Goli u sedlu

31/10/2013

Prije više od godinu dana pomisao na vožnju motorom bila mi je uzbudljiva. Sada, nakon deset i više tisuća kilometara na skuteru po jugoistočnoj Aziji, i to iza Mirde, moj je entuzijazam znatno smanjen, ali su sela i rituali koje proučavamo i više nego uzbudljivi

Kad smo već otvorili temu balinežanskih ceremonija, onda idemo dalje. Baš nas je krenulo u posljednje vrijeme. Dogodilo se da smo na Baliju i usred jednog od njihovih najvećih praznika, a to je Galungan. Balinežani ga slave kao pobjedu dharme nad adharmom, odnosno dobroga nad lošim, reda nad kaosom. Praznik se slavi jednom tijekom balinežanskoga kalendara, koji ima 210 dana. Galungan označava i vrijeme kad duhovi predaka posjećuju Zemlju. Posljednji dan ceremonije je Kuningan, kada se - vjeruje se - preci vraćaju. 

A gdje otići pogledati ceremoniju nego u jedno pravo balinežansko selo. Tako smo se opet našli u sedlu, odnosno na našem skuteru koji nas je provozio preko Balija uzduž i poprijeko već dobre dvije, tri tisuće kilometara. Ovaj put destinacija je bio Penglipuran na sjeveroistoku otoka, selo gdje stanovnici još žive tradicionalnim načinom života, kao i njihovi preci prije stotinu godina.

bali 1

Put do Penglipurana traje dva sata uz ludu vožnju na motociklu. Kao i tisuću puta dosad, sjetila sam se Marka, dečka moje prijateljice Željke. Kao prekaljeni motociklist, jednom mi je dao savjet kako se voziti iza. Tada, prije više od godinu dana pomisao na vožnju motorom bila mi je uzbudljiva. Sada, nakon deset i više tisuće kilometara na skuteru po jugoistočnoj Aziji, i to iza Mirde, moj je entuzijazam znatno smanjen. Zato se svaki put iznova sjetim Marka kad krećem nekamo s Mirdom na motociklu. Što je svaki dan.

bali 2

- Nemoj se naginjati ni lijevo ni desno. Jednostavno se ponašaj kao da si kutija – savjetovao mi je davno Marko.
- Kao kutija? – bila sam zbunjena.
- Da, kao putna kutija koja je zakačena iza. Ništa ne razmišljaš, ne upravljaš, sjediš na jednome mjestu kao kutija – rekao je mudro.

Tako već tisuće i tisuće puta dok ulijećemo u škare, vozimo po pogrešnoj strani, pretječemo nemoguće, provlačimo se između dva kamiona i šibamo kao da nam se radi o životu, mantram u sebi: "Ja sam kutija, ja sam kutija, ja sam kutija. Ništa ne vidim, nije mi bitno, ja sam samo kutija."

bali 6

Kad mi auspuh drugog motocikla dođe na milimetar od noge i retrovizor kamiona okrzne kacigu, a koljeno gotovo struže po asflatu u zavoju, i dalje vrištim: "Ja sam kutija, samo jebena kutiiiiiija!"

Nevjerojatno je koliko pomaže. Toplo preporučujem ovaj Markov savjet svim suvozačicama i supatnicama koje nemaju višak testosterona pa im vožnja motociklom i nije najnapetija stvar na svijetu.

Do Penglipurana vožnja nije bilo nimalo drukčija, s tim da nam je negdje putem popustila guma pa smo malo plesali u zavoju. Ali što je to za jednu kutiju!
Stigli smo do cilja u jednom komadu, kao i uvijek, samo s mojih nekoliko sijedih više. Kao i uvijek.

Dočekali su nas Balinežani koji su se smiješili. Kad smo ušli u selo, svaki od njih htio nam je pokazati svoju kuću i dvorište, to je jednostavno tako u njihovoj kulturi. Sretni su da strancima mogu pokazati gdje i kako žive.

bali 7

To su minijaturne kuće, niske i od drva, a unutra je, odmah pokraj kreveta, ognjište gdje se kuha. Svaka kuća ima dvorište i ograđena je, a unutar obiteljskog imanja trčkaraju kokoši, uzgaja se voće i povrće te se moli u malom hramu koji ima svaka kuća. Sve su orijentirane sjeveroistočno prema vulkanu Agung.

Smiješili su nam se stari i mladi, čak i tinejdžeri koji su se htjeli fotografirati s nama. Osjetili smo se dobrodošlo. Više nego kod kuće. Iako još ne znamo mnogo o balinežanskoj kulturi, sami Balinežani osjećali su se počašćeno što smo došli u njihovo selo i poželjeli biti dio ceremonije.

bali 8

Galungan u njihovoj religiji ima važnost kao kršćanski Uskrs. Možete li zamisliti da netko kod nas pozove potpune strance s ulice za stol i ponudi im uskrsnu šunku?

Kod Balinežana je dijeljenje kulture nešto samo po sebi razumljivo. Isto kao i dijeljenje osmijeha i dobrodošlica. Iako stranci zapravo teško razumiju kako Gulingan znači povratak duša predaka u njihove domove, gdje ih sadašnji stanovnici moraju lijepo ugostiti i ponuditi im darove. Njima nije bitno želite li razumjeti njihov svijet, oni će vam ga svejedno otvoriti.

Nije ni problem ako iz svih kutova fotkate njih, njihovu djecu, pse, kuće ili kako mole. Sve je dopušteno. Kao i glasno pričanje tijekom ceremonije.

Ni u jednom se trenutku nismo osjećali isključeni kao stranci i autsajderi. Ako bismo ih još pozdravili s Om swastyastu ili Bog s vama, što je njihov tipičan balinežanski pozdrav, dobili bismo osmijeh od uha do uha. Zato, ako se ikada zadesite na Baliju, svakako preporučujem odlazak u Penglipura.

bali 5

Osjećat ćete se dobrodošlo i dobit ćete toliko osmijeha da će vas napuniti za cijeli tjedan. Moj je trajao i trajao jer mi se Fortuna nasmiješila pa na putu natrag nisam morala biti kutija na motoru nego žena od krvi i mesa na četiri kotača.

Piše: Nađa Irena Fišić

Foto: Damir Pavičić

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj