Bojim se da se ne ohladi

05/05/2014

Naš prvi zajednički vikend je bio kao da se znamo sto godina. To me zadivilo. Volim takve ljude. (On je javna osoba i često putuje na nastupe.) U jednom trenutku mi je poklonio ružu, crvenu sa zlatnim sjajem. Ogromni plus. Kao romantičarku, oduševio me je na prvu. Ipak, njegov javni život i moj miran život – mogu li zajedno? Rekao mi je da ga je privuklo što sam ambiciozna, što znam što želim. Voli takve ljude, borce. I doista sam takva. Život me je naučio da se borim. Nikada poraz, samo lekcija. U međuvremenu smo proslavili njegov rođendan s njegovim roditeljima. Lijepo su me dočekali, premda mislim da je bilo prerano. Nekon nekog vremena smo i spavali prvi put. Prvi kojem sam se predala, čija sam bila. Presretna sam. Njegovi su dragi i poštuju me. Ponekad svi skupa gledamo bingo, pa filmove, pa dnevnik, pa rucamo, večeramo... Kada smo zajedno, stalno smo bliski. Zajedno idemo i utakmice. Čak smo se zajedno počeli kladiti, zajedno ispunjavamo listić. Oduševljava ga moje razmišljanje, a on oduševljava mene. Zavoljela sam ga. Prefin je, pametan. On mi kaže kako mi potpuno vjeruje. Ali ja nisam sigurna, jer se bojim da će se sve raspasti. Kad god sam stretna i oduševljena, kod mene se sve sruši. Pruža mi najljepše trenutke u mom životu. Sve je s njim lijepo, svi su trenuci sretni za pamćenje. Bojim se da se ne ohladi. Stalno razmišljam o tome i zato u nekim situacijama povučem ručnu. Onda smirim glavu i kažem si: „Hajde, bit će kako on želi.“

Ako je doista sve „za pamćenje“ a vi i dalje stalno brinete, onda ste i mene zabrinuli. Što vam se dogodilo, ili što mislite da se tako strašno dogodilo, da toliko sumnjate u svoje procjene? S jedne strane strahovi, a s druge ponosno isticanje vlastite izdržljivosti. Je li to posljedica nedostatka iskustva kada je riječ o vezama? Ili vam kronično nedostaje osoba od povjerenja, netko kome sve možete ispričati i čija vas procjena ili savjet može usmjeriti ili umiriti?

Shvaćam da njegov posao doživljavate kao rizik (što nije nerazumno), no ne mogu se oteti dojmu da kada govorite o svom strahu da će se „sve raspasti“, odnosno da bi se on mogao ohladiti, iz vaših riječi izviruje sumnja u vlastitu vrijednost. (Jesam li dovoljno dobra za njega?)

Ne sumnjajući u hrabrost i odlučnost borca u vama, predložio bih da se o toj sumnji – u slučaju da nije riječ samo o mom lupetanju – posavjetujete s psihoterapeutom. Ponekad je svima potreban netko sa strane, netko tko nam može pomoći da se jasnije vidimo. I najbrabrijeg borca prati sjena. 

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj