Zašto frajeri vole žene iz pakla?

26/06/2013

U četiri dana u društvu trojice mladića na rajskim plažama svačeg sam se naslušala. Vole da niste debele, ali ni premršave, a niti baš prezgodne, da imate blistav ten i sjajnu kosu, ali da izgleda kao da se ne trudite, da niste predobre i mile jer ste onda dosadne, da…

Prije nekoliko dana bila sam na indonezijskim otocima Gili. Ima ih tri. Gili Air, Gili Meno i Gili Trawangan. Ovaj zadnji nazivaju i Party Island jer je omiljeno mjesto svih onih koji putuju po Indoneziji. Klubovi na svakom koraku, kafić do kafića, otvoreno ti nude sve vrste zabranjenih supstanci, alkohol teče u potocima, gomila mladih iz cijeloga svijeta… Do Gilija nije tako jednostavno doći. Možete doduše platiti kartu 50 dolara u jednom smjeru i doći direktno s Balija.

No to umanjuje čar putovanja. Iskusni putnici, kao i oni koji vole zaobilazne puteve, obično putuju s Lomboka. Do tog golemog otoka dolazi se s Balija i trajektu treba dobrih šest sati da do njega stigne. Onda se još motorom treba prijeći 60 kilometara na drugu stranu da bi se stiglo do uvale Bangsal, iz koje se ide za otoke Gili.

y

A taj put za dvoje košta manje od 20 dolara te backpackeri biraju upravo tu rutu. Uz to, ako ste bajker, tih 60 kilometara ceste po Lomboku nešto je najljepše po čemu se može voziti. Čak i meni koja imam neizbrisiv strah od motora, nakon što sam prošle godine pala s jednog, završila u bolnici u Vijetnamu i moje koljeno više nikada neće biti isto. No dobro.

Nakon što prijeđete put po cesti uz ocean što izgleda kao iz bajke, na Gili će vas prebaciti barke. Prave drvene, starinske barke. Jer tamo, naime, nema motora ni automobila. Na Gilijima se isključivo hoda ili vozi u kočijama, tzv. cidomo. Prava idila. Izgleda baš onako kao na desktopovima milijuna kompjutora. Pijesak, tirkizno more, plavo nebo, bijeli oblačići, palme…

I sve bi se to vjerojatno pretvorilo u još samo jednu reportažu o ljepoti nekog mjesta da nije bilo mog društva. Naime, moja ekipa bila su trojica mladića. U svojim tridesetim godinama, obrazovani, s nekim iskustvom, ali daleko od zrelosti. Dakle, svaka, ali svaka djevojka koja se našla u njihovu vidokrugu bila je na meti. I tu zapravo počinje priča o Gilijima. Na stranu sva ta ljepota prirode, meni se otvorio cijeli novi svijet muško-ženskih odnosa i što oni to zapravo misle. Jer puna četiri dana bila sam frajer u frajerskom društvu s jasnim uvidom u njihov mozak.

y

- Pogle onu, zar nije seksi, treba je je.... – rekao bi Prvi.
- Kaj si ti lud? Pa daj pogle koje uho ima! Mislim, daj joj pogle facu, pa ne da nije zgodna, nego ta ko da ima neki sindrom – rekao bi Drugi.
- Ahahahaaaaaaaaaa, fakat, e! – nastavio bi Treći.
- E, a ona? Fakat je zgodna. Pogledaj tu kosicu, pa facu, nije loša, jel da? – rekao bi opet Prvi.
- Da, nije loša, nije – nastavio bi Drugi.
- Ali noge, halo! Mogla bi igrati za nogometnu momčad – javio bi se Treći.
- Da, da, možda ipak ne – glasio bi jednoglasni zaključak.
- Dobro, okej, ali što fali ovoj? – rekla bih ja i pokazala na djevojku na plaži savršene figure i oblina, duge plave kose.

- Znaš kaj, malo mi je prebarbikasta – rekao bi jedan od njih.
- Prebarbikasta? Misliš predobro izgleda, ima preuzak struk i velike cice, predobra je, ne kužim – odgovorila bih ja.
- Ne znam, ima nekak seljački badić – rekao bi jedan od trojice.
O, Bože!

y
Izlasci su bili posebna priča.
Jednog od njih jedne je večeri napikirala neka zgodna djevojka. On se pravio lud. Ona ga gleda, on ništa. Ona pleše oko njega, on joj okrene leđa. Onda mu drugi prišapne:
- Pa daj, ajde stari, kaj si lud! Daj pitaj je nešto. Onda ovaj prvi ipak nešto pita, pa odu skupa na šank i on joj kupi piće. A ovaj drugi kaže: - Mislim, jasno ti je da je mene gledala cijelo vrijeme!

Dobila je nadimak Bootie jer je usred ljeta nosila popularne i na sva usta hvaljene ljetne čizme. Koji dobar stilist ih nije preporučio i koji ženski magazin nije pisao o tom fantastičnom trendu! I koja od nas nije pokleknula! Njima je to smiješno i neshvatljivo. I ako ih nosiš, odmah te etiketiraju kao malo ludu. Malo je reći da Bootie nije dobila prolaznu ocjenu.

y

Prvome su sve žene prekrasne i svaka ima nešto u sebi, Drugi je jako izbirljiv, dok se Trećem sviđa svaka, pogotovo ona lakšeg morala. Najbolje koliko sam skužila prolaze "žene iz pakla". To su, naravno, one koje ih muče. Nisu dobre, egocentrične su, gledaju ih prezirno i obično im na svaki njihov pokušaj zbližavanja hladno odbruse, a imaju i nekoliko tipova na lageru istodobno.

- Joj, ovo je žena iz pakla. Točno joj vidiš to u očima. Ta će te sažvakati i ispljunuti bez problema – kaže jedan od njih pokazujući na jednu preplanulu crnku.
- A tebi je to super? - pitam ja.
- Ona zna što hoće i to je to. Najčešće nema nikakvih očekivanja i to je divno. Samo si u opasnosti da se u takvu i zaljubiš – nastavlja on.
Znači isto je i s druge strane. Ako mi volimo bitange, oni vole kučke. Mirne, dobre žene koje su ugodne, udobne i ispravne su jednostavno – dosadne. Moraju imati dozu ludosti, posebnosti... Što još?

- Mora lijepo hodati! Na to odmah padam – kaže Prvi.
- Mora biti uredna i depilirana, ne želim vidjeti nijednu dlaku – kaže Drugi.
- Ma nije bitno, samo da nema baš žute zube – kaže Treći.
Nije važna boja kose, dužina niti (pre)skupi pramenovi. Njima je bitno da je oprana, da je koža lijepa i glatka, osmijeh lijep, pogled vragolast, odjeća izazovna. A što je to uopće izazovna odjeća?

y

- Nema boljeg nego kad cura ne nosi grudnjak! Kad se sve nazire ispod majice s bretelicama. Znači vidiš, a ne vidiš – jednoglasno su svi zaključili.
Najviše od svega – pazite sad – mrze push up grudnjake koje mi tako ponosno nosimo. Nazivaju ih oklopima i preziru iz dubine duše. Uz to, vole da su badići što jednostavniji, najobičniji bikini – gore dva trokuta i dolje jedan. I to je to.
Šminka im apsolutno ništa ne znači. Odnosno više vole kad je nema. Ako je cura previše našminkana, to je apsolutna spuštalica.

Sve suprotno od onoga u što same sebe uvjeravamo godinama.
Slažu se da su štikle seksi. Ali okrenut će se za onom koja ih nosi, kao i za onom koja je bosa. Jako je dobro ako cura vježba, ali ako ima samo lijepo tijelo i nema baš neku facu, neće proći test.

Dok sjedimo na plaži zavaljeni u jastuke, ispred nas sjede četiri djevojke.
- Svaka je okej, ali nijedna nije ona baš, jel da – kaže Prvi.
- Ah, kajaznam, da – lijeno se javlja Drugi.
- Ova je baš dobra – kaže Treći.
- Isto tako vjerojatno maloljetna – kažem ja dok se oni okreću novoj skupini iza leđa. Nešto im dobacuju i kad ne nailaze na odjek, zaključuju da ih je teško "pridobiti u krdu".
Što je, zapravo, točno. Mi žene se svuda sekrećemo u skupinama. Najčešće od po četiri. Ne znam je li nam taj broj toliko omilio nakon "Seksa i grada", ali upravo je žena u skupini najčešće četiri. I takvima nikada ne prilaze.

y

Strah ih je, kao i nas, odbijanja. Saznala sam i kako ih debele djevojke nimalo ne privlače. Nisu ih zvali buckama, pretilim niti bilo kojim drugim korektnim izrazom. Zvali su ih baš tako direktno – debele. Bez imalo uvijanja jedan od njih je rekao:

- Pogledaj sad onu curu tamo. Ima lijepo lice, kožu, dugu plavu kosu, ali tih deset kila viška njoj od života radi pakao. Nema frajera, nitko joj ne prilazi. Stvarno ne kužim zašto se ne potrudi. Život bi joj izgledao potpuno, ali ono 180 stupnjeva drugačije – bio je iskren.
Daleko od toga da su im se sviđale mršavice. Ni slučajno. Skupno su se zgražali nad jednom djevojkom bez grama sala, visokom i ultra mršavom. Bila im je prestrašna.
Vole da cure imaju mesa na kostima, ne smeta im ni višak na trbuhu, ni velika guza. Dapače.

Samo to sve mora biti lijepo upakirano, izgledati kao da se ne trudite, kao da je duga sjajna i valovita kosa vaša prirodna bez upotrebe bilo kakvih preparata, da vam koža blista a da joj ne posvećujete previše pažnje, da vam je ten čist i preplanuo bez imalo truda. I najbitnije od svega – da nemate seljački badić.

Nakon Gilija znam o tome što se sviđa muškarcima baš kao i prije njega. Ali jedno je sigurno - komplicirani su čak možda i više nego mi.

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj