Kad je dečko hladan u vezi

10/09/2015

U sretnoj vezi sam dvije godine. Naravno, u početku smo često često imali trenutke nježnosti na obostranu inicijativu, slanje slatkih porukica tokom dana, a pogotovo kasno u noć, makar smo u kasnim 20-ima. U vezu smo ušli dosta brzo i odlučili da želimo biti zajedno te počeli planirati i zajednički život. Još uvijek postoji zaljubljenost i ljubav, ali naravno, nije kao na početku da "letimo iznad oblaka" što mi je i realno. Brine me što još uvijek ne govori o svojim osjećajima i pokazuje ih samo u određenim trenucima (kada njemu odgovara, najčešće SMS-om). Još uvijek živimo svatko kod svojih roditelja, ali imamo zajedničke vikende. Stvarno svako slobodno vrijeme provodimo zajedno. Zbog uređenja stana i poslovnih obveza razgovori nam se svode samo na takve teme, a meni nedostaje one bliskosti s početka veze. Razgovarali smo o tome nakon čega vidim da se trudi i onda se vratimo u kolotečinu (naporno radi da bi što prije imali svoj stan). Stvarno ga volim, a po svakodnevnim postupcima vidim da i on voli mene makar to ne govori, ali zanima me što mogu očekivati kada krenemo zajedno živjeti? Hoćemo li se emocionalno otvoriti jedno drugome u potpunosti kada budemo u vlastitom stanu? Iz prijašnje veze imam iskustvo da smo bez ikakvog problema govorili o svim osjećajima odmah od početka. Da li ja previše uspoređujem bivšeg i sadašnjeg? I mogu li očekivati od sadašnjeg da samoinicijativno pokazuje osjećaje (s vremenom, kada bude spreman) ili je on jednostavno "zatvoren tip" koji na druge načine pokazuje da me voli?

Ti si tu postavila puno pitanja na koja bojim se, nema konačnog odgovora ni u jednoj vezi, pa ni u vašoj. To da ulazite u zajedničku budućnost i kupnju stana bez pravog iskustva zajedničkog života hrabra je odluka, nadam se da ste se uspjeli upoznati i zbližiti i međusobno prihvatiti kroz dosadašnje iskustvo zajedničkog života. Hoće li se, kad sve to prođe, vratiti bliskost, nažalost ne može znati nitko. Tehnički, za tu će bliskost vjerojatno postojati veći prostor, ali isto tako, i ova faza u kojoj ste sada oblikuje vezu na neki način. Kakva će ona ispasti na kraju ovisi o tebi i njemu – faze veće i manje bliskosti postoje u svakoj vezi, ona se i gradi i razgrađuje, ali isto tako i evoluira – u zajedničkoj budućnosti možda će vas povezivati neke stvari kojih niste niti svjesni, dok će vam ono što je sada čini postati manje važno.

Iz ovog što kažeš da se on „trudi” nakon što se ti izjasniš da ti je ona potrebna, ne razumijem doduše da li on također osjeća istu potrebu, ili se trudi da ti ugodi dok je njemu samom ona manje važna, ili je naprosto „pregažen” aktualnom situacijom (koja, realno, uzima i vrijeme i živce)? Ili – zašto ne – ima svoju sliku bliskosti, koja ne mora biti identična tvojoj – realno, teško je očekivati da će dvoje partnera u dugoj vezi baš uvijek imati identičnu ideju i potrebu o bliskosti. Trenuci povlačenja isto su važan dio veze, koji ne znače da je bliskost partnera manja.

Uz pažnju prema svim tim zahtjevima vas oboje kao para, ali i svakog od vas posebno kao partnera, te evolucije same bliskosti, a vjerojatno i drugih partnera, sve ako ta bliskost za vas oboje ne znači istu stvar, ako je oboje visoko vrednujete, zašto se ona ne bi ponovno uspostavila, na način u kojem ćete oboje moći dobiti najbolje od nje? To nije ni na kome osim na vama. To ne znači da od svega treba odustati jer je prošlo – može nam nedostajati i nekadašnji oblik bliskosti, koji u dogovoru s partnerom možemo pokušati rekonstruirati – bilo da ga iživimo do kraja, bilo da shvatimo da smo se sami već toliko promijeniti (a da nismo ni znali), da nam takve stare forme više ne donose one oblike i količine  zadovoljstva kojih se sjećamo i da smo spremni za – nešto novo.

U svakom slučaju taj tvoj izraz potrebe za (re)uspostavom bliskosti čujem i kao potrebu da nakon što cijela priča sa stanom bude gotova uzmete neko vrijeme samo za sebe i dopustite si organizirati svoj život i odnos na način daleko slobodniji nego što ste dosad imali priliku. Što se tiče njegovog emocionalnog otvaranja – kažeš da ti on na druge načine pokazuje da te voli. Moje pitanje za tebe je jesu li ti drugi načini dovoljni, možeš li ga prihvatiti takvog kakvog je, pa da svako eventualno buduće emocionalno otvaranje doživiš onim što ono vjerojatno i jest – korak naprijed u odnosu? A ne neki vanjski kriterij koji se pod svaku cijenu mora ispuniti osjećali se partneri u vezi spremnima za otvaranje ili ne, jer veza bez toga ne izgleda kao veza. Ili barem ne kao veza na kakve si ti navikla, zato jer je prošli pratner bio takav? 

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj