Radni dan na Baliju

10/01/2014

Čovjek bi pomislio da je grijeh raditi na Baliju, no čim smo vidjeli kako to divno funkcionira kod ove mlade i talentirane dizajnerske ekipe koju je Cosmova kolumnistica Nađa Irena Fišić posjetila, odmah smo promijenili mišljenje

Ponekad na najnevjerojatnijem dijelu svijeta sretneš neke ljude s kojima odmah klikneš. Bez obzira na godine i razlike, nekako imate nešto što vas veže. Jedna od njih je i Ivana. Srele smo se u - virtualnim prostranstvima.

- Hej, ako ikada budeš prolazila kroz Kuala Lumpur, slobodno dođi kod nas. Radimo najbolje palačinke i često je neki balkanski party – javila se ona porukom na Facebooku tek nakon što sam počela putovati Azijom. Eto tako, ničim izazvana, samo je htjela biti ljubazna.

Djevojka koja je zbog posla svoga dečka došla u Maleziju nije gubila vrijeme. Radila je kao glavni dizajner na malezijskom startupu ServiceClicks, a u slobodno vrijeme volontirala u lokalnoj školi kao učiteljica matematike i podučavala izbjeglice iz Šri Lanke. Prije toga je zajedno s dečkom Ivanom i prijateljem Zoranom pokrenula projekt Mrkva.hr i radila na njemu kao glavni dizajner. Skupilo se tu i rada za različite tvrtke, nevladine organizacije i startupove u Hrvatskoj, Maleziji i Austriji.

ubud 2

Do Kuala Lumpura nisam stigla, preskočila sam ga i doskočila na Bali gdje je slučajno bila i Ivana. Prva stvar koja nam je bila zajednička bile su – japanke. Potpuno identične u crno-crvenoj boji. I to je bio početak.
Uskoro je otišla za Zagreb, ali nedavno se vratila u Ubud. Kao mlada, ambiciozna i vrlo vrijedna dizajnerica dio je projekta "Startup kuća Bali". Zajedno s timom web dizajnera i programera, svih odreda iz Hrvatske i Srbije, smišljaju startup projekte. Imaju financijsku pomoć Kanađanina koji je tražio baš nekog poput njih – mlade, obrazovane, željne izazova. Do njega su došli sami, bez ikakve pomoći, samo zahvaljujući snalažljivosti.

Ivana Todorovski ima 27 godina i završila je Fakultet grafičkog dizajna. Ali ono što je odvaja od gomile istih jest želja da napravi nešto drukčije i volja da je stalno u pokretu. Radi na gomili projekata, a odnedavno organizira i SOS Designers u Ubudu. U sat i pol, koliko događanje traje, svatko kome treba savjet iz dizajniranja, tko ima web stranicu, poster, logo ili mu to treba, može potražiti drugo mišljenje, rješenje problema i dobiti najbolje od Ivane. I Milutina, njezina kolege iz Beograda, s kojim čini jako dobar tandem. Kako su se uopće toga sjetili?

ubud 6

- Kao freelance dizajneri često radimo na vrlo osamljen način prepušteni samo svojoj inspiraciji i idejama. To je uglavnom genijalno, nema šefa koji ti stoji iza leđa i daje suvišne komentare. Ali kad zapneš, onda je zeznuto – priča Ivana.

- U mojem širem "dizajnerskom društvu", koje je sada više temeljeno na online druženju, uvijek dijelimo ideje, dajemo si savjete i komentare za projekte na kojima radimo. Dvije su glave uglavnom uvijek pametnije od jedne. Zato smo došli na ideju da organiziramo jedan event koji će pomoći dizajnerima koji rade na nekom projektu, a malo su zapeli, nemaju inspiraciju ili jednostavno trebaju komentare šire publike. Osim dizajnera, dobro su došli svi profili ljudi, primjerice pisci, programeri, manadžeri ili treneri joge. Svi oni koji imaju bilo kakav proizvod ili uslugu i trebaju pomoć u tome kako krenuti u realizaciju ili kako postojeći malo popraviti – rekla je ona.

Smisao eventa je da se u raspravu i brainstorming uključi i publika pa da cijela priča bude što opuštenija i neformalnija.
Svakako sam to htjela vidjeti. Zanimalo me kako izgleda jedna takva debata i predavanje u Aziji. Stići s juga otoka do njegova središta u ove je dane prava lutrija. Jer pljusak se spusti odjednom, ničim izazvan. Sve je izgledalo divno do prije samog Ubuda. I već smo gotovo prošli kroz ciljnu ravninu kad nas je ulovila oluja. U pet minuta bili smo propisno mokri usprkos kabanicama. Zbog te kiše nije došla većina ljudi koja se prijavila, ali nekoliko je nas uživalo u predavanju.

ubud 1

Razgovaralo se o self brandingu, dizajnu magazina i dizajniranju naslovnica knjige. U Aziji je divno to što se nitko ne srami postavljati pitanja, ljudi dijele posjetnice, brojeve mobitela i mailove. Bili su tamo Švicarac koji je freelance dizajner, Indonežanka koja radi kao marketing menadžer u magazinu, Engleskinja koja je nekada imala kompaniju u Indiji, Indonežanin koji snima dokumentarce, Venecuelanka i Argentinka koje putuju svijetom i usput dizajniraju.

ubud 4

Ivana i Milutin svakome su ponudili rješenje za njegov problem. U Europi takvo što se zove consulting i masno se naplaćuje. Ovdje je u “Startup kući Bali” potpuno besplatno. I toliko popularno da su Ivanu i Milutina pozvali da održe prezentaciju u Kuti i Denpasaru.
Iako se sjedilo na podu, jele se kokice i pila kava, bilo je to na kraju jedno jako formalno druženje s ozbiljnim raspravama. Dobila sam i gomilu rješenja što i kako bih trebala napraviti ako jednoga dana napišem knjigu. Ako jednog dana stavim na papir sve ove muke, krize identiteta, pogrešne odabire, mučnu ljubav, prava veselja i katarzu, točno znam kako mora izgledati naslovnica moje knjige. Neće biti roza i s japankama. Bit će poput akvarela koji se lagano gubi na rubovima i nestaje. Negdje unutra prema sadržaju koji je sve samo ne roza.

ubud 5

Piše: Nađa Irena Fišić

Foto: Damir Pavičić

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj