Sretna nova 1936. godina!

03/04/2014

Zamislite da ste cijeli jedan dan kao Pale sam na svijetu. Nigdje nikoga, nema prometa ni ljudi na ulicama, ne prelijeću avioni, ne trešti muzika, nema interneta ni mobitela. Pa eto tako otprilike izgleda Nyepi ili balinežanska nova godina koju slave hindusi, a koja se temelji na balinežanskom lunarnom kalendaru pa tako ispada da živimo u prošlosti...

Dok je na Zapadu prvi dan nove godine, 1. siječanj, tih i pust obično zbog pijanstva dan ranije, lude proslave i mamurluka, Balinežani slave u tišini. Tako smo i mi u potpunoj izolaciji dočekali taj prvi dan 1936. godine. Bio je 31. ožujak, što se svake godine mijenja, jer ovisi kad je mladi Mjesec u ožujku. Dan prije bila je parada Ngrupuk u kojoj Balinežani hodaju u procesiji s lutkama naziva Ogoh-ogoh. One izgledaju kao demoni i utjelovljuju zle duhove. Izrađuju ih mjesecima, obično od bambusa, a glavni je cilj da se njihovim spaljivanjem pročisti okoliš od zla koje rade ljudi. Naime, civilizirani bi ljudi trebali iskorištavati prirodne izvore bez nanošenja zla prirodi.
1936 3
Svakako sam željela vidjeti ceremoniju, a najbolja je u Denpasaru i Nusa Dui. A to znači kilometarske kolone, parkiranje tko zna gdje i tandrkanje između tisuću ostalih skutera. Zato smo odlučili potražiti manje ceremonije u susjedstvu. Obišli smo naše selo uduž i poprijeko, otišli dvadesetak kilometara dalje i vratili se kako bismo shvatili da smo došli prerano pa smo u očekivanju Ogoh-ogoa, otišli sjesti pred Nirmalu, moju omiljenu robnu kuću oko koje ima štandova s pečenim bananama i pohanom piletinom, đinđama i svime onime što bi se inače nudilo na jednome pristojnom vašaru. Ispred je bila golema gužva jer, naravno, ondje se održavala parada.
 
Divovski zeleni Ogoh-ogoh preletio je pred mojim očima, a procesija je išla toliko brzo da sam uspjela uslikati samo njegova leđa. Eto! Možda je najbolje ne juriti uokolo za stvarima jer ponekad ti same padnu u krilo.
1936 5
I dok zapadni svijet u ponoć otvara šampanjac da nazdravi novoj i očekivano boljoj godini, kod Balinežana ona počinje u šest ujutro. Puna 24 sata nema izlaženja na ulice ni na plaže, Balinežani ne smiju paliti svjetlo ni raditi, nema nikakve vrste zabave ni putovanja, a neki ne jedu i ne pričaju. Aerodrom je zatvoren, kao i sve morske luke. Ove je godine odgođeno 400 letova! Vjerovali ili ne, toliko ih u 24 sata sleti u zračnu luku Ngurah Rai u Denpasaru. U prosjeku svake tri minute iznad glave nam prozuji avion, a ove godine nije sletjelo 248 domaćih i 152 međunarodna planirana leta. Samo tako. Tako nešto moguće je samo na Baliju.
1936 6
Oni toliko drže do svoje tradicije i običaja da ih je baš briga što su taj dan izgubili očekivani profit i nisu zaradili. Važnije im je da na Nyepi budu sami sa svojim mislima i da ih ništa u tome ne ometa. Ulice Kute, koje inače pucaju po šavovima bile su puste, na plažama nije bilo nikoga osim Pecalanga, tradicionalnog osiguranja koje patrolira i pazi da se poštuju zabrane izlaženja. Stranci mogu raditi što žele u svojim resortima i hotelima, ali ne smiju van.
1936 7
Probudili smo se uz pjev ptica, cvrčali su zrikavci i čulo se hučanje vjetra. I to je bilo to. Nikakvi ostali uobičajeni zvukovi civilizacije nisu dopirali do nas. Potpuno ludo! I malo romantično, kao da smo u nekom jako davnom vremenu. Barem sam ja tako mislila. Mirda je, naravno, imao svoju verziju.
1936 8
- Ovo je ko da smo u seriji “Živi mrtvaci”. Uspjeli smo se spasiti od zombija i sad smo u zatvoru. A oni vani čekaju – konstatirao je uz jutarnju kavu. Hmmm... Kako svaki resort, pa tako i naš, ima oko sebe visoke zidine, a bome i bodljikavu žicu, malo smo i bili kao rijetki preživjeli. Izvana se nije čulo apsolutno ništa, dan je bio prekrasan, baš kao u filmovima pred kataklizmu.
y
I što onda da se radi? Što svaki Hrvat ili Balkanac napravi kad je praznik, ne radi se, stiže nevolja ili je slavlje u pitanju? Pa jede, naravno! Pa smo tako mi odlučili Nyepi – dan za meditaciju, introspekciju i tišinu – proslaviti uz trpezu. To najbolje znamo.
1936 1
Prije nekog vremena doselio se ovdje još jedan par iz Hrvatske pa smo udružili snage. Kako su oni vegetarijanci, a i mi eto u posljednje vrijeme silom prilika jer je meso loše ili preskupo, napravili smo vege slavlje. Krumpir salata s jajima začinjena uljem mladog kokosa i acetom balsamicom, tofu mariniran u maslinovu ulju s ružmarinom, paprom, solju i curryjem i dobra stara kupus salata (koju doduše moramo rezati nožem jer se nigdje ne može kupiti ribež pa u procesu psujemo na sav glas!).
 
Susjedi su spremili popečke od jaja i brašna te palačinke s lažnom Nutellom (prava stoji 30 kuna za malu, majušnu staklenku, što je preludo čak i za hrvatske prilike). Ja sam se udavila u popečcima jer su imali oblik kao pohana piletina. Ona tanka, divno ispečena kakvu može napraviti samo mama ili baka, aaaaaaaaaah!
1936 4
Mrak je polako padao, a kad se potpuno smračilo, moglo se vidjeti na milijune zvijezda s jednoga kraja horizonta na drugi. Ne znam kad sam ih posljednji put vidjela toliko. Bilo je super, sve dok vjetar nije počeo sve više hučati i proizvoditi čudne zvukove. Onako kao da su zombiji stvarno vani. Zato smo se povukli unutra i čekali da svane nova zora. Sretna nam Nova svima!
 
Piše: Nađa Irena Fišić

Foto: Damir Pavičić

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj