajući s ljubavnicom već dvije godine? Možeš li se uopće ufurati u takvu situaciju? Kako bi ti to zvučalo? Predlažem ti da to pokušaš jer mi se čini da si se jako usredotočila na sebe. Imam dojam da se doživljavaš vrlo obzirnom osobom jer paziš da ne prekineš s dečkom koji te "previše voli". A si ipak spremna i tu ljubav i vezu i njega osobno istovremeno poprilično obezvrijediti na drugom, za vezu i ljubav također važnom mjestu. Nije mi doduše jasan ni tvoj ljubavnik, koji se, ako sam dobro shvatio nešto jako "duri". Najprije je htio vezu, a sad je više neće, ali to ga ne smeta da i dalje uskače u vagon vlaka koji je, kao, prošao. Ne želim prosuđivati tvoje postupke, meni si OK i kad si u monogamnoj vezi i kad imaš i više ljubavnika od jednog. No, čini mi se da ti sama  sudiš o svojim postupcima na način koji te baca u loše stanje i da iz toga nastaje veći problem od dečka koji te previše voli i ljubavniku koji te onda valjda voli premalo (kad neće vezu). Kao da more dvije vrste osjećaja - jedni proistječu iz vrijednosti do kojih držiš (moralnih, tradicijskih, običajnih, društvenih, ili kakvih već), a drugi su oni koji te potiču na "akciju". Odlično je kad su kod nekoga ti osjećaji usklađeni, ali bojim se da to kod tebe nije slučaj i razlika, rekao bih, izaziva unutrašnji razdor koji se teško može prebroditi. S obzirom da ne znaš kako bi ga rješila, odgađaš odluku i pritom svašta pokušavaš, nadajući se da će nešto uspjeti, no kako se to ne događa, stječeš dojam da je sve što radiš - krivo. Iz toga zaključuješ da nisi dorasla (ti kažeš da "nemaš snage") i onda još i to da ni kao osoba - ne valjaš. Ako ti u tome nešto radiš "krivo", to je samo to što ne prepoznaješ da je izvor tvoje situacije unutrašnji. Umjesto toga, tražiš ga vani - ovaj te previše voli, ovaj te premalo voli. No, pasivizirajući samu sebe čekanjem da se "vani" nešto promijeni, na određeni se način paraliziraš. Ako hoćeš možemo i dalje - zatim i tu  paraliziranost prenosiš prema van - što onda na kraju dovede do toga da osim ljubavi uprskaš i druge aspekte vanjskog svijeta - posao i faks. I tako dalje, i tako dalje... Imam i nekoliko ideja zašto su te prijateljice mogle "ostaviti", ali kako o tome ne kažeš mnogo, ne bih sad volio ulaziti u nagađanja, a i puno bi trajalo. Uglavnom, nekako nemam osjećaj da si slaba, nego da ne želiš prihvatiti svoju snagu, budući da se ona očituje u osobinama koje smatraš neprihvatljivima. U takvoj konfliktnoj poziciji ja ti vjerujem da si mogla razviti i depresivne osjećaje, pa ti predlažem da što prije potražiš stručnu pomoć jer imam dojam se petlja u koju si se zapetljala s ovom dvojicom na jedan prilično destruktivan način počinje širiti svim segmentima tvojeg života. Držim ti fige da se izvučeš. 

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj