Trebam li mu priznati da mi se užasno sviđa?

23/04/2014

Sviđa mi se jedan dečko mojih godina. Mislim da ga volim. Radimo skupa. Dopisivali smo se par puta preko fejsa, pričali o koječemu i uvijek bi mu se ja prva javila... Kad se vidimo uživo jedva da progovorimo par riječi. Ma jedva da se i pozdravimo, ne znam zašto me ignorira, sa svim drugima priča i šali se samo sa mnom ne. Ne znam što znači to njegovo ponašanje, ponekad mislim da mu se sviđam, ponekad da mu idem na živce pa mi time želi dati do znanja da me odbije od sebe. Kad smo skupa u prostoriji osjećam da tonem, ne mogu izdržat njegov pogled na sebi, uvijek se uzjebem i reknem nešto glupo, on odgovori i to je to... Ali svejedno mi ne da mira, kopka me kopka svaki dan, duram i šutim i ja, nadajući se da će prvi započet nešto više od "Bok i doviđenja". Mislim da nisam zaslužila takvo ponašanje... Često mi dođe da ga izravno pitam, ali na poslu je uvijek netko oko nas i to je nemoguće, htjela bi ga pozvati na kavu, ali glupo mi je da cura prva zove... Ne znam što da radim više, ubija me... I čak razmišljam da mu priznam sve, ali bojim se kako bi se tek osjećala kad bi me odbio a moramo dalje nastavit viđat se svakodnevno na poslu, joj ne znam... Komplicirano sve...

Kažeš da ti se sviđa, pa čak i da ga voliš, da radite zajedno i da ste se dopisivali na fejsu - za sve drugo teško mi je reći što je od svega toga tvoj dojam, a što se među vama zaista događa? Kao da si ti u verbalnom, a on u neverbalnom modu, i to ste uzeli za svoje strategije, iako ste kadri raditi i suprotno - on zna odgovarati na pitanja, a ti se znaš duriti. Iz toga je nekako ispalo da je pitanje razgovora i ne-razgovora dobilo veliku težinu i za nekakav nastavak odnosa možda je i važnije nego što bi bilo kod para koji je razvio neku drugu dinamiku. Iako se ja uvijek zalažem za komunikaciju, nekako imam dojam da je puno privlačnosti među vama posljedica upravo toga što stvari - nisu do kraja izrečene. Ti to što se on tako kulira možda doživljavaš kao određeni "power-play", ali tko zna - možda bi on inzistiranje na razgovoru također doživio kao nametanje tvojih pravila. Da bi se te razlike premostile bilo bi potrebno da se najprije malo učvrsti odnos, koji je sad prilično imaginaran. Zato bez obzira što te taj njegov toplo-hladni defanzivni pristup nervira, dok se vaša priča ne razvije u nekom smjeru, razmisliš treba li tu zaista biti nekih razgovora i priznanja? Preciznije, imaš li načina da sve nastaviš kao i do sada, ali da se u svemu manje duriš, a više djeluješ? S durenjem stojiš u mjestu, a tko zna - ovo te možda nekamo i povede. 

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj