Upomoć! Mislim da moj dečko igra dvostruku igru, a ja sam zaljubljena!

26/03/2014

Pismo jedne vaše čitateljice navelo me da vam se obratim, da meni nepoznatim “stručnjacima” pišem o svom intimnom životu. Bez uvrede. Naime, prilično sam uvjerena da je žena govorila o meni i mom odnosu. Ono što sam pročitala uspjelo je u meni probuditi sve zle duhove i strahove. Spominjala je bivšeg dečka, koji živi u drugom mjestu, s kojim nije već godinu dana, ali i dalje komuniciraju, on ima curu koju ne voli i, ono najgore - predložio joj je trojac. E sad, muškarac s kojim sam u vezi više od pola godine ostvario je sve moje seksualne fantazije i od početka veze među nama je jaka kemija, ali bez pretjeranih emocija. Izjavljivali smo si ljubav i nježnost, ali više reda radi. Uvijek eksperimentiramo u seksu i uživam u tim aspektima naše veze. U posljednje vrijeme u cijelu tu priču upleli su se i osjećaji. Upoznao me sa svim prijateljima, a nedavno i s obitelji. Odlično su me prihvatili, pogotovo mama, što je važno jer sam primijetila da je dosta vezan uz nju. Osjećam da smo se u posljednje vrijeme jako povezali. Meni je to prva veza u kojoj sam nekoga pustila toliko blizu. Počinjem primjećivati da i on pada u tu “zaljubljenost”. Bez imalo truda, on je opčinjen mnome. I to bi sve bilo divno kada u našem odnosu ne bi postajalo golemo nepovjerenje i moja nesigurnost. Od početka nisam bila sasvim iskrena prema njemu. Mnoge stvari sam mu zatajila. Jednostavno ga u početku nisam shvaćala preozbiljno. Drugi je velik problem njegova bivša (za koju sumnjam da je vaša čitateljica). Bili su skupa šest godina, a već godinu dana nisu zajedno. Znam da su se povremeno čuli te jednom i vidjeli na početku naše veze, nakon što sam ga nakratko ostavila. Znam da je još zaljub­ljena u njega. A moja intuicija mi ne da mira. Nemam povjerenja u njega. Pretpostavljam da je izvrstan manipulator i da igra dvostruku igru. Pismo vaše čitateljice još je jače produbilo sumnju. Nije čak ni ljubomora u pitanju, jednostavno ne želim biti budala. Dosad sam čvrsto držala konce u rukama, ali sad mi se čini da se gubim. Ne sviđa mi se to i u takvoj bih situaciji inače odmah i lako pobjegla, no ovaj put ne želim izgubiti osobu koja mi toliko odgovara

Uzvratit ću istom mjerom. Javili ste se potaknuti tuđim pitanjem pa ću iskoristiti vaša razmišljanja kako bih ispričao tri priče. Sve tri su usko povezane, nadam se da će to biti očito, s vašim dilemama. Istodobno, sve tri govore o stvarima s kojima, prije ili kasnije, većina nas mora izaći na kraj. Ne nužno uspješno. Prva priča govori o strahu. Glavna junakinja je vrlo mlada žena koja je krenula u svijet muško-ženskih odnosa s predodžbom kako je vjerovati i otvoriti se prilično opasno. Otkuda joj ta ideja, teško je reći. Možda je to naslijedila od roditelja, promatrajući njihove međusobne sukobe, emocionalne ozljede i razočaranja.

Možda je po prirodi oprezna (izbjegavala je penjati se na drvo ili skakati s ograde), što je imalo za posljedicu da priče svojih prijateljica, razočaranih ponašanjem mladića koje su u nekom trenutku postavile u središte svog svemira, doživi traumatičnije od drugih slušateljica. Kako god bilo, dugo je izbjegavala prepustiti se nekome. Reći prvo sebi, a onda i toj drugoj osobi da joj je stalo. Zapravo, takve joj emocije uopće nisu bile cool. Uvijek je izbjegavala sentimentalnost koja ju je iritirala kod većine njezinih vršnjakinja. Biti neovisna bio je njezin moto. I voljela je takav život.

Muškarci, koji su se s vremena na vrijeme pojavljivali, donosili su uzbudljiva iskustva i užitak. U njima nije nalazila samo potvrdu svoje ženstvenosti i privlačnosti, nego i svoje posebnosti. Nahranjena i ohrabrena tim iskustvima, otišla bi kada joj je bilo dosta. (Najčešće kada bi ti muškarci počeli pokazivati previše emocionalnog interesa. “Ne volim kada me guše“, rekla bi prijateljici.) Imala je intenzivan, a opet neovisan život i dobro se osjećala u svojoj koži. A onda se pojavio ON. Na početku se nije mnogo razlikovao od drugih, no s vremenom su se stvari počele mijenjati.

Sve do trenutka kada je shvatila da ga ne želi izgubiti. Kako više ne želi, barem dok oboje stanuju na istom planetu, biti posve neovisna. No to je već druga priča. Naslov druge priče je “Iluzija strasti”. Na početku priče nalazimo mladu djevojku koja otkriva svoju seksualnost. Prva iskustva nisu osobito pamtljiva, no nisu takva da bi ih trebalo što prije zaboraviti. Često bi sama sebi rekla kako će biti bolje. I doista, s vremenom je naučila kako se uzbuditi i uživati, čak i kada partneri nisu bili osobito kreativni ili nesebični. S vremenom je, također, otkrila svoju radoznalost.

Nije se stidjela isprobati stvari oko kojih mnogi dižu buku (prema njezinu sudu, nepotrebnu). Iskustvo ju je navelo da stvari dijeli na one koje joj gode i one do kojih joj nije stalo. Moralne etikete, kao i nastojanja da druge impresionira, nisu imali mjesto u njezinu svijetu. Jednostavno, imala je osjećaj da je seks nešto što dobro poznaje i ne mistificira – za razliku od tolikih drugih. A onda se pojavio taj tip. Ništa nije previše ukazivalo na ono što će se dogoditi, no njegov dodir i golema potreba za njom bili su nešto novo. A tek način na koji bi se taj momak u trenutku transformirao u uvijek spremnog i usredotočenog ljubavnika – tako nešto, usprkos priličnom seksualnom iskustvu, nikada nije doživjela.

Tip kao da je pogađao njezine misli, čak i više od toga. Premda se uvijek sprdala s poznanicama koje bi se zaljubile u tipa koji bi bio malo pismeniji u krevetu, morala je priznati da kemija itekako djeluje na njezine osjećaje. S vremenom je seks prestao biti samo seks. Odjednom je željela više od njega i više s njim. I tu su počeli problemi, a s njima i posljednja od tri priče. Pogodili ste, tema je ljubomora. Iako je naša junakinja bila svjesna činjenice da strast često zamagli pogled, odnosno da sjajan seks može kreirati iluziju da je dvoje ljubavnika stvoreno jedno za drugo, osjećaji su bili tu. Na ovome se mjestu možda možemo zaustaviti i zapitati – razlikujemo li se toliko od nje?

Je li doista istina da ne poznajemo taj osjećaj, tu uvjerenost da je snažna seksualna kemija koju živimo znak da smo pronašli onu pravu i jedinu osobu? Za mene je to neizbježna iluzija. Neizbježna u mjeri u kojoj smo samo ljudi. No iluzija je i dalje iluzija. Strast i kemija itekako pomažu u ostvarivanju dobre veze, no nisu jamstvo. Seksualna kompatibilnost ne ukazuje nužno na slaganje u drugim životnim dimenzijama niti osigurava istinsko razumijevanje i međusobno prihvaćanje.

Seksualna je kemija podjednako prediktivna za duboki emocionalni odnos kao i ljepota za duhovitost ili dugonogost za plesački dar. Vrijeme je da se vratimo našoj junakinji. Njezini problemi (“Trebam li mu priznati svoje osjećaje i prihvatiti svoju sentimentalnost i ranjivost?”) još su bili svježi kad je osjetila ljubomoru. Stvari su, čini se, krenule nizbrdo. Zabrinuta gdje će je emocionalno otvaranje odvesti, prigrlila je ljubomoru. Je li ljubomora obrana od zastrašujuće ranjivosti bliskosti ili je izrasla iz gotovo nevidljivih tragova njegove nelojalnosti, najvjerojatnije nikada nećemo doznati. Jednako nepoznat ostat će i kraj ove priče. Što će učiniti naša junakinja?

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj