Zašto se bojimo vlastitih bradavica?

13/12/2021

Budući da imam problema sa želučanom kiselinom, odnosno
njezinim povratom (refluksom), nošenje grudnjaka za mene, osim u iznimnim situacijama, nije opcija. Vjerujem da nas ima više kojima grudnjak, zbog ovog ili onog razloga, smeta i čini svakodnevicu neudobnom

Nekim ženama, pogotovo vama koje imate velike grudi, grudnjak itekako može biti od pomoći, pogotovo u vrijeme intenzivnije fizičke aktivnosti. U tom je smislu grudnjak funkcionalni odjevni predmet koji olakšava kretanje, kao što nam kapa zimi griju glavu. Povijesno gledano, grudnjak je bio predmet potrebe, žudnje, rasprava, prosvjeda... Nakon korzeta došao je kao oslobođenje, da bi šezdesetih godina prošlog stoljeća i on završio na svojevrsnoj lomači, odnosno u “kanti slobode“.

Možemo ga promatrati kao izraz patrijarhalne kulture koja želi upravljati ženskim tijelom i ženskom seksualnošću dok mu se, s druge strane, može pristupiti kao instrumentu iskazivanja ženske (seksualne) moći i preuzimanja kontrole nad vlastitim tijelom. Tijelom zbog kojeg se stoljećima lome politička i društvena koplja, a suvremeno doba, nove tehnologije i potreba za progovaranjem doveli su nas do toga da zavirimo ispod grudnjaka i uhvatimo se u koštac s burnom temom ženskih bradavica.

Kada govorimo o percepciji i asocijacijama na našem zapadnjačkom području, ženske grudi, iako organ kao i svaki drugi, odvojene su od ženskog tijela, promatrane zasebno i nalaze se negdje na margini. U prostorima seksualnog, grudi su i više nego poželjne, što slobodnije, to bolje, u svim oblicima i veličinama. No u prostoru javnog od grudi se zazire, najradije ih se sputava i pokriva kako ne bi izazivale daljnje rasprave. Ili uzbudile slučajnog prolaznika. Sjetimo se samo rasprava u domaćem medijskom prostoru vezanih uz temu dojenja u javnosti, itekako relevantnom za ovaj tekst.

Ženske bradavice izazivaju pozornost i burne reakcije. Stoga se postavlja pitanje: zašto se toliko bojimo ženskih bradavica? Ah, ti grudnjaci! Vratimo se, na trenutak, grudnjacima odnosno razlozima zbog kojih prekrivamo svoje grudi. Kao ženi s malim grudima, grudnjak mi ne treba zbog funkcionalnih razloga. Ipak, privlače me lijepi, kreativni, osebujni, čipkasti grudnjaci, kao što me privlači cijela niša seksi donjeg rublja. U takvom se finom rublju osjećam osnaženo i svoje, nosim ga da izrazim svoju seksualnost u adekvatnim prilikama. Nosim takve intimne odjevne predmete zato što to želim i jer održavaju dio mene, a ne zato što osjećam da moram udovoljiti nekoj slici seksualne žene koju je kreirao muškarac, odnosno patrijarhalno društvo.

Nošenje grudnjaka, haltera i sličnih predmeta za mene je, dakle, izbor, kao što bi trebao biti za sve žene, a intimno rublje odjevni su predmeti koji me usrećuju, a ne prisiljavaju na nešto što ne želim. Ovdje je ključna riječ izbor - u načinu na koji ih nosim i trenutku kada ih odabirem nositi ili ne nositi. Međutim, čini se da nemamo svi uvijek mogućnost tog izbora. S jedne strane, česte se nađemo uhvaćene u konstrukte ženske ljepote i seksualnosti kojih i nismo svjesne, s druge, pak, mnoge od nas žive u uvjerenju da nije baš pristojno doći na poslovni sastanak bez grudnjaka ili nekog odjevnog predmeta koji će prekriti bradavice tako da neće biti vidljive.

4

Nigdje nije zapisano da je nošenje grudnjaka obvezno, ali često se čini kao kakva prešutna obveza, pravilo u javnom prostoru, a ponajviše u poslovnom svijetu. Ako ne nosimo grudnjak, a odjećom ne prekrivamo dovoljno grudi, na jedan dio našeg tijela, koji je označen kao seksualni, privući ćemo pozornost kakvu u tom trenutku ne želimo. Bez obzira na to što grudnjak nismo taj dan odjenuli jer je vani 40 stupnjeva, što se osjećamo naduto i ne želimo da nas išta pritišće oko prsa, slobodne grudi i istaknute bradavice u velikom broju slučajeva izazvat će seksualne konotacije, a mi nećemo ostaviti dojam profesionalne osobe.

Ponovno se nameće pitanje – zašto? Žene, pokrijte se, muškarci, otkrijte se - bradavice vs. Adamova jabučica. Znate li da svojedobno muškarci nisu smjeli pokazivati svoje bradavice u javnosti? Ta je zabrana ukinuta 1936. godine, a borba za slobodne ženske bradavice, čak i one koje se samo naziru ispod majice, još se vodi. Pokret Free the Nipple izazvao je prošlog desetljeća dosta bure u javnom prostoru, a pridružile su mu se i neke svjetske zvijezde poput Miley Cyrus, Naomi Campbell i Lene Dunham. Pokret se zalaže za ravnopravnost u prikazivanju ženskih i muških bradavica.

Ako muškarci mogu pokazati svoje bradavice usred bijela dana, zašto to ne bi mogle i žene? Neravnopravnost vlada i u virtualnom svijetu. Popularna aplikacija Instagram ne dopušta prikaz ženskih bradavica na fotografijama, a muške bradavice ne podliježu tim pravilima. Postavlja se pitanje čemu taj različiti tretman muških i ženskih bradavica, u kojem grmu leži zec? U onom gdje ima seksa, dakako. Ženske bradavice, pogotovo ukrućene, mogu asocirati na seksualno uzbuđenje žene i potaknuti seksualnu želju u onome tko ih promatra. Iako grudi nisu seksualni organ, nego pomoćni reproduktivni organ, imaju seksualnu auru i zbog toga njihovo pokazivanje u javnom stvarnom i virtualnom prostoru očito nije primjereno.

Prihvatljivo je, štoviše poželjno, ženske grudi i dekolte gledati na reklamama i u filmovima gdje im je primarna svrha izazivanje seksualnog užitka (uglavnom namijenjeno muškarcima). Međutim, neprikladno je vidjeti ženu kako doji na ulici ili u restoranu – vidjeti grudi koje ispunjavaju svoju biološku funkciju odnosno hrane potomke. Seksualna aura koja okružuje ženske grudi kulturološki je konstrukt zapadnjačke kulture, a ne biološka činjenica. Primjerice u Kini su, kako piše Harvard Crimson, stopala dio ženskog tijela koji je dugo vremena bio seksualiziran, kao što su to u zapadnom svijetu grudi.

Baš poput istaknute Adamove jabučice i rasta dlaka na licu muškaraca, bujanje poprsja, navodi se dalje u članku Harvard Crimsona, znak je seksualne zrelosti žena. No ne zabranjujemo muškarcima da pokazuju Adamovu jabučicu, pa zašto bismo ženama branili da pokazuju grudi? Adamova jabučica nije seksualizirana kao grudi. Ona ne izaziva seksualno uzbuđenje kod većine ljudi, kao što to čine ženske grudi. No stvar je percepcije i pripisanoga značenja, a ne biološke datosti. A što je s fetišistima?

Kada govorimo o dijelovima tijela koji izazivaju seksualno uzbuđenje kod većine ili dijela populacije, moramo se zapitati što u tom slučaju s fetišistima, onima kojima seksualno uzbuđenje izaziva i sam pogled na visoke pete ili stopala? Hoćemo li zabraniti nošenje kožnih hlača jer netko ima fetiš na taj materijal? Nećemo. Znate zašto? Zato što odrasli ljudi imaju sposobnost kontrolirati svoje reakcije i nagone, a strast prema određenom fetišu manifestirati u za to adekvatnome vremenu i prostoru s osobama koje su pristale na takvu vrstu seksualne igre.

No seksualizaciju grudi prihvatili smo i normalizirali, a fetišistima se još čudimo. A što su grudi, u ovom kontekstu ako ne vrsta fetiša? Fiksirani smo na njih, obožavamo ih i istodobno skrivamo u strahu da pogled na njih nekome ne pomuti razum. To je onaj dio priče koji najviše smeta, onaj kamenčić u cipeli koji nakon određenog broja koraka počne iritirati cijelo tijelo. Jer nije prvi put da nam se to dogodilo u šetnji baš tom stazom. Prekrivamo i skrivamo svoje grudi, lijepimo flastere na bradavice da ne bi slučajno izazvale seksualno uzbuđenje u očima onih koji ih promatraju.

Bojimo se da će, tijekom poslovnog sastanka, skrenuti pozornost s onoga što govorimo, podsvjesno strahujemo da će biti signal za (uglavnom mušku) reakciju i akciju koju ne želimo. Problem nikada nije bio u “slobodnoj bradavici“ Problem, međutim, nije u grudima i bradavicama, kao što problem nije ni u kratkim suknjama i jakoj šminki. Problem leži u prihvaćenoj percepciji i konstruiranom značenju nastalom oko ženskih grudi, pa tako i bradavica. U redu je da određene situacije i ambijent podrazumijevaju svoj dress code.

No nisu u redu dvostruka mjerila, niti je u redu da žene skrivaju dijelove tijela kako bi izbjegle rizik da pobude seksualnu reakciju u promatraču. Takvo je djelovanje opresivno i ograničavajuće za žene koje imaju pravo biti slobodne u svome tijelu, kao što to pravo imaju muškarci. Živimo u 21. stoljeću i vrijeme je da skinemo teret sa ženskih leđa. Vrijeme je da nošenje grudnjaka postane legitiman izbor i da promijenimo dvostruke kriterije kojim gledamo na muško i žensko tijelo. Vrijeme je da uživamo u svom tijelu i oslobodimo bradavicu. Jer bradavica nikada nije bila samo bradavica, nego jedan od simbola slobode i neovisnosti ženskog tijela. Da, vidi čuda, mi žene želimo baš to – slobodu da neovisno odlučujemo o svom tijelu.

Izabela Laura

Novo

Komentiraj