Kad nekome priznate ljubav, a on vas odbije

17/02/2016

Imam jedan problem. Već jako dugo mi se sviđa jedan dečko. Poznajem ga već 4 godine. Po njegovom ponašanju bi se dalo zaključiti da i on gaji neke simpatije prema meni. Tipa kad smo zajedno u društvu često me gleda, smiješka mi se, svako malo mi se javlja preko poruka, dok je uživo vrlo zatvoren i povučen što se tiče komunikacije. Meni je prekipio takav odnos te sam mu odlučila priznati da mi se sviđa. Nakon što sam skupila snage, otvoreno sam mu rekla da mi se sviđa, na što je on rekao, citiram: ''Nije da se ti meni ne sviđaš, nego ja jednostavno nemam vremena za curu i mislim da to ne bi funkcioniralo.'' Iskreno takav odgovor me je povrijedio, ja sam se na tu njegovu rečenicu samo nasmiješila. Nadala sam se da je shvatio da mu ne želim biti prijateljica i nadala sam se da će me početi izbjegavati, no to se nije dogodilo. Nakon tjedan dana mi se opet javio i pravio se da se ništa nije dogodilo, kad bi se vidjeli opet bi mu pogled bježao te ako bi se naši pogledi sreli, onda bi se nasmiješio. Ja stvarno ne znam kako bih se sada odnosila prema njemu. Jednostavno mu ne mogu biti prijateljica jer gajim prevelike osjećaje prema njemu.

Znam o čemu pričaš, i sam sam se znao osjetiti na isti način. Kao, netko otvori posve novu liniju komunikacije, onaj drugi na to ne pristane i ostane u staroj – i u trenutku ispadne da više nemate što reći jedno drugom, jednom ono staro ne vrijedi, drugi nije za novo. Iz nekog razloga, barem u tvojem slučaju, nema povratka na staro – užasno glup osjećaj, jer čak i ako želiš nastaviti po starom, kao da se ništa nije dogodilo, jednostavno ne možeš i točka. Ne spominješ da žališ to što si mu priznala svoje osjećaje, i u tome ti želim dati podršku – mislim da je super da si osjetila promjenu kvalitete svojih osjećaja i da si imala petlje to izgovoriti, da si na ovaj način kvalitetnije ispoštovala svoju potrebu nego da si ostala u starom komunikacijskom obrascu, koji te više nije zadovoljavao, nadajući se čudu, čekajući njegov prvi korak, itd...

To što nije uspjelo je dio koji ne možemo kontrolirati, jer odnos nastaje kad na njega pristanu obje strane, a on te pritom nije otpravio jer mu se ne sviđaš, nego zato što za vezu nema prostora u životu. Njegovo odbijanje... O tome ne znam što bih ti rekao, jer njega nismo ovdje čuli – s jedne strane, odluka da ne ide u vezu jer za nju nema vremena može pokazati i da ozbiljno doživljava i tebe i vezu, ali isto tako i da o ideji veze ima mnogo unaprijed gotovih stavova koji s tim kako bi izgledala vaša veza možda i nemaju mnogo veze. Kažeš da mu ne želiš biti prijateljica i to je tvoje apsolutno pravo. Štoviše, sad kad znaš na čemu si, imaš puni manevarski prostor da definiraš novi odnos u onim razmjerima u kojima to možeš napraviti – od toga da prekineš svaki kontakt, do toga da ga zadržiš na način koji ti je prihvatljiv. U tom smislu ne trebaš čekati da on tebe počne izbjegavati – možeš i ti njega, zar ne? 

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj