Kako sam dotaknula zmiju

27/09/2013

...i kako je posjetom najpoznatijem hramu na Baliju završio moj turistički post

Dosad sam uspješno izbjegavala turističke atrakcije i horde znatiželjnika s aparatima koji škljocaju, guraju se oko tebe i kvare svaku zabavu. Nisam nikako htjela na ovom putovanju biti "glupi turist". Zato nismo išli na razvikane turističke lokacije, nismo pogledali nijednu brošuru, a kamoli išli nekamo o čemu se pisalo ili što je popularno. Htjeli smo, kao neki pioniri, sve sami i ispočetka. Jedini je problem u svemu tome što onda stvarno propuštaš divna mjesta koja zapravo vrijedi vidjeti. Popeti se na Eiffelov toranj je totalni horor uz one silne znatiželjne turiste, ali ipak ga treba vidjeti iz blizine i popiti Pastis u nekom od preskupih kafića za to što su ipak Eiffelovi susjedi i imaju prekrasan pogled.

bali 2

Baš sam zato i odlučila završiti svoj turistički post i otići do Tanah Lota. Ta stijena na kojoj je sagrađen hram jedna je od najpoznatijih turističkih atrakcija na Baliju. Sagradio ga je hinduistički svećenik Niratha u 15. stoljeću i važan je dio balinežanske mitologije, povijesti i kulture. Kao i turizma jer turisti hrpimice na njega hodočaste, pogotovo u vrijeme zalaska sunca koji je spektakularan. Tako sam i ja, eto, odlučila postati dio gomile i vidjeti što se sve to nudi.

Ulaz se, naravno, plaća. Tri dolara po glavi i pet dolara za parkiranje. Nakon toga slijedi prava turistička šopingoholičarska ruta od nekoliko kilometara štandova koji nude sve što vam srce poželi. Ako se uspijete othrvati gomili parea, haljina, hlača, papirnatih zmajeva i magneta za frižidere tik na ulazu prema Tanah Lotu, odakle se već nazire sva njegova ljepota, čeka vas jedan golemi žuti udav.

bali 3

Za samo tri dolara možete se slikati s njime oko vrata. Moja suputnica Tajana nije časila časa. Htjela je svojoj kćerkici koja obožava zmije pokazati sliku. Tko zna kad ćemo opet biti ovdje i hoćemo li se opet vratiti. I to je zapravo super. Za tri dolara imaš nešto o čemu možeš pričati i sliku na kojoj joj ja zavidim jer nije bilo šanse da mi tog golemog udava omotaju oko grla.

Lokalci znaju da ćemo platiti, nama je bitnije od novca da imamo uspomenu. I to je to.
Zato sam čvrsto odlučila da idem preko mora do hrama da me poškrope svetom vodom i blagoslove rižom i cvijetom frangipanija.

bali 9

Naime, u podnožju hrama Tanah Lot izvire sveta voda. Slatka je, a istječe iz mora i služi da se njome posvećuje sve i svašta. Pa tako i mi turisti koji nadiremo u hordama. Običaj je da se umiješ tri puta u toj vodi i tri puta namočiš kosu. Nakon toga te poškrope istom tom svetom vodom, na čelo zalijepe zrna riže kao znak blagostanja, za lijevo uho stave cvijet frangipanija za sreću. Ostaviš im neku donaciju za hram i odeš dalje. Iskusio si nešto što inače ne bi i da, okej, dao si novac, ali zašto ne? Od tog novca hram se restaurira. Mojih pola dolara neće me spasiti, ali malo po malo možda hoće Tanah Lot.

bali 7

Jer turisti će ionako potrošiti lovu pa zašto ne bi za nešto korisno? Zašto ne biti glupi turist, vidjeti prekrasno mjesto i uživati za malo novca? Treba znati da je na takvim mjestima uvijek skupa i loša hrana, da se ne kupuju suveniri i da se ne sjeda na piće. Ali znamenitosti su tu da ih se vidi i uživa u njima. I škljoca tim aparatima do besvijesti. Bez toga ni vi ne biste vidjeli ove slike i mislili: Wow, ovo izgleda potpuno ludo!

Uz to, malo ljudi zna da se taj čudesan hram na stijeni počeo urušavati 80-ih godina prošlog stoljeća. Japanska vlada dala je zajam indonezijskoj da ga popravi. Danas je on zapravo trećinom umjetna stijena, vrlo vješto zakamuflirana. I održava se novcem koji donirate.

bali 4

Tu je, naravno, i slavna sveta zmija. Živi u pećini nasuprot hrama i vjeruje se da ispunjava sve želje. Treba samo držati dva prsta na njezinu tijelu i u sebi govoriti što želiš.

- Pa ako već nisam savladala udava, barem ću svetu zmiju – mislila sam.
Ispred pećine sjedi hindus u bijelom i skuplja donacije. Ali samo one od pet tisuća rupija ili više. To me već skoro nagnalo da odustanem jer mi strašno ide na živce kad moraš platiti fiksnu cijenu za prodavanje atrakcija. Nas turiste on pritom i ne okrzne pogledom, samo dobro kontrolira da netko nije umetnuo u kartonsku kutiju manje od toga.

- Okej, nema veze, stvarno želim dotaknuti tu zmiju – mislila sam dok sam stavljala svoju donaciju.

Zbog silne količine turista novost je to što je u pećini još jedan hindus koji pazi da zmija ne pobjegne. Inače se moralo ući u rupu i potražiti je te dotaknuti. Ali sad bi to trajalo predugo pa svatko ima nekoliko trenutaka nasamo sa svetom zmijom. Ispružila sam ruku i uspjela je dotaknuti. I dok mi se migoljila pod prstima, poželjela sam nekoliko želja. Kad sam već tu.

bali 1

Mojih je pola dolara opet dobro potrošeno jer, eto, pišem o toj čudesnoj, svetoj, crno-bijeloj zmiji. I vjerojatno će mi se želje ispuniti. Vidjela sam potom i vrata svijeta koja izgledaju kao da je netko izdubio dlijetom prolaz u stijeni. Ondje je strašno popularno gledati zalazak sunca. No naša mudra Tea, koja nam je bila vodič, rekla je da ipak zbrišemo prije zalaska jer ćemo se poslije satima izvlačiti s parkinga i militi po cestama.

bali 5

Umaknuli smo u zadnji tren i ostavili zalaske nekim drugim turistima. No ne i onim zaljubljenima jer se vjeruje da će se ubrzo rastati ako zajedno posjete hram, a nisu vjenčani. Mirda je za to vrijeme bio doma. Ne zbog balinežanskog vjerovanja, nego zato što je napokon imao cijeli dan za sebe. Daleko od "glupih turista". Koji zapravo pokreću da se cijeli ovaj divan svijet na Baliju okreće.

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj