Ostati u vezi ili prekinuti?

14/05/2015

U dugoj sam vezi, točnije 10 godina, i on i ja smo bili jako mladi kad smo započeli vezu, ja 16 a on 18 godina. U početku je sve bilo super, normalno bili smo jako mladi, zaljubljeni do neba. No sada stvari i nisu više najbajnije, on radi posao u tri smjene, ja završavam fakultet i radim povremeno. Još uvijek ne živimo zajedno jer si to ne možemo još priuštiti, to je veliki problem jer ne provodimo kvalitetno vrijeme zajedno, ili ja idem kod njega ili on kod mene još uvijek. Tako da nam je zbog toga pao i seksualni život. Više se skoro niti ne ljubimo, ni ne vodimo ljubav, zaboravila sam uopće kakav je to osjećaj duže se ljubiti. Pošto on radi takav posao u tri smjene ne možemo ništa planirati, tako da nam je veza jako monotona postala, stalno isto. U zadnje vrijeme stalno razmišljam o tome što bi bilo pametnije ostati u toj vezi ili prekinuti i početi novi život. Nisam spomenula da je on inače super osoba i dečko i mislim da je najbolja muška osoba koju sam upoznala te sam na neki čudan način uvjerena da je on moja srodna duša. Ali sve se više i više bojim da li ću ja moći biti s jednom osobom cijeli život, ako nam je već sada ovako, on mi je prvi i jedini kao i ja njemu. Pogotovo jer nam je veza postala užasno monotona i osjećam se emotivno prazno. Fali mi strasti i onaj osjećaj! Postali smo si više kao prijatelji ili kao brat i sestra nego ljubavni par. Nikad ne idemo nigdje, uvijek smo ili kod njega doma ili kod mene. Njemu se ne da ići, njemu je dobro i kad smo doma. Uglavnom treba mi savjet. Da li se isplati riskirati sigurnost koju imam s njim za malo istraživanja i zabave. Ipak osjećam da imam rupu u životu jer sam samo s jednom osobom, i bojim se, ne mogu znati sa sigurnošću da neću jednom doći u iskušenje. Do sada nisam nikada prevarila i ne bih nikada ni mogla, ali opet se pitam.

Daj da postavim tvoje pitanje na drugi način. Da li se isplati riskirati da u cijelom životu koji je pred tobom više nikad ne osjetiš ljubav i strast, zbog osjećaja lažne sigurnosti u koji si se uljuljkala? Ne mogu ući u glavu tvojeg partnera, ali čisto hipotetski – recimo da se odlučiš ostati s njim, ostati na poznatom terenu i u igri definiranih pravila i oko te odluke onda sazdati cijeli život. No, što ako i njega more iste muke kao i tebe, ili ga u jednom trenutku počnu moriti? Što ako on ne napravi isto ono za što si se ti odlučila – nego se okrene i ode?

Kako ćeš se osjećati? Vjerojatno ćeš ga optuživati za izdaju, kriviti ga zbog toga što ti je upropastio život i svoj postupak proglasiti za „ispravan“ (jer si se „žrtvovala“ i ostala u vezi), a njegov za „krivi“ – jer je bio „sebičan“ i nije vidio što si ti sve uložila u tu vezu. Ta njegova – hipotetska, kažem - odluka bit će međutim posve ista kao i tvoja, različitog predznaka, ni bolja ni gora. Želiš li i uz takvu mogućnost, bezuvjetno, ostati s njim?

Kažeš da ti fali strasti, i osjećaja, a pitaš što je pametnije – na području koje je, da tako kažem, emocionalno, a ne pametno. To je već dosta plodno tlo za krivu odluku. Usput, zna li on za ove tvoje dileme? Bilo bi super kad bi znao i kad bismo znali što on misli o tome što te muči, o tome što možda muči njega i o vašem odnosu.

Slažem se da je tako dugu vezu, koja ima i tako lijepu prošlost teško prekinuti, pa bih i njemu i tebi predložio da zajedno posjetite savjetovanje za parove – bez velikih očekivanja unaprijed, bilo u smjeru „spašavanja“ veze, bilo u svrhu olakšavanja prekida. Spustite se kroz taj proces natrag na zemlju i onda pogledajte gdje ste.

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj