Kad se prijateljstvo nakon seksa naglo uruši

02/06/2014

Pozdrav! Imam jedan problem vezan za svog 'prijatelja'. Poznajemo se čitav život, od vrtića doslovno. Imamo mnoštvo zajedničkih prijatelja i živimo u malom dalmatinskom mjestu gdje svatko svakoga zna. Uvijek je između nas postojala neka lagana vatrica koja nikako da plane. Prije par mjeseci postali smo prijatelji s povlasticama. Dogovorili smo se da ćemo bez obzira što se dogodilo uvijek ostati isti jedni drugome. Odjednom je on promijenio mišljenje i rekao da je u 'nedefiniranom razdoblju' i da je najbolje da prekinemo to. Ja sam spremna imati odnos s njim koji smo i imali, ne želim ga izgubit, ali ga ne razumijem. Naime, uredno mi je čestitao rođendan, čuli smo se jednom i na fb i stavljao je 'smajliće', međutim uživo kao da se promijenio prema meni, ne javlja mi se kao prije, kao da me izbjegava, što je u pitanju? Ne želim ga izgubiti i kao prijatelja, imali smo dobar odnos oduvijek. Što da napravim?

A tko ti živ može znati što mu je u glavi? Možda se predomislio. Možda si mu bila fizički privlačna, ali sad kad te upisao među „recke“, više mu se ne da. Možda se sviđaš njegovom frendu i to ne za prijateljstvo s povlasticama nego za „pravu“ vezu, pa se hoće isfejdati. Također, kako sam – eto - i ja sam porijeklom Dalmatinac iz malog mjesta, ne samo da sam se nagledao frajera koji rezoniraju na sličan način, nego je to zapravo dugo bio i moj problem u odnosima koji nisu bili do kraja definirani, kao što je prijateljstvo s povlasticama. Racionalno mi je pritom sve bilo posve jasno i štoviše, to su bili odnosi koje sam priželjkivao – seks bez drugih obaveza, hej, tko to ne bi volio?

Međutim, istodobno sam osvijestio i prisustvo neke druge, duboke blokade, možda nekog dubokog konzervativizma, ne znam, koji me blokirao u komunikaciji s tadašnjim partnericama u svakoj drugoj situaciji osim – naravno – u seksualnoj. Iako sam zapravo uživao u takvom odnosu, u izravnom kontaktu koji je slijedio za seksom, idućeg dana, u gradu, među frendovima, naprosto nisam znao što bih rekao i kako bih se ponašao. Nisam znao gdje bih smjestio takav odnos.

S druge strane, iz sigurna udaljenosti sam i dalje mogao komunicirati – to me podsjeća na ove njegove smajlove i slično. Ali uživo – ne. Kad bih se približio, pokretao se taj autopilot pred kojim sam bio posve nemoćan. U mojem slučaju takav stav nije dakle značio ništa, štoviše, osjećao sam se posve drugačije nego što je to izgledalo. To mi je bio problem i morao sam poraditi na sebi da to prevladam. Sad već dugo nemam takva iskustva, ali zapravo još uvijek nisam siguran jesam li u tome uspio do kraja. Eh, sad – koliko još ima Dalmatinaca iz malih mjesta koji su spremni priznati i raditi na svojim emocionalnim izazovima, u to ne bih ulazio.

Ne želim ti nametati to svoje iskustvo kao rješenje za tvoju situaciju, niti ga na bilo koji drugi način pijedestlizirati, vi ste svoji ljudi i posebna priča. Ali kad si spomenula malo dalmatinsko mjesto, recimo da mi se upalila (i) ta lampica, pa sam poželio ovo podijeliti. Ako ti je do njega stalo, pokušaj s njim razgovarati, možda se radi o nekoj takvoj situaciji u kojoj njegovo ponašanje šalje drugačiju poruku od onog što s njim jest, a njegovo uzmicanje je znak frke. Ne znam koliko je on kadar za razgovor, ali tom potporom koju daješ ne riskiraš mnogo, a u krajnjoj liniji imaš pravo znati o čemu se radi.  

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj