Kako preživjeti svadbu bez odojka, gulaša, rakije i dvokoraka?

18/07/2013

Cosmova kolumnistica Nađa Irena Fišić bila je pozvana na svadbu u zemlji koja ne voli da se mladenci ljube u javnosti, ali odobrava trudnoću prije braka. Evo što je još doživjela nakon što je pojela nekoliko kolača nepoznate biljke zamotanih u bambusovo lišće u dalekoj Indoneziji na jugu Balija...

Ona se zove Kadek i ima 21 godinu. Od jutra su je natezali i razvlačili da joj naprave skulpturu od kose na glavi, stave teške ukrase i jako je našminkaju. Možda zato ne izgleda baš najsretnije. Iako bi trebala. Jer ipak je to dan njezina vjenčanja.

Udaje se za godinu dana starijeg Jayu kojeg zna od djetinjstva. Rodbina i prijatelji su sretni. Jer oboje pripadaju istoj kasti i Kadek je trudna. Sve se ovo događa u Indoneziji, na jugu Balija, točnije na poluotoku Bukitu. Iako je 21. stoljeće, tradicija kod Balinežana i dalje igra veliku ulogu. Više od 90 posto lokalnog stanovništva pripada hinduistima. Točnije balinežanskim hinduistima koji su mješavina hinduizma, budizma i animalizma. Vjenčanje je, uz sprovod, jedna od najvećih svetkovina. Postoje dvije vrste vjenčanja. Jedna je “ngerorod”, a druga “mapadik”.

Bali 2

Kod prvog obitelj mladoženje “otme” mladenku koja dolazi kod budućeg supruga i živi s njim sve dok je obitelj ne “nađe”. Jer oni organiziraju lažnu potjeru i vraćaju se kući neobavljena posla. Tada mladoženjin otac dolazi kod mladenkinog da se dogovore za simboličnu otkupninu djevojke i da se organizira vjenčanje. Ono je, međutim, vrlo simbolično jer su mladić i djevojka u očima Bogova već muž i žena. Takvo vjenčanje ne košta puno i svi zadovoljni.

Mi smo bili pozvani na “mapadik”, mnogo tradicionalnije vjenčanje, u kojem obitelj mladoženje plaća cijeli obred, hranu i piće za goste. Iako nisu iz više, pa čak niti iz srednje kaste, drage su volje ženili sina uz trošak jer ipak je mladenka trudna! Sustav kasti i dalje je na snazi. Ako je mladenka iz niže kaste i uda se za nekoga iz više, automatski prelazi u višu kastu. No ako se slučajno zaljubi u nekog siromaha, onda udajom za njega i ona silazi u nižu kastu.

Zato su roditelji Kadek i Jaye sretni. Ovaj put nema problema oko kaste, a uz to će za sedam mjeseci dobiti i unuka ili unuku. Zašto bi inače rodbina mladoženje plaćala vjenčanje sedam tisuća dolara? Ovako su sigurni da je mlada plodna i da neće biti neželjenih iznenađenja.

Bali 6

- U našoj se kulturi potiče da mladi spavaju prije braka. Čak je i poželjno da svaki brak započne trudnoćom jer su tako svi sigurni da će i dalje biti plodan i da mlada vrijedi – priča mi Froggy, vlasnik istoimenog kafića na plaži, gdje svakodnevno ispijam svoju omiljenu Luwak kavu.

- Eh, kod nas je potpuno suprotno. Katolici ne bi smjeli konzumirati odnos prije braka, to se protivi crkvenim dogmama. U brak bi trebalo ući iz čiste ljubavi. Ali gotovo svi se žene trudni u istoj toj Crkvi. I onda se na vjenčanju obično taji da je mlada trudna – kažem Froggyju.

- Ha-ha-ha-ha, pa zar nije bolje da svi znaju da je trudna? Ionako će se saznati. I zašto ne bi trebalo biti seksa prije braka? Kakve to veze ima? Barem si siguran jesi li dobro odabrao. Ne razumijem – hihoće se Froggy.

- Ah, recimo samo da je komplicirano – kažem mu ja. Nikako ne mogu jednom Balinežaninu objasniti da je sasvim u redu oženiti se i djevojkom koja ne može imati djecu. Kao što mu ne mogu reći da je potpuno nebitno voliš li nekoga tko je siromašan ili bogat. I da se većina ljudi u Crkvi kod nas u današnje vrijeme ženi zbog čiste formalnosti, a ne iskrene vjere, kao kod njih.

Bali 9

On je jednostavan praktičan čovjek. Uz to je i jako religiozan, kao i većina hinduista.
– Evo, ovo je kralj – šapuće pun poštovanja Froggy iza stupa, gdje smo se sklonili, i pokazuje na visoku priliku u bijelom.
– Kralj čega? – pitam ja.
– On je vrhovni duhovni vođa. Mi ga zovemo kraljem. Došao je samo za ovu priliku s drugoga kraja otoka. Da bi ovo vjenčanje bilo posebnije – odgovara Froggy.
– Platili su mu tisuću dolara, naravno, da bi došao – kaže Maria, Froggyjeva cura Ruskinja, nimalo impresionirana što je na vjenčanju, eto, i jedan kralj.
No obitelj mladoženje, kojoj pripada i Froggy, drage je volje platila taj za Balinežane  velik iznos, samo da dođe jedna takva ugledna ličnost.

– On tjera sve zle duhove. Kad razgovaraš s njim, prođu te sve brige – kaže mi Froggy. Želim poštovati njegovu kulturu jer moj prijatelj Froggy u to stvarno vjeruje. Kao što ja vjerujem da svatko od nas širi dobru ili lošu energiju, što je njemu vjerojatno nerazumljivo.
I dok tako nas troje čavrljamo iza stupa, obred vjenčanja je u punom jeku. Traje već dobra dva sata. Mladenci su već nekoliko puta ustali, nosili voće i vodu, tjerali su iz njih zle duhove i polijevali ih svetom vodom toliko da su im lica bila potpuno mokra. A kralj još nije stupio na scenu.

Bali 5

I onda se penje na povišeno mjesto i sjeda. Ja zadržavam dah. Ovo je sigurno najsvetiji dio ceremonije. Pomno pratim kako skida košulju, umata se u nekakvu plahtu, kiti nakitom i izvodi komplicirane pokrete rukama. Potom pali mirisne štapiće i počinje nešto mrmljati. To traje i traje i oko mene je sve veći žamor. Mladenci su mu okrenuti leđima i čini se da na uvaženoga kralja nitko ne obraća pozornost.

– Zašto ga nitko ne sluša? Zašto svi pričaju – zbunjeno pitam Froggyja.
– Ma on razgovara s Bogom, ne s ljudima – govori mi on, dok mi Maria namiguje.
– Možda i nije tako loše biti kralj. Za tisuću dolara po ceremoniji mrmljaš si u bradu i nitko na tebe ne obraća pozornost – dobacuje mi. Da, odličan posao. Samo što se moraš roditi u pravoj kasti, a kralj mora biti tvoj tata i njegov tata prije toga.

Bali 10

Kralj mrmlja i mrmlja i čini se da ceremoniji nema kraja. Svi sjede uokolo, žene svaki čas nose kolače i ledene čajeve.
– Kad je ceremonija gotova? Imate li onda večeru i sve to? – pitam Froggyja.
– Imamo. Predivnog voća i puno povrća, jako fino – sretno odgovara on, potpuno nesvjestan na što sam mislila pod “sve to”.
– Nema alkohola i votke, plesa i muzike – čita mi misli Maria. Tu se nas dvije Slavenke potpuno slažemo – pa što ti je svadba bez veselja. Vike, plesa, ispijanja zdravica, praseta na ražnju i vinskoga gulaša da svi dođu k sebi! Potpuno smo drugačiji svijet od Indonežana.

Bali 1
– Žene se jako mladi – primjećujem. – Što ako si dosade? Mogu li se onda razvesti? – znatiželjna sam.
– Ajoj, nikako, nikako! – uzrujano kaže Froggy i napravi kretnju gotovo kao da će se prekrižiti.
– Razvod je loša karma. Jako loša. Nitko se ne razvodi. Uz to je i skup. Onaj tko zatraži razvod, plaća 200 dolara. Ali mogu se rastaviti. Živjeti odvojeno – kaže on kao da se to samo po sebi razumije.
– Ako žena pristane, muž može imati i još nekoliko žena – kaže Maria. Nije uobičajeno, ali se događa.
– Dobro, a tko je glavni kod vas? Muško ili žensko? – pitam.
– Pola pola – u čudu me gleda Froggy.
– Naravno! Sve se odlučuje pola pola – kaže.

Bali 4

Ceremonija u tom trenutku traje već gotovo četiri sata. Izveli su brdo kompliciranih pokreta, koje više ne mogu pratiti, pojela sam nekoliko kolača nepoznate biljke zamotanih u bambusovo lišće i nekako bih da se objavi da su mladenci vjenčani.
– Hoće li na kraju reći: A sad poljubite mladu? – pitam s nadom Froggyja.
– Ne, ne, nikako. Indonežani se ne ljube u javnosti. To nije u našoj kulturi. Svi bi im se smijali – sramežljivo odgovara Froggy dok ga Maria drži za ruku. Valjda hvata moj pogled jer odgovara.

– U redu je izražavati nježnost u javnosti samo ako si u vezi sa strancem – dodaje.
– Znači nikada, nikada se ne drže za ruke, ne ljube, ništa dok ih netko gleda? – pitam ja u nevjerici. On kima glavom.
– Nema zdravice, nema plesa, nema ljubljenja, nema pretjerivanja za večerom. Kod nas bi se reklo da je to nekako onako… tužnjikavo – kažem Froggyju.
– Ali nema zlih duhova. To je ipak najbitnije – zaključuje zadovoljno Froggy. Baš tako, svatko od nas ima svoju logiku i tradiciju. U tome i jest ljepota različitosti.

Bali 11

Piše: Nađa Irena Fišić

Foto: Damir Pavičić

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj