Vidjeti prijatelje nakon godinu dana – ma život je Lock’n’Lol!

28/02/2014

Kakav je osjećaj nakon godinu dana vidjeti frendove? Upravo nevjerojatan! Njih petero kupilo je karte za Bangkok...

Jelena i Maja, dvije Mirdine frendice, moj prijatelj Igi i frend iznenađenja Jura. Njega sam Mirdi tajila do kraja, samo da mu vidimo facu kad ga spazi na Khao San Roadu.
Trenutak kad sam ugledala svog prijatelja Igija kako šeretski izlazi iz hotela s ručnikom oko vrata, krenule su mi suze. Ja mu mašem kao luda s druge strane ceste i urlam, a on samo promuklo i kulerski kaže: "Ej, bok!" Legendarno!

Baš kao i ostala tri tjedna putovanja ekipe koja se dotad nije dobro poznavala, ali je postala ekipa za budućnost. Partijali smo po Bangkoku, uživali na Koh Phi Phiju, bili očarani Bamboo otokom, propisno se opustili na Koh Lanti i Koh Jumu. Na putovanju se najbolje pokaže tko je kakav, prijateljstva pucaju, lome se veze, frendovi to više nisu nakon povratka.

sve tajne super tena 1

No ovaj put su se horoskopski znakovi, karakteri i sretne zvijezde nas šestero poklopili upravo savršeno. Nije bilo nijedne svađe (osim kad Mirda grinta jer mora nositi moje stvari preko pola Azije, ali na njega smo navikli – to se ne računa) ni durenja. Ništa nismo planirali i zato je valjda i ispalo tako neplanirano dobro.

Jelena i Maja, ili popularna Myca, za to su vrijeme postale prave flip flop putnice. Baš kao i ja. Bilo mi je super promatrati reakcije cura koje su prvi put omirisale Aziju. Što im je bilo super, što im je išlo na živce i kako je sve to skupa zapravo izgledalo. U kolumni Flip Flop Putnica iz usta triju putnica u japankama – Jeleninih, Mycinih i mojih – u tri nastavka i iz tri različita kuta gledanja. Navali narode! Ajmo, Jelena!

Piše: Jelena Martinović

sve tajne super tena 4

Ruksak na leđa, putovnica, karta, nešto sitno keša + bankovna kartica. Check, check, check, check i check! Ok, možemo krenuti! Tako su izgledale jutarnje provjere prije izlijetanja iz stana u rano ujutro 2. veljače 2014. Vrati se, poljubi psa Jackieja još jednom. Prestani, nemoj misliti na psa Jackieja, počet ćeš opet tuliti. Posljednji put sam spavala prije dva dana… Pere me totalna iscrpljenost i apsolutna euforija. Napokon godišnji!

Napokooooon krećemo u Tajland!!! Prva najbolja stvar (kod bilo kojeg putovanja) jest euforija, osjećaj slobode… Nakon mukotrpnog puta kroz zamrznutu Sloveniju Myca i ja + buraz šofer stižemo u Veneciju. Pusa, pusa, bok, buraz, žurimooo! Stigli smo tri sata ranije, just in case. Myca je presmiješna s golemim ruksakom – računam, nosit ćemo ga skupa. Već me tri puta opomenula kako sam joj trebala reći da putujem bez stvari… I tu pada dogovor o “garage saleu” u Tajlandu - naša prva poduzetnička akcija. 

Volim Mycu (kao sestrična, rođakinja, nećakinja, kuma, prijateljica - komplicirano! Ali imamo isto prezime, pa su uglavnom svi mislili da smo par). Nisam nikada s njom putovala dva i pol tjedna… Kratko se pomolim u sebi da se volimo i na kraju putovanja. :))

Venecija - Dubai (9 sati čekanja, diiiivan aerodrom, ubijanje oka na foteljama, kao i sav ostali pošteni ispaćeni narod, tri puta obišla sam sve dućane, preobula se u japanke) i
Bangkok… Sad kad gledam, prošlo je u sekundi. Kad smo putovali, nije se činilo toliko brzo - tri odgledana filma, potajno plakanje uz njih, nikako se namjestiti u sjedalu. Kako bih se namjestila kada neeemaaa mjestaaa - moram malo hodati po avionu. Pada nova odluka… idući put – prvi razred (i onda i sada znam da neće biti tako, ali mala lažna doza utjehe smiri čovjeka).

sve tajne super tena 2

Bangkok… wau, kako je toplo, kako je smrdljivo, kako smo sretne. Nađa i Mirda objasnili su nam da su vani pultovi za taksije, gdje je fiksna cijena i ne moramo se cjenkati s vozačima (koji i ovako smiješno pričaju engleski). Znamo gdje idemo - Khao San Road, backpakerska četvrt, daleko od prosvjeda i nereda. Usput upoznajemo jedan bračni par, Ameri, koji idu na isto mjesto gdje i mi. Odmah dijelimo taksi, smanjujemo troškove - kako smo mlade i lude. Ameri su luđi.

Mislim da su već bili nacugani, u taksiju smo gledali slike njegove polugole žene, ona se smije dok drma po Thai Red Bullu. Vodimo čudno-smiješan razgovor dok dogovaramo cugu čim ostavimo stvari u hotelu. Khao San Road - luda ulica, 100 birceva, 1000 ljudi, milijun stvari na prodaju - od robe do hrane i seksualnih usluga. Prilazi mi malac s katalogom i lista… i ja mislim… Ha, ovako se prodaju frajeri ili kaj? Ne, budalo… lista ti katalog muških odjela (kasnije su mi objasnili).

No, thank you. I ovako ne bih kupila - ni frajera, ni odijelo. Hotel je odličan, još jedna Nađina super preporuka. Bacaj stvari i brzooo na pivo!

sve tajne super tena 3

Drugo jutro, nakon što smo plesale cijelu noć s Amerima po ulici i popili…. više-manje sve, imamo najdraže pivo Chang, ali bez tattooa ili mamurluka. I stigao nam je frend Jura.
Navečer dolazi i Igi. Kojeg nitko ne zna. Osim Nađe. Držim fige da svi kliknemo. Kliknuli smo itekako kada smo ugledali Nađu i Mirdu, nakon što su na putu već godinu dana… Radost i veselje… i sada odjednom, kao da nije prošlo godinu dana od njihova odlaska. Odmah padaju dogovori koga što zanima, da složimo okvirni plan puta. Više-manje dogovorili smo se u pet minuta. Laganini… svi su opušteni i na godišnjem.
Uz lagano razgledavanje hramova i vožnju brodom po rijeci i kanalima, prolaze nam dani u BKK-u.

Da smo bile pametne, unajmile bismo fotografa za dva Canon trenutka. Ovako su urezani samo u našim glavama. Prvi je bio pokušaj upada u Sky Bar, navodno full cool mjesto za cugu ako si pri lovi (a jesmo - u rujnu sam od plaće odvojila za dva martinija u Sky Baru) i da, ondje je sniman film "Mamurluk 2" (u Tajlandu nemaš mamurluk, amateri).
Kao dvije prave žene zajedno smo posjedovale jednu maskaru i jedan ruž. Zadatak: zablistati na slikama, a da nismo isto našminkane. Zadatak obavljen.

Hodamo prema liftu, svi nam se klanjaju, ali ne puste nas unutra zbog japanki. Myca trči u šoping centar i kao prava Pepeljuga traži svoje cipelice. Dva sata kasnije, šminka se otopila dok otvaramo pivo pred hotelom, nazdravljamo japankama kao najudobnijim pokrivalima za noge ikad, opalimo selfie pred Sky Barom… i ko da smo bile!
Drugi je trenutak moj susret s najvećom vikend tržnicom na svijetu.

sve tajne super tena 5

Vidjela, pala na dupe, hodala za Mycom kao mali pas. Toliki izbor i količina zbune i profesionalnog kupca. Nakon povratka u dragi Zagreb saznajem što sam kupila. Nije loše, moglo je i bolje, drugi ću put pametnije. E da… pojela sam i škorpiona, što imam na slici - koju mi mnogi zamjeraju. Kao gadna je. Ali imam ponude za čišćenje vikendica prije ljetne sezone po Jadranu. One word for you – samozapošljavanje! Sada mogu dobiti i pedalu na poslu.

Prije nego što smo krenuli južnije, pala je odluka da odemo sjevernije - Myca, Jura i ja. Dva dana za obilazak majmuna (gdje je majmun Myci maznuo vrećicu s kikirikijem, a mene vukao za hlače dok su mu oči govorile - daj, kikiriki, znam da imaš!), slonova (gdje smo se smijali ko ludi), tigrova, splavarenje, spavanje na rijeci, vožnju vlakom smrti…. neopisivo lijepo. Strahopoštovanje dok koračaš prema tigru osjećaj je koji nikada, ali nikada neću zaboraviti. Mislila sam i odustati… milisekundu. No nisam. Zato sada imam 40 slika samo s tigrićima. Na kojima se ne kuži da sam umrla od straha. Ne vidi se. Fakat. Ok, možda malo.

sve tajne super tena 7

Najgori osjećaj koji sam osjetila na putovanju jest da - vrijeme prolazi. Zato smo nakon povratka u BKK odmah sjeli na bus i zaputili se južnije, na otoke, na rajske plaže, ono što vidim na razglednicama. I zasta - tako je! Razglednica! Zastane ti dah. Moj san - Kho Phi Phi. Najgore iskustvo - doći do tamo. Puna 24 sata u autobusu kockici koji nikako da stane, nikako da stigne… Usred noći te izbace na cestu, mijenjaju buseve, kombije, ne znaš koliko još, nadaš se da je iz ugla. Ali kada smo iskočili iz taksi-broda na Long Beach na Phi Phi-ju, znala sam da je to to. Toplo tirkizno more, nogice upale u pijesak, sunce prži… život je lijep. I nakon sat-dva jurcanja po plaži i traženja smještaja, shvatili smo da su malo podignuli cijene pa će naš budžet mrvicu više trpjeti. Smjestili smo se u bungalove na vrhu brda odakle puca pogled za koji se pitaš - tko to može platiti. :)

Vrijedilo je! Svakog bahta! I tako nakon nekoliko dana ležanja po plaži i snorklanja, a navečer obijanja rekorda u ispijanjima bucketa i changova (još važem je li to dobro ili loše, ali brijem da je dobro), imamo sjajnu ideju. Samo treba naći nekoga tko će nam je realizirati, ali za ne tako puno bahta. Zato smo se uputili u grad - koji mi je bio totalno razočaranje. More turista koji ispadaju iz pubova i jedu pizzu dok bezbroj neonskih reklama vrišti na sve strane. Vraaatiiiteee me na naš rajski dio otoka. I taman na povratku upoznajemo Mr. Yesa. Koji navodno ima brod i može napraviti turu koju smo si zacrtali, i to za cijenu koja odgovara i nama i njemu. Pada dogovor da je pokret ujutro, u devet. U 11 shvaćamo da je Mr. Yes odlučio reći No. Jer mi još čekamo, a njega nema. Sva sreća nismo toliki naivčine pa nije dobio ništa love. Mirda je u nevjerici da lik nije došao. Nađa brzinski nalazi drugi brod kojim krećemo.

sve tajne super tena 8

Dolazak na Maya Bay ili The Beach, poznat iz filma "Žal", bio je ujedno divan koliko i totalno razočaravajući. Zbog? Opet turista. Znam, znam i mi sami smo turisti, ali to što su dopustili da se ondje dogodi je strašno. Boat show. Ravno na plaži. Plaža se doslovno ne vidi. Skočili smo u more, opet divno i tirkizno, te preplivali do plaže, izašli prošetati po pijesku i šumi. Nažalost, što si bliže, more je prljavije, plaža krcata, buka nesnosna.

Prošetali smo, nismo sreli Leonarda, ali nije bed. Vratili smo se na naš brodić u daljini odakle je prizor fantastičan. To je ta plaža! Ako zanemariš brodove i ono što glad za lovom napravi jednom čudu prirode. 

Zatim stižemo na Monkey Beach. Gdje je more divno i čisto, deset ljudi ukupno, a pogled je predivan - na more i pučinu dok vijore šarene marame na pramcu našeg broda… Zapamti, zapamti ovaj prizor, hranit će te u hladnom i kišnom Zagrebu! Krajnja nam je destinacija bio Bamboo otok, ujedno i njihov nacionalni park. Doznali smo da je ondje moguće unajmiti šator i prespavati. Ali u cijelom Tajlandu nitko nam nije znao potvrditi tu informaciju. Ali sreća prati hrabre. Toliko smo se uhvatili za tu informaciju da nam ništa drugo nije bilo opcija. Dapače, dragom stričeku koji nas je cijeli dan vozio uokolo rekli smo da se vidimo sutra u 11. Nakon malo natezanja s rendžerom parka koji je mijenjao priče, imamo šatore - nemamo šatore, našla su se tri šatora za nas. Ipak je bio poseban dan - pun Mjesec i ono neko Valentinovo.

Ta je večer toliko posebna da jedva nalazim riječi kojima bih je opisala. Dakle, oko šest poslijepodne, kada su svi turisti napustili otok, ostali smo mi - usred mora i sedam gora, gotovo sami na otoku. I petero Japanaca koji su davno rezervirali svatko svoj šator za V-day. Japance nisam ni vidjela. Večer je izgledala otprilike ovako: pun Mjesec, vjetar u kosi, dva viskija (mala), tost i salama s kopna, a mi plešemo ko budale po praznoj plaži dugo u noć… dok Mirda ulaže zadnje atome snage da ozvučenje bude na razini svjetskoga glazbenog festivala! Vrh! Osjećaš se kao da si na vrhu svijeta… Ima nešto u tom Mjesecu. Kao i u jutarnjem izlasku sunca. Vidjela sam slike - bilo je divno! Ha-ha-ha-ha! A onda oko deset - reality check.

sve tajne super tena 9

Opet boat show napada naš otok, more Kineza iskrcava se kao da su na evakuacijskim vježbama, ne skidajući prsluke za spašavanje ni dok jedu, modna revija svega što vidite na eBayu i kupujete za sitnu lovu. Sva sreća, naš se dragi vozač probija i spašava nas svojom malom barkom.

Jurimo dalje…
Karte za Koh Lantu su već kupljene. Kao i aviokarte za povratak u BKK. Myca i ja odlučile smo da nema smisla ne kupiti kartu kada je već toliko jeftina. I skratiti putovanje za otprilike 20 sati. Znamo gdje želimo biti smješteni. Alfa mužjak Mirda juri s recepcije na recepciju i dogovara smještaj.

Predivni bungalovi uz obalu i svi cool barovi su naši - tri komada. Myca i ja imamo najbolji bungalov. Tu će nam biti baza. Čitaj - na našoj terasi trešti glazba, hladi se pivo, ujutro teta čistačica ima najviše posla. Reality check - ovo nam je zadnji otok.

Myca i ja gibamo doma za nekoliko dana. Depra! Šuti. Lajkam ovaj budizam. Svi nešto mantraju. Svi su tako mirni. U tom trenu odlučujem biti polubudist. Uspijeva mi. Idućih nekoliko dana ne skidam osmijeh s lica, zaboravljam da uskoro moram na avion, smijem se do zadnje sekunde. I pijem do zadnje kapi. Prihvaćam i mirdizam kao religiju. Odsad pivo stoji zamotano u bijelu plastičnu vrećicu da dugo ostane hladno. Gazda bungalova, Edi, ima dobar pick up koji nam posudi na koji dan. Vozimo se po otoku ko krumpiri. Nikad sretniji. Nikad slobodniji. Myca sjedi naprijed s Mirdom i razbije ga malo svaki put kad on poludi za volanom.

sve tajne super tena 10

I odlazak. Pijemo kavu. Grlimo se i ljubimo. Znam da se uskoro svi opet vidimo, ali knedla je tu. Ona glupa, ne ona sa šljivama. To što smo jučer popili najviše ikad znak je dobre oproštajke. Igi zaključuje da neće praviti oproštajku. Od početka je mudar lik. Čak smo sastavili slagalicu strave i znamo koliko smo jučer bili ludi. Istim putem natrag. BKK - Dubai - Venecija. Kao da je trajalo mjesecima, a kao da je prošlo u trenu. Ovaj polubudizam definitivno pali, još se nijednom nisam iživcirala, a tu sam već tjedan dana. I s Mycom se još volim. Nešto smo dobro napravili. Skupili grupicu ljudi koji nisu znali kako će to funkcionirati i dobili jack pot. TO! To je najbolja stvar ovog putovanja. I hrana na svakom koraku. Čak i ona za koju su rekli da nije ljuta. Lagali su, ali nema veze. I ruka koja je ukrotila tigra. I luda glava koja pleše na mjesečini. I tona internih fora koje će nas zauvijek pratiti.

Down side? Osim što prekratko traje? I lažu kada kažu da hrana nije ljuta? I bacaju smeće gdje stignu? I Mr Yes koji je rekao No? Nema je… Jer sam prekratko bila da bi im išta zamjerila. Drugi put ću sigurno naći nešto što mi smeta. Drugi put.
Dotad vrtim slike, furam se na polubudizam i mislim - život je LOCK’n’LOL.

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj