Misliš da bez tebe neće preživjeti u uredu, a onda se – ne želiš vratiti!

06/03/2014

Putovanje je prošlo, ekipa otišla kućama, još mi je u sjećanju kako sam ispratila i zadnjeg prijatelja. Dugo sam mahala dok je njegova drvena brodica nestajala na horizontu

Osjećala sam se kao kad krajem ljeta svi odu kućama, a ti ostaneš na nekom dalekom, divnom udaljenom otoku. I sve izgubi čar. Jer najbitnija stvar na putovanju su ljudi. Kad si s frendovima, sve ima bolji okus i miris, doživljaj je pojačan do daske.

I ja sam se vratila kući nakon nekoliko dana. U dom daleko od doma – Bali. Još perem veš i sređujem kuću i dojmove. Iako je kod mene još ljeto, nebo je plavo i oblačići kao nacrtani dok lagano puše vjetrić s oceana, ekipa se vratila u kišu, sivilo, na posao i u petu brzinu. Vjerojatno su opet svi vrlo busy, busy, busy, briju već na sto drugih stvari. Zato drugi nastavak iste avanture iz pera još jedne Cosmo djevojke – Myce. Uspori malo, zamotaj se u dekicu, napravi čaj i prisjeti se kako je lijepo živjeti u leru! Gooooo Majo!

y 4

Piše: Maja Martinović

Napokon je u džepu! Kupile smo karte i taj tren shvatile da smo napravile najvažniji korak prema našoj avanturi. U početku se 18 dana čini kao vječnost, da u uredu nikada neće preživjeti bez tebe, da moraš završiti sve poslove... a zatim putovanje krene. Od dolaska na aerodrom u Veneciju, nakon vožnje po zaleđenoj i kišovitoj Sloveniji, još mi nije jasno da ću za nekoliko sati skinuti jaknu i napokon biti u japankama. U tom trenu se samo to činilo najvećom srećom.

Bangkok :) Stigli smo! Kada osjetiš vrućinu i gužvu ulice, zauvijek zaboraviš zimu, ured i sve obaveze koje si dotad imao. Odmor počinje istog trenutka kada kročiš u avanturu, a avantura je jedina dobra riječ za putovanje ovom predivnom zemljom koja je prepuna raznolikosti. Dok smo čekali da se naša mala družina skupi, počeli smo upoznavati (pre)veliki grad koji nikada ne spava. U četvrti gdje smo bili smješteni sve je namijenjeno potrošnji, zabavi i turistima. Raznolika hrana koja se nalazi na ulici u bilo koje doba dana i noći, mnoštvo delicija i čudnih kukaca koji su isključivo za turiste.

Svakakve vrste crva i škorpiona mogu se prigristi na cesti! Hrana nam se odmah svidjela te smo bez razmišljanja jeli na ulici. Nikada nisam mislila da ću jesti tako strašno ljutu hranu, ali baš mi je pasala. Razgledavanje nismo planirali kao ni cijelo putovanje - što nam se svidi, to ćemo raditi. Jedno od mjesta koje smo željeli posjetiti bio je poznati Sky Bar. Kako sam sa sobom ponijela samo osnovnu odjeću, bez ikakva luksuza, nisam bila podobna za ulazak u tu bangkošku atrakciju. Naime, moje gumene japanke bile su prepreka našem ulasku u znakoviti bar.

y 7

Nakon što su nam lijepo i pristojno objasnili da ne mogu ući u gumenim japankama, krenuli smo u potragu za novima! Krenulo je traženje broja 41 u Aziji, gdje žene prema prodajnom asortimanu ne nose broj veći od 37. Probala sam sve - navlačila skupe i jeftine cipele, natikače i još sto čuda – ali broja jednostavno nije bilo. Sky Baru smo zato obećali posjet u idućoj avanturi.

Drugi smo dan krenuli prema gradu Kanchanaburiju. Kombi nas je pokupio odmah ispred hotela, što je bilo izvrsno jer nismo morali trošiti dodatni novac i vrijeme na pronalazak taksija i stanice. Mini autobusi i kombiji su za naš pojam luksuzni, kao i cijeli vozni park, koji me jako iznenadio - pozitivno. Stigli smo u nacionalni park Erawan koji je na rubu džungle i poznat je po svojih sedam slapova. Predivna šuma i mnoštvo šetnica vodili su nas kroz predivne slapove. Za razliku od domaćih nacionalnih parkova, u tajlandskim je moguće kupanje. Prije ulaska u park morali smo obilježiti svaku bocu vode koju smo imali sa sobom te dati kauciju kao jamstvo da ambalažu nećemo ostaviti u zaštićenom području. Zanemariva naknada od pet kuna po boci vode, ali odlična ideja kako smanjiti otpad i onečišćenje u parku.

Nakon kupanja i ne baš ugodnog iskustva s ribicama koje navodno grickaju stopala te rade prirodni piling, uslijedio je posjet kanjonu tigrova. Nisam to ozbiljno shvatila dok se nismo približili kavezu u kojem je bilo deset tigrova. Tišina i pogledi posjetitelja odavali su strahopoštovanje prema tim predivnim životinjama. Kruže razne priče o drogiranju tigrova kako bi bili mirni da ih posjetitelji mogu pomaziti. No nakon što sam ih vidjela, ne želim vjerovati u tu priču te se nadam da su tigrovi odrasli s volonterima i jednostavno naviknuli na ljude. 

y 1

Smjestili smo se u predivnoj kući na poznatoj rijeci Qwai. Baš ono što smo željeli - potpuna divljina, džungla, mir i čudni zvukovi, bez turista i zvuka velegrada.
Ujutro nas je dočekao privatni automobil za nas troje s vozačem, koji je bio i vrhunski vodič. Dan smo počeli u spomen-muzeju žrtvama Drugoga svjetskog rata, koje su poginule gradeći željeznicu između Tajlanda i Burme. Vidjeli smo slonove, provozali se splavima od bambusa po rijeci Qwai te se vratili u Bangkok. Glavni grad Tajlanda inače se nalazi u Guinnessovoj knjizi rekorda kao grad s najdužim imenom - Plemeniti grad anđela, najizvrsnija riznica božanskih dragulja, čuvena zemlja neosvojiva, otmjeno i istaknuto kraljevstvo, otmjena kraljevska prijestolnica s devet plemenitih dragulja, najuzvišenije prebivalište kraljevsko i velika palača, božansko utočište i stanište reinkarniranih duhova.

Prije polaska na jug imali smo slobodno jutro pa smo odlučili posjetiti Chatuchak Weekend Market, najveći market na svijetu. Oduševljenju nije bili kraja - bezbroj prolaza u kojima se kupci gube kao mravi, štandovi bez kraja i konca te nevjerojatna disciplina prodavača i kupaca. Naime, strogo je zabranjeno pušenje na marketu te se svi pridržavaju propisa. Ako te uhvate s cigaretom, kazna je 50 kuna. Bilo mi je dojmljivo kako se tako velik broj ljudi složno pridržava propisanih pravila. Nakon što sam u četiri sata prošla samo djelić marketa, obavila sam nezaobilaznu masažu nogu koju za samo 20 kuna rade na cesti svakih nekoliko metara. Nakon toga osjećaš se tako lagano da bi bez problema mogao hodati još četiri sata.

y 3

Put prema jugu protekao je prilično traumatično, iako smo zbog duge vožnje uzeli tzv. Vip bus. On je ujedno u tjednu kada je na jugu Fool Moon Party skuplji 10% jer se u to doba svi iz Bangkoka upute prema jugu. Bus je na prvi pogled izgledao jako luksuzno, ali nakon što smo se smjestili, shvatili smo da smo u „kutiji“ s osam sjedala, zatvorenih sa svih strana, bez doticaja s vozačima i ostalim svijetom. Nakon 12 sati vožnje probudili su nas u 7 ujutro te istjerali iz busa bez ikakva objašnjenja što, koga i koliko čekamo. Zaključili smo da je to vjerojatno presjedanje te da, kao i svi, čekamo novi bus/kombi za Krabi. Nakon tri sata po nas je došao kombi u kojem je bilo osam sjedala i nas 14, što njima nije bio prevelik problem! Nakon 22 sata vožnje, putovanja i čekanja stigli smo u naš mali raj. Koh Phi Phi!

Odlučili smo se odmah povući u „mirniji“ dio otoka - Long Beach. Do tog se dijela ide tradicionalnim brodovima. Ali više nema cjenkanja. Nakon filma "Žal" stotine turista redovito dolaze posjetiti taj mali raj. Do same plaže gdje je snimljen film (Maya Bay ili The Beach) moguće je doći brodom, a taj izlet nudi stotinu agencija koje se mogu pronaći u gradu. Mi smo se odlučili odmoriti nekoliko dana, ležati i ništa ne raditi. Smještaj koji smo uzeli je skroman, ali potpuno dovoljan s obzirom na to da nam služi samo za spavanje. Cijeli dan ležanja na plaži i kupanja stajao me dobrog crvenila na koži, iako sam bila oprezna i zaštitila se faktorom 50. Nakon što je jedna od nogu iz ekipe naletjela na morskog ježa, imali smo još malo odmora, sve dok uz pomoć domaćina u resortu nismo bili mobilni. Nakon što je naš Igi dva dana močio taban u octu, popio kuru antibiotika te nakon što su mu bocom Changa (domaća piva) pokušali izvući bodlje, zaključili smo da je močenje u octu sasvim dobra ideja!

y 5

Kako je noga bila bolje, tako smo odlučili krenuti dalje. Naš sljedeći otok bio je Bamboo Island, u blizini Koh Phi Phija, a potom Koh Lante, naše zadnje odredište. Pronalazak prijevoza do malog otoka bio je dosta težak jer nemaju programe izvan standardne turističke ture. Kada smo zamislili vedro nebo, Valentinovo, pun Mjesec, nitko od ekipe to nije mogao odbiti. Dogovor je bio u 9 sati s Koh Phi Phija, no do 10.30 shvatili smo da naš prijevoz neće doći. Nakon kratkog dogovora vratili smo se na recepciju, gdje je radila simpatična Kineskinja koja nam je odmah sredila novi brod i za 15 minuta smo krenuli.

Maya Bay nas je šokirao brojem turista i brodova koji su bili parkirani u toj oazi. Iako se ulaz na plažu naplaćuje oko 35 kuna, to nije smanjilo broj turista. Domaći brodari su nam dali do znanja da je sve prepuno Rusa te ako želimo posjetiti poznatu plažu, najbolje je ići u 7 sati. To je bio dobar savjet, ali ga mi, nažalost, nismo poslušali. Obišli smo predivne plaže, stigli smo do Bamboo Islanda. Nakon što smo se smjestili uz kraće nesporazume te dočekali odlazak i zadnjeg turista, zabava je počela...

Pun Mjesec, glazba, cuga i najbolja ekipa. To će Valentinovo biti jako teško nadmašiti te neka tako ostane u našim mislima i najljepšim sjećanjima.
Izlazak sunca nismo nikako mogli propustiti te smo skupili snage za dizanje u zoru - jedan od najljepših prizora jest izlazak sunca koji gledaš s prijateljima na jednom od najljepših otoka na svijetu! Nakon što smo obavili jutarnje kupanje, počeli su pristizati turisti pa smo se uputili prema kopnu i našem sljedećem otoku Koh Lanti - ne tako razvikanom i popularnom, ali samim time dražim. Našli smo vrlo povoljan smještaj na plaži koja je mirisala na mir. Cijeli otok „obučen“ u drvo me oduševio, svaki je detalj napravljen od bambusa, palme ili nekog drugog drva, ima bezbroj barova koji su namijenjeni samo za uživanje. Dva smo dana to i radili, a potom smo se uputili u razgledavanje otoka. Od gazde apartmana unajmili smo automobil koji je naš alfa muškarac Mirda bez problema savladao, kao i vožnju po lijevoj strani ceste.

y 6

Putovanje je uvijek najbolji izbor, ali kako zbog posla puno putujem službeno, ovo je putovanje bilo pun pogodak. Energija koja struji Azijom, ljudi koji su nakon mnogih anegdota ostali u lijepom sjećanju, odlična ekipa koja se sasvim slučajno poklopila dali su mi pozitivnu energiju i veselje.

Shvativši na ovom putovanju koliko nam je malo toga potrebno za sreću, dovoljno je doživjeti drugačiji svijet, pokušati živjeti u drugačijem okruženju od svojega kako bi došao do neke čudne mirnoće i poštovanja. Živjeti kako bi mogao putovati još se jednom pokazalo kao misao koja će me voditi do sljedeće avanture u nepoznato. Sve ću napraviti da se sljedeće godine vratim u predivni, dinamičnu i zanimljivu Aziju.

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj