Turbulencije u vezi. Svako malo prekidamo pa se mirimo

14/05/2015

Naime trenutno imam 21 godinu i dečka 4 godine. A sad, sjedim i hoću poluditi jer ne znam što mi je činiti. Otišla sam u Split na diplomski zbog lakše financijske situacije ovdje i on je ostao radeći. Njemu na poslu ide dosta dobro, meni na faksu isto. Al među nama nikako nije dobro. Od kad sam otišla, svaki vikend je svađa, svaki dan blago rečeno. Uvijek nekome nešto smeta. Navikli smo da se vidimo svaki vikend, al sad se ne vidimo po koji mjesec. Ja sam po prirodi sklona naređivanju i ljutnji, on je bio obazriv do nedavno. No onda kad se ja nisam okrenula i vidjela kako je to s nekim drugim. Požalila sam istog trenutka i ispričala sam mu sve. On je oprostio, ali ponašanje mu govori drugačije. Ovoga puta, on meni odgovori, zalupi vratima kad mu dođe i pravi se na kraju da je sve u redu. Još mi sve kaže u facu pa ostanem zatečena. I tu je nastao problem. Dođe mi da prekinem, al nakon nekog vremena sjetim se tko je on meni i koliko ja njega volim. Počela sam se zatvarati u sebe (društveno i psihički). Depresija me uhvatila i počela sam sebe kriviti za sve što se dogodilo. Prekidam s njim malo-malo pa se vraćam. Ali to nije dugog vijeka, znam. Počela sam ga i testirati. Bojim se ishoda jer znam da će ovom doći kraj. Ne znam što da radim. Organizirala sam si život i znam da ne ide uvijek sve po planu. Shvatila sam da se mi nikada zapravo nismo slagali. Veza se svodila na moju ljutnju i njegovo ispričavanje. Dok sagledam sve, ništa nije kako je trebalo biti. A opet. Dok se smirim, vidim lice koje je meni sve. Odlučila sam se popraviti i on isto, ali ja očekujem promjene u dva dana. Previše sam osjetljiva, očito. Ne znam. Htjela sam otići potražiti stručnu pomoć jer smatram da moje ponašanje je više pitanje djetinjstva koje nije bilo sjajno i to sad ispašta netko drugi. (Mene su tlačili i nisam baš nikome omiljena u obitelji.) Što vi o tome mislite?

Sklona si naređivanju, sklona si provalama ljutnje, prevarila si ga, prekineš tu i tamo, pa se vraćaš, testiraš ga (što god to značilo, ja sam to doživio kao da na primjer ti njemu bacaš “udice” o vašoj vezi, njemu kao frajeru, tvojem izgledu itd… pa gledaš hoćeš li se “upecati”, a ako se to dogodi, onda se izmičeš i zauzimaš, kao, neutralnu poziciju), shvaćaš da se nikad nista slagali, a sad očekuješ promjene u dva dana (da se promijenite oboje, ili samo on?) On to sve podnosi, i tek se u zadnje vrijeme počeo “odgovarati”, što mu između redova predbacuješ.

Ako mene pitaš, u ovom trenutku života, postupci su ti poput partnerice iz noćne more. Usprkos romantičnim predodžbama u kojima partneri ginu jedno za drugo, odnos nema zadanu formu – može izgledati i tako kako izgleda, dok svi dobrovoljno pristaju na odnos takav kakav je, s tim je odnosom sve u redu. Ne znam što je njemu, ali kad već tvrdiš da ga jako voliš, da li je tebi takva vrsta odnosa – pain in the ass?

To da se, kako kažeš, jako bojiš da će te ostaviti, a da pritom zapravo mnogo toga što radiš poput izazivanja da te zaista i ostavi. Ako je, onda bi možda zbilja bilo dobro da potražiš stručnu pomoć, da možda otkriješ koje je to bolno mjesto iz tvoje prošlosti koje svojim sadašnjim postupcima perpetuiraš i prizivaš, ne bi li ga integrirala i prestala problem koji je možda nastao u starim odnosima iz djetinjstva prenositi u nove odnose u odrasle dobi. 

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj