Plaže na Baliju ne trpe nesavršenosti

Plaža, ljeto, more, valovi. Svugdje na svijetu na ljeto želimo isto. Ovdje na Baliju, ljeto je isto kada i u Hrvatskoj. Dobro, traje jedino malo dulje, od travnja do kraja studenog. Ali iz nekog razloga turisti navale u srpnju i kolovozu. Inače mirna plaža pretvara se u pravu pozornicu. Surferi koji su i inače ovdje, sada dolaze u krdima, penjači se veru po stijeni na plaži da se vide njihovi napeti mišići, djevojaka ima na stotine. Jer plaža Padang Padang mjesto je gdje se djevojke idu sunčati, a surferi gledati djevojke. Niti jedan ozbiljan surfer ovdje ne dolazi zbog valova. Oni su za početnike. Ali tamo gdje ima valova nema komada. Prave surferske plaže naprosto su predivlje za plivače.

Ovdje na Padangu svako malo prođe neka divotica. Plavokose Ruskinje visokih jagodica, engleske ruže, rasne azijsko-bjelačke kombinacije, egzotične crnkinje, elegantne Francuskinje, Brazilke koje sve imaju stav kao da su Gisele Bundchen, sportske Australke ili Japanke sređene do boli, kao da su se spremile za prvi red modne revije. Ovdje se pazi na svaku sitnicu. Svi kao da su cijele godine trenirali upravo za ovaj trenutak: pojavljivanje na pješčanoj plaži Balija.

Naš prijatelj Marlin tvrdi kako je ovdje na poluotoku Bukitu dozvoljen ulazak samo lijepim ljudima.

- Ovi drugi ostaju negdje u Kuti. Kao da postoji neka nevidljiva rampa tamo kod aerodroma. Desno u Kutu ovi neugledni, pretili, dežmekasti, a lijevo na Bukit ovi koji brinu o sebi – kaže on snobovskom sigurnošću dok gleda komade na plaži Padang Padang. Njemu onako visokom, mišićavom i preplanulom najgori je grijeh ne brinuti o sebi, kako o tijelu tako i o duhu.

- Mislim šta mogu reći o curi koja je debela? Da ju naprosto nije briga! Da se predala, da ne brine o sebi! – komentira Marlin dok ja ispravljam leđa i uvlačim trbuh. Mislim, nije da baš ne brinem o sebi, jedino sam malo zaboravila na tjelovježbu. Nekih desetak godina. Nekako se to izgubilo u novinskim rokovima, trčanju na zadatke i preferiranju sjedenja u birtiji od trčanja po nasipu.

Nije da sam oduvijek bila ovako lijena. Počela sam sportski život još kao klinka s tri godine kad me moja baka Majkana vodila na gimnastiku. Kao bivša gimnastičarka i prvakinja kraljevine Jugoslavije (O, da, i to je postojalo) u atletskom šestoboju, cijeli je život vježbala i bila fantastično fit.

Nakon toga sam krenula na balet kao sve djevojčice. Sve dok me nisu izbacili jer sam bila previsoka. Sve su druge curice slatko poskakivale u svojim bijelim dresovima i rozim šlapicama, jedino sam ja u zadnjem redu i za glavu, dvije viša od svih nespretno hvatala korak. Pa su jednoga dana mom tati obzirno rekli, da eto, to možda i nije baš najbolja aktivnost za mene.

U dvadesetima sam išla na aerobik kao da mi se radi o životu. Barem tri puta tjedno u kombinaciji s teretanom. Išla sam čak i na fitness natjecanja.  U redakciji bi se zgražala kad bi netko jeo hamburger iz McDonald'sa.

I onda malo po malo, mic po mic mojim je tijelom umjesto mišića očvrsnula lijenost. Valjda su me samo geni moje Majkane sačuvali od toga da se ne udebljam i raskvasim poput tijesta.

Reality check me pogodio baš na plaži Padang Padang. Nekako ne želiš pokazivati svoje tijelo pred pogledima ljudi koji te ocjenjuju. Ovdje se ne pokazuje loš ten, mlohava koža na nadlakticama i nezategnuta bedra.

Prvo sam hvatala prvi red do mora. Kad ležiš, trbuh ti naprosto izgleda ravan! Odličan trik!

Kad pocrniš sav izgledaš zdravije i vitkije. A kad imaš taj prvi red, brže šmugneš u more bez da moraš prehodati desetine metara pred žirijem na plaži.

Ovdje odmah i skužiš tko su samo turisti, a tko ovdje živi. Turistice se nemilosrdno prže na tropskom suncu osam stupnjeva ispod ekvatora. Žuri im se dobiti boju, jer imaju samo dva ili tri tjedna godišnjeg. Turisti u sklepanim bircevima na plaži piju pivo Bintang od 0.66 litara. Upravo onako kako sam ja živjela sve ove godine.

Moram brzo iskoristiti plivanje, sunčanje, partijanje pa onda brzinsko opuštanje. Brzo, brzo, brzo, nema se vremena! Brzinske pripreme za plažu u obliku krema protiv celulita,  par dana čučnjeva i trbušnjaka i novi badić za nagradu. Ili utjehu. Takav je naprosto ritam na Zapadu. I bez obzira što tko mislio, Hrvatska je stvarno Zapad iz ove perpektive.

Stranci koji ovdje žive ne sunčaju se, niti piju alkohol.

Najčešće surfaju i joggiraju, žene se bave jogom. Sunce pokupe na moru ili oko bazena, imaju vremena cijele godine. Piju kokosovo mlijeko i voćne shakeove, žive zdravo. Biti neaktivan na Bukitu, sjediti u birtiji, pušiti i piti pivu je nepojmljivo. Zašto kad možeš loviti valove? Gledati komade i biti fit.

Nakon što smo došli iz kulture gdje je odlazak u birtiju nacionalni sport kojim smo se i mi bavili, trebalo je neko vrijeme da se prebacimo u dijametralno suprotan mode.

Prvo i osnovno alkohol je skup, jer je ovo muslimanska zemlja. Dva i pol dolara najniža je cijena za malu pivu vani. Drugo, nema ekipe koja visi po kafićima kao kod nas. Naprosto ovo je neki drugi film.

Treće - nitko ovdje nema pivski trbuščić. Još se prepričava zgoda kad je stigao jedan Hrvat s povećim primjerkom istoga. Izašao je u klub iznad plaže Uluwatu, gdje se izlazi nedjeljom.

Bio je prava atrakcija. Surferi su mu prilazili i pitali: jel možemo mi taknuti ovo? Što je to? Od čega? Bear belly? Fantastic!

Pa onda nekako ne želiš ni ti biti atrakcija takve vrste. Mirda se odmah bacio na surfanje i ko za vraga ispostavilo se da ima talenta. Zbog nekih njegovih gena dide s Hvara odmah je ušao u formu. Dva mjeseca kasnije, ima pločice na trbuhu, prestao je pušiti i redovno vježba. Gleda kad je plima i oseka, provjerava visinu valova i nije mu se teško ujutro ustati da uhvati u vožnju. Još da pusti kosu, lako bi se uklopio u surfersku ekipu.

Meni baš nije tako lako. Naprosto mi kao djetetu asfalta ne leže ti valovi. I radije se kupam u bazenu nego oceanu. Izležavam se u našem vrtu bez neželjenih pogleda i bacim dva tri zamaha koliko ide u našem bazenčiću.

Otkako su navalili turisti na Padang Padang, naprosto mi se ne da ležati na prepunoj plaži.  Možda je to i proces preobrazbe iz turista u lokalca?

Jer, sačuvaj me Bože, počela sam i joggirati. Presudio je taj reality check, jer zapravo želim napraviti nešto lijepo za svoje tijelo nakon što sam ga tako svojski zanemarivala. Trčala sam do sada ravno pet puta. Prvi i treći put skoro sam ispustila dušu i vrtilo mi se pred očima koliko sam izvan forme. Ali zadnji put sam se osjećala baš dobro. Naravno da se ne može vidjeti, ali nekako se odjećam zategnutije, izravnatije, napetije. I počinje mi se sviđati. Kad odu sve te horde turista, mislim da ću se vratiti na Padang Padang.

I da neću ležati u prvom redu do mora.