Slovenske surferice u osvajanju Balija

20/08/2013

U Hrvatskoj, na našem Jadranskom moru, teško da ćete naći nekog pravog surfera, možda pokojeg sezonca. No zato je Bali raj za surfere. Upoznajte Niku i Tinu - Slovenke koje surfaju već deset godina. Nika je uz to i državna prvakinja Slovenije u surfu, a pehar je osvojila upravo u Medulinu

Za surfanje su potrebni valovi. Konstantni, u setovima, da se savijaju i zavijaju, da ih ima svaki dan, da prave tunele, da su dugi, da se ne pjene previše, da budu snažni. Takvih valova ima samo na oceanima. Zato su najbolji surferi oni iz Australije ili s Havaja, kao i ovi iz Indonezije, koji odrastaju s njima i surfaju svakoga dana.

U Hrvatskoj, na našem Jadranskom moru, teško da ćete naći nekog pravog surfera, možda pokojeg sezonca. Surf postoji jedino u Medulinu, i to od listopada do travnja kad se uspije napraviti dobar set valova. I što je najbolje od svega, tamo masovno odlaze naši susjedi Slovenci. Surfanje je kod njih jako popularno. Postoje slovenski surf-kampovi diljem svijeta - u Španjolskoj, Portugalu, Maroku, Francuskoj i, naravno, Baliju.

y

Ne samo da Slovenci imaju surfere, nego i prekrasne surferice. Nakon što smo naletjeli na Klemena, slovenskog instruktora surfa koji drži školu na plaži u Kuti, upoznao nas je sa svojim zemljakinjama, sestrama Peternelj. Nika i Tina Slovenke su koje surfaju već deset godina. Nika je uz to i državna prvakinja Slovenije u surfu, a pehar je osvojila upravo u Medulinu.

- Sve je počelo prije deset godina kad sam slučajno naletjela na neki flyer o surferskom kampu. To ljeto sestra i ja otišle smo u Francusku i počele surfati. Nismo se samo zarazile valovima, nego i cjelokupnim surferskim lifestyleom. Prve godine bile smo u kampu samo dva tjedna, a malo pomalo to je postalo ozbiljnije – priča plavokosa 28-godišnja Nika. Ona i sestra su i profesorice tjelesnog pa im je sportski život u krvi. Kad ne surfaju, trče ili plivaju.

y

Tina je i studirala u Australiji četiri godine i svoje surfanje izbrusila do savršenstva. Na Golden Coastu surfala bi svaki dan, a nije joj se bilo teško ustati ujutro u pet ili šest kako bi uhvatila val prije nego što ode na fakultet. Upravo je ta zaraza valovima karakteristična svim surferima. Nije ti teško u cik zore ući u hladan ocean samo da bi jahao na valovima.
Nama običnim smrtnicima koji, osim toga, nisu ni nešto sportski raspoloženi, to je teško shvatiti.

No kad su na Baliju, Nika i Tina ustaju se svako jutro u šest kako bi išle na plažu. Sve ovisi, naravno, i o plimi i oseki. Ovdje na Baliju more se povlači i nekoliko desetaka metara. Nije dobro surfati kad je oseka jer je preplitko i veće su mogućnosti za ozljede. Bolje je ići kad je plima, tvrde djevojke.

y

- No ni kad dođeš na plažu u pet ujutro nema garancije da će biti manje ljudi u vodi. I dalje je često gužva jer ima gomilu surfera. Svatko želi taj svoj savršen val – pričaju one.
Na Bali su počele dolaziti prije šest godina i kažu da su ovdje valovi najbolji. Ima najviše plaža gdje se može surfati, a vjetar je najugodniji. No Bali je posljednjih godina postao jako popularna destinacija za surfanje i u moru je često gužva.

- Kako je teško biti žena u surfanju! Frajeri surferi uopće nisu fora! Gledaju te kao seksualni objekt jer si žena i još ti oduzmu svaki val i uopće ne paze na tebe. Moraš se dokazivati da i ti možeš uzeti val, možda čak i bolje od njih. Baš je teško – priča Tina. No njih dvije prave su fajterice i ne predaju se lako. Baš zato što su sportašice i imaju čeličnu volju nije ih lako zastrašiti.

y

Ove su godine otišle neko vrijeme surfati i na Rote kako bi izbjegle gužvu. Jedan od najistočnijih indonezijskih otoka, smješten jugozapadno od Timora i 500 kilometara od Australije, poznat je kao surferski raj. Na njega, međutim, ne dolazi puno ljudi jer nije lako doći kao na Bali. Poznat je po svojim plažama s bijelim pijeskom, fantastičnim valovima i bogatoj tradiciji.

Legenda kaže da je dobio ime nakon što se na njega nasukao jedan portugalski mornar. Kad je pitao lokalnog farmera gdje se nalazi, on je ne razumijevajući portugalski rekao svoje ime - Rote. I otok je po njemu dobio ime. Većina surfera okuplja se oko plaže Nembrala, na kojoj su prekrasni valovi.

y

- Našla sam na internetu da je ondje super jer nema gužve. Pisalo je svuda da u vodi ima desetak ljudi. Kad smo došle, bilo ih je najmanje trideset pa to baš i nije bio točan podatak – ispričala je Nika. Njoj su se najviše svidjeli valovi na Lomboku, još jednom otoku istočno od Balija. Golemi valovi koji se lome unedogled kao da ih netko umjetno stvara i beskrajne plaže na kojim nema gotovo nikoga Niki su mnogo draži od Rotija. Koraljni greben Senggigi na zapadu Lomboka, Alang Alang, Are Guling, Belongas, Selong Belanak, skrivena plaža Mawun, Grupuk ili Seger idealna su mjesta za surfanje. Obično se do valova stiže brodićem s plaže.

Dvije sestre obično u ovom dijelu svijeta provedu dva mjeseca godišnje. Rade naporno cijele godine kako bi si to mogle pruštiti. I toliko su se zarazile surferskim načinom života da ne žele to samo u jednom, malom dijelu godine.

- Želja nam je da se preselimo u Australiju. Ondje su i europski način života i valovi, a to nam se sviđa. Želimo cijele godine biti na plaži – rekle su. Iako surf sa sobom nosi i gomilu ozljeda i opasnosti, njih dvije su u njega naprosto zaljubljene.

y

Niku je jednom pregazio jedan surfer te joj je njegova daska prešla preko glave. Imala je sreće što je zaradila samo tri šava i nisu joj morali obrijati glavu. I Tina broji brojne ozljede. Daska ju je gađala u lice, nos, usnice...

- Najopasnije je kad si previše samouvjeren i misliš da ti se ništa ne može dogoditi. Opasno je i kad je oseka jer te val može povući na dno na koraljni greben – kaže Tina.

- No, ne možeš ući u ocean razmišljajući što će mi se danas dogoditi. U tom je slučaju  bolje da ostaneš kod kuće igrati šah. Moglo bi se reći: no pain, no gain – nadovezuje se Nika. Za surfanje moraš biti u formi, ne možeš samo tako jahati valove.

y

- Bitno je da si fit pa ako ne surfaš, trčiš. Prehrana je također važna. Ako si puno u vodi, trebaš i puno jesti, ali nikako ne masno. Mi najčešće pijemo puno shakeova od voća i povrća jer ne jedemo meso ni ribu – kažu one. Njihova lijepa preplanula tijela govore tome u prilog i vidi se da se brinu o sebi. Bitno je, naravno, i da se paze na tako jakom suncu blizu Ekvatora. Na njega ne izlaze bez zaštitnog faktora 50, na kosu stavljaju zaštitno ulje, a na lice kremu od cinka koja se ne topi u moru.

- Za surfanje ti treba i poseban badić. Ovi su posebno čvrsti i ne mogu samo tako skliznuti. Iako bi to surferi, naravno, htjeli – smiju se one dok poziraju u surferskim badićima. Kući odlaze u ovaj petak, kad izlazi kolumna, i zadnje dane koriste kako bi stalno bile na plaži. Sve dok se na jednu od njih ne vrate za stalno.

Piše: Nađa Irena Fišić

Foto: Damir Pavičić i Simon Wiliams

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj