Heroj godine je žena koja je porodila pet tisuća djece siromašnih majki

16/10/2013

Kad vam netko kaže Bali, vjerojatno vam odmah na pamet padnu bijele plaže, tirkizni pijesak, palme, kokosi, ležaljke na plaži… Sve je to točno, ali samo za bogate Zapadnjake. Postoji i ona druga strana, a ovo je priča o majci Robin

Indonežanske obitelji s prosječnom mjesečnom plaćom od sto dolara, čiji su prekrasan otok okupirali stranci i zbog kojih su troškovi života najveći u Indoneziji iako su hrana i smještaj relativno jeftini, školovanje i zdravstvena njega za lokalno su stanovništvo ponekad nedostižni. Osobito praćenje trudnoće, porođaj i njega dojenčadi. Porođaj u bolnici stoji oko 200 dolara ako sve prolazi bez komplikacija, carski rez košta više od tisuću dolara, a obitelj često ne može dobiti bebu iz bolnice dok ne podmiri troškove.

Nevjerojatno za 21. stoljeće, ali majke najčešće ne mogu otići s bebom dok ne plate liječnike, što opasno krši sva moguća ljudska prava. I tu onda uskače Robin Lim ili kako je Indonežani zovu ibu Robin – majka Robin. Ona je Amerikanka i po zanimanju babica koja je 2011. dobila CNN-ovu nagradu Heroj godine zbog pomaganja trudnicama u Indoneziji i koja je tu gdje je sada zbog osobne tragedije.

y

- Moja je sestra umrla nakon porođaja u bolnici u kontroliranim uvjetima i nakon treće trudnoće, a to se nikako nije smjelo dogoditi. Ta me tragedija ponukala da nešto napravim. Umjesto da sam ljuta i bijesna na doktore koji su pogriješili, odlučila sam se educirati i napraviti nešto za neke druge mlade majke – priča Robin, koja je na Bali došla prije 22 godine. Kako je napola Filipinka, otišla je s mužem u ovaj dio svijeta jer je osjećala da je ovdje pomoć potrebna.

Odlučila je pomoći onima kojima je njega najpotrebnija, educirala se za primalju i pokrenula kliniku za njegu majke i djece nedaleko od Ubuda. Fondaciju je nazval Bumi Sehat.
- Bumi Sehat znači “zdrava majka zemlja” i klinika je osnovana s mišlju da je pristup kvalitetnoj njezi i nježnom, higijenskom i kulturološki prihvatljivom porođaju svačije ljudsko pravo. Prije 20 godina situacija je bila mnogo gora nego sada, žene su umirale rađajući, djeca nisu imala potrebnu njegu. Malo-pomalo stvari se mijenjaju – priča Robin koja je i sama majka, i to osmero djece. Sva su odrasla na Baliju, a ona kaže da je bez problema žonglirala između svog zahtjevnog posla i obitelji.

- Kad bi me pozvali da se neka žena porađa, često sam sa sobom vodila muža i djecu. Njima bi dali hranu i sobu za odmor i nikada nije bilo problema. Ovdje jako cijene djecu i starije, takva je kultura - priča Robin.

y

Ona sama dosad je porodila oko pet tisuća djece, a na Baliju u njezinoj klinici ih se godišnje rađa oko 500. Trenutačno u klinici Bumi Sehat na Baliju radi tim od 22 ljudi, i to 24 sata dnevno 365 dana u godini.

- Porađamo sve bez ikakve razlike u vjeri, naciji ili stanju u novčaniku. Dolaze nam prostitutke, ali i ruske bogatašice koje žele roditi prirodnim putem. Oni koji imaju financijski sređenu situciju ostavljaju donacije klinici. Majke ostaju s nama sve dok nisu spremne otići i samostalno dojiti dijete. Imamo i besplatne knjige o trudnoći i dojenju koje se mogu dobiti u svako doba – rekla je Robin, koja je sav novac koji je dobila od CNN-ove nagrade uložila u gradnju nove klinike na Baliju. Jer iako je ideja bila brinuti se o trudnicama, majkama i djeci, u klinku sada mogu doći svi kojima je potrebna pomoć. Besplatno će dobiti liječenje ozljeda, akupunkturu, alternativne metode liječenja, a može se testirati i na HIV i AIDS. Oko 80 posto ljudi liječi se besplatno, a samo je 20 posto onih koji daju donacije. 

Prošle je godine uz pomoć tima Bumi Sehat rođeno 482 djece i napravljeno 4594 predporođajna pregleda. Više od 600 djece došlo je na pedijatriski pregled, a besplatno se moglo pohađati jogu za trudnice i jogu za osobe treće dobi. Sve zajedno kroz kliniku je prošlo 35 tisuća i 111 osoba koje su trebale pomoć i dobile je.

No klinika je zaživjela i u Acehu, dijelu Indonezije Zapadu poznate samo po tragedijama i pričama iz Crne kronike. Smješten na sjeveru otoka Sumatre, Aceh je tvrdokorno konzervativan i iz njega se islam u svom funadamentalističkom obliku proširio po jugoistočnoj Aziji. Žene su negdje na dnu liste prioriteta, kao i njihova trudnoća i majčinstvo. Mjesto je to i koje je bilo najjače pogođeno tsunamijem 2004. godine jer je epicentar bio u neposrednoj blizini u Indijskom oceanu. Prije devet godina ondje je poginulo i nestalo 170 tisuća ljudi.

y

Robin je tada smjesta otputovala u Aceh kako bi pomagala.
- Pomagali smo svima, a moji su tada sinovi tinejdžeri iz ruševina izvlačili mrtva tijela. Sjećam se kako su mi svi govorili da nisam normalna što dopuštam da moja djeca vide toliko mrtvih i toliko nesreće. Ali oni su željeli pomagati, željeli su sudjelovati i to ih je iz djece pretvorilo u muškarce – priča Robin.

Nakon toga osnovan je ogranak fondacije Bumi Sehat u Acehu. Bili su prvi od neprofitnih organizacija koji su došli na mjesto tragedije i jedini koji su ostali do danas. Smjestili su se u selu Cot, u blizini epicentra potresa koji je izazvao katastrofalan tsunami. Izgradili su dvije rađaonice, tri ordinacije, imaju hitnu pomoć i šest kreveta za one najbolesnije. Koriste solarnu energiju, kao i generator za struju jer i devet godina kasnije nestanci struje su nešto potpuno redovito i normalno.

Postali su dio stanovništva pa je klinika mjesto gdje se ljudi okupljaju, dolaze po novosti, a u njoj se godišnje rađa oko 80 djece. Prošle je godine kroz klinku prošlo 24.939 ljudi.
Zbog svega toga Robin ne staje, a Bali i Aceh tek su početak. Sljedeći je na redu otok Flores, gdje je najveća smrtnost majki i djece u Indoneziji. Čekaju da im guvernerova supruga osigura prostor za kliniku i da krenu s radom.

y

Robin je odlučila i da izađu iz Indonezije i krenu u zemlju njezinih predaka – Filipine. Uskoro otvaraju kliniku u najgorim slamovima, gdje planiraju pomagati svima kojima je potrebno. Iako je najpoznatije turističko odredište u Indoneziji, gdje godišnje odšeta oko dva milijuna turista, Bali je i dalje u nekim dijelovim itekako nerazvijen i potrebit. Osobito dječica koja mogu samo sanjati o onome što imaju djeca na Zapadu. Jedu rižu, piju vodu i spavaju na podu. Igraju se na ulici i navlače pse lutalice, a ne iPadove i iPhonove. I kao sva djeca na ovome svijetu trebaju ljubav i njegu.

Ovo prvo u ovako brižnom društvu imaju, a ovo drugo mogu dobiti možda i zahvaljujući svima nama. Samo škicnite na stranicu http://www.bumisehatfoundation.org/ i shvatit ćete da svatko može dati mali prilog i pomoći. Kad svom djetetu sljedeći put poželite kupiti sedmu wingsicu ili osamnaesti autić, samo pomislite da će za taj iznos jedan novi život doći sigurno na svijet. Jer, nažalost, nismo još svi jednaki niti ćemo to uskoro biti. Ali dok postoji netko poput Robin, barem ima nade da svi možemo biti humani.

Piše: Nađa Irena Fišić

Foto: Damir Pavičić

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj