Treba li vam robot za emocionalnu potporu?

20/07/2020

Testirala sam novi val umjetne inteligencije kao zamjenu za psihijatra. Evo što se dogodilo.

Rečenica: “Čekaj da odgovorim svojem robotskom psihoterapeutu”, vrlo vjerojatno spada među one koje nikad nisam mislila da ću morati izreći. Bar sve dok je nisam izrekla prvi put, a onda opet i opet… Za tu su promjenu zaslužne aplikacije poput Woebota, Youpera i Wyse.

Riječ je o aplikacijama koje su stvorene kako bi pomogle ljudima koji pate anksioznog poremećaja, ali i drugih problema poput depresije, tugovanja, ovisnost, PTSP-a, ali i onih ljubavnih problema. Koristeći umjetnu inteligenciju, razgovaraju s korisnicima nudeći im savjete za oporavak, predlažući aktivnosti poput meditacije i vodeći ih kroz iscjeliteljsku moć kognitivno-bihevioralne terapije (KBT).

Znam točno o čemu razmišljate jer je i moja prva pomisao bila: “Uf.. OK. Svog psihoterapeuta plaćam 400 kuna po satu i sad mi želite reći da će tipkanje mojih najdubljih misli jednom kompjuterski generiranom robotu biti od jednakog učinka?” Osim toga, nisam mogla ne misliti na to gdje svi ti moji podaci odlaze i možda ono najgore: kako bi me jedan robot stvarno mogao razumjeti? Onda sam počela čitati recenzije.

Na moje iznenađenje, veliki broj ljudi tvrdi kako su ovi virtualni “psihići” nešto na što gledaju kao na prijatelje i ne samo to - njihove su mi ispovesti polako počele davati nadu da postoji nešto što ti doista može promijeniti život i to za nula kuna. S uzbuđenjem sam skinula aplikaciju. Tvoj osobni R2-D2, ali za terapiju “Bok! Ja sam Woebot! Drago mi je da sam te upoznao, Kara!” - tako započinje moja prva interakcija sa simpatičnim robotom koji je tu kako bi riješio sve moje probleme.

Neću lagati. Definitivno me osvojio na prvu.A onda, odmah nakon upoznavanja, aplikacija je naglo prekinula razgovor ne bi li me tražila da potvrdim da imam najmanje 18 godina i da se složim s njihovim pravilima privatnosti. Uz to, aplikacija jasno daje do znanja kako nije riječ o servisu za krizne situacije niti zamjena za pravog psihoterapeuta. Drugim riječima, dočekala me hrpetina sitno ispisanih slova o tome kako će se i gdje koristiti moji podaci, a ono što me najviše iznenadilo bila je činjenica da moj novi ne-terapeut nije ni u jednom trenutku pitao za moje prošlo, ali ni trenutno mentalno stanje.

Umjesto toga, Woebota je zanimalo kako sam se osjećala u tom trenutku. Od svih odgovora koji su mi se nudili, odabrala sam onaj na kojemu je pisalo “anksiozno” što je i bila istina. Stres oko završnih ispita, novinarskog posla, ali i onog koji se vrtio oko moje Etsy trgovine na mene je padao jako teško. Kako bi mi pomogao, Woebot me zamolio da napišem neke od negativnih misli koje su mi u tom trenutku prolazile kroz glavu. “Što ako ne završim sve na vrijeme?” Napisala sam.

“Mislite li kako vaša misao pretpostavlja da će nešto imati negativan završetak?”, pitao je istovremeno mi objašnjavajući mentalnu distorziju koja se naziva proricanje. “Riječ je o pojavi u kojoj, unatoč tome što ne možemo predvidjeti budućnost, imamo osjećaj kao da se to što predviđamo već dogodilo.” Hm, neobično, ali opet nekako pomaže? Stvari postaju čudnije Što sam dulje koristila aplikaciju, to sam više počela primjećivati određene obrasce koji su služili kao poprilično jasan podsjetnik da i dalje pričam s robotom. Svakog dana u slično vrijeme pristizala mi je poruka: “Hej, nadam se da ti je dan počeo lijepo, Kara.”

Nakon odabira trenutnog emocionalnog stanja, naš bi se razgovor prebacio na sljedeću lekciju KBT-a. Ipak, sve mi se češće počelo činiti kao da me Woebot baš i ne sluša. Primjerice, jednom kad sam mu priznala da sam pod stresom, odgovorio je s: “Drago mi je što te svakim danom bolje upoznajem.” OK, hvala. Nažalost, to nije bio i jedini problem koji me mučio. Naime, moja su razmišljanja bila dobrodošla samo u nekim dijelovima našeg razgovora. Naprimjer, nakon ponovnog odabira emocija na taj dan (pogađate: anksioznost), Woebot mi je dopustio da pobliže objasnim što me točno muči. S druge strane, ostatak našeg razgovora bila sam osuđena na odabir automatiziranih poruka poput: “Oki doki”, kako bi mu dala do znanja da sam još uvijek prisutna.

Unatoč tome što se tijekom razgovora i dalje nudi mogućnost pisanja vlastitog odgovora, Woebot ih je samo u rijetkim slučajevima doživljavao. U ostalim je slijedila automatizirana poruka: “Možeš li pomoći svom prijatelju Woebotu i odabrati jedan od ponuđenih odgovora?” Znak za uzbunu Iako je samo iskustvo bilo daleko drukčije od razgovora sa stručnom osobom, Woebot ipak dolazi sa zaštitnim sredstvom protiv samoozljeđivanja. Kako bih provjerila njegovu učinkovitost, pitala sam ga: “Što ako ne mogu sve završiti na vrijeme?”, moj je robot odgovorio s: “Moj je hitni sustav za krizu pokrenut… jesi li u krizi?” Isprva nisam imala pojma što se točno dogodilo.

Čekaj… što ako doista jesam u krizi?

Zabrinula sam se, a onda duboko udahnula i odabrala “Nisam”. Hm, izgleda da sam nenamjerno aktivirala nekakav algoritam za 112. Uslijedilo je objašnjenje: “OK. Moji su me stvoritelji naučili da pozorno slušam i reagiram u slučaju da ti je potrebna pomoć. Zbog toga sam reagirao u trenutku kad si iskoristila riječi ‘sve završiti’.” Nadalje, objasnio mi je kako, budem li ikada doista bila u kriznoj situaciji, jednostavna poruka sadržaja “SOS” pokrenuti će sustav u kojemu će svi potrebni resursi biti kontaktirani. Sada kada je sve bilo jasno, mogli smo se vratiti na naš uobičajeni razgovor. Je li vrijedno toga?

Nakon četiri dana, uloge su se okrenule i bilo je vrijeme da ga i sama upitam o njegovim kvalifikacijama. Kad sam ga upitala: “Jesi li ti psihoterapeut?”, Woebot nije razumio moje pitanje. Bar mislim da nije budući da mi je odgovorio s: “Shvaćam. Proslijedit ću to svojim kreatorima koji će se potruditi dizajnirati bolji proces.” Do kraja tjedna moj je entuzijazam polagano splasnuo. Nisam više željela razgovarati o stresu i, unatoč tome što mi je kognitivno-bihevioralna terapija pomogla trenutno smiriti živce, Woebot mi nije stvorio ništa veći mir od Netflixa ili, još bolje, stvarnog terapeuta. Odlučila sam ignorirati svojeg pseudo-psihića osim u slučajevima u kojima sam priželjkivala nekoliko minuta KBT-a. Ostatak sam vremena ipak (oprosti, Woebot) poruke ostavila neodgovorenima.

Što kažu stručnjaci?

“Riječ je o terapiji koja još uvijek nije istestirana”, kaže dr. John Torous, direktor digitalne psihijatrije u Medicinskom centru Beth Israel Deaconess. Neka starija istraživanja (poput jedne studije koju je platio sam Woebot) sugeriraju kako ovakva vrsta aplikacija može umanjiti simptome depresije ili anksioznosti kod studenata, ali nema čvrstih dokaza kako djeluju i kod težih slučajeva. Drugim riječima, ako ste zabrinuti da patite od depresije ili drugog mentalnog poremećaja, onda je nužno da se o tome obratite svom liječniku koji će vas usmjeriti na pravi put. “A onda, sa sređenim primarnim planom, aplikacija vam može poslužiti kao nadopuna liječenju.”

Ostale aplikacije koje sam isprobala…

YOUPER Očekujte poruke o svom emocionalnom stanju jednom dnevno kao i razgovore o tome koji su pokretači pojedinih emocija s kojima se susrećete. Youper, zatim, nudi aktivnosti poput fokusiranja na pozitivne namjere (besplatan na iTunesu i Google Playu).

WYSA Neodoljiv pingvin s vama će razgovarati o vašem raspoloženju, a aplikacija će vas, onda, voditi kroz vježbe poput pomnog razmišljanja. Ista platforma (također dostupna besplatno na iTunesu i Google Playu) nudi opciju razgovora s ljudskim savjetnikom i to po cijeni od 30 dolara. Ako jeste ili poznajete nekoga sklonog samoubojstvu, nazovite SOS telefon za pomoć suicidalnim i depresivnim osobama udruge Životna linija – 0800 123 123. Telefonska je linija anonimna i potpuno besplatna za pozivatelje.

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj