Kako živjeti kada je smrt dio naše svakodnevice

12/08/2021

*ili, bolje rečeno, dio egzistencijalne krize*

Činjenice koje smo svi primijetili: u dnevnim vijestima neprestano se objavljuju informacije vezane uz pandemiju koja nas okružuje. Portali iz minute u minutu donose podatke o slučajevima zaraze i širenju bolesti, ali i zastrašujuće priče o tome kako nekolicina oboljelih umire u bolničkim sobama. Društvene mreže gore postovima koji ukazuju na to koliko se pandemija širi te koliko je zapravo opasna.

Možda ste pretrpjeli težak gubitak ili ste barem na trenutak pomislili kako bi bilo strašno oprostiti se od svojih bližnjih putem FaceTimea. “Zamišljenu opasnost naš središnji živčani sustav doživljava kao stvarnu, dakle tijelo se priprema za borbu ili bijeg, mobilizira se silna količina energije kako bismo bili spremni za opasnost. Poraste puls, ubrza se disanje, preusmjerava se cirkulacija krvi“, objašnjava prof. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, profesorica na Katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Taj začarani krug može dovesti do sveopće panike koja se može manifestirati različito - od nesanice, depresije do potpunog straha od izlaska iz kuće. Te su promjene korisne kada opasnost realno postoji, ali kada je nema, onda sustav radi protiv sebe.

Često i dugotrajno živjeti u takvom stanju povećava rizik od psihosomatskih i psihičkih bolesti jer su tijelo i um iscrpljeni, kaže Jokić-Begić. Neke bi osobe mogle imati crne misli, a druge posegnuti za opijatima i lakim drogama koji će im u tom trenutku biti “ljekoviti” recept da se barem prividno odmaknu od realnosti i dnevne rutine. Panika i anksioznost pogađaju osobe koje su i inače jako zabrinute za zdravlje. One će najednom češće prati ruke, kupovati dezinficijense, tjerat će djecu da dezinficiraju ruke, mijenjat će planove za putovanje, a mnogi će izbjegavati izlaziti iz kuće, kao i strance te ljude koji izgledaju bolesno. Takvu informaciju prenijet će na djecu i ona će odrastati s idejom da je svijet opasno mjesto te da nije sigurno izaći iz kuće. Cosmo vam stoga predlaže S.O.S. plan kako se izvući iz takvog stanja.

FOKUS NA MALE STVARI Kada nas obuzme strah od pandemije, zbog koje nas može zadesiti smrt ili osobni gubitak, treba ga iskoristiti za osobnu motivaciju. Operite ruke, nosite masku i fokusirajte se na male stvari koje obogaćuju svakodnevicu.

PRIGRLITE OSJEĆAJE Kada nas obuzme jaka emocija, poput boli zbog gubitka, panika, anksioznost ili strah, važno je prepoznati odakle ona dolazi i koji je najbolji način da je prihvatimo. Zatim tu emociju treba povezati sa zahvalnošću na onome što imamo. Misli poput “Strah me da će moja baka umrijeti jer je stara i u velikoj je opasnosti“, možete preoblikovati u: “Sretna sam što je svaki tjedan stignem nazvati i posjetiti.”

OSNOVNE POTREBE Stvaranje potrebnih navika - kao što su dovoljno sna, zdrava prehrana, osam čaša vode na dan - može nam dati osjećaj kontrole. Kada steknemo navike koje nas čine sretnim i zadovoljnim, uključivat ćemo u svakodnevicu sve više radnji zbog kojih ćemo se osjećati dobro.

OGRANIČITE MOBILNE obavijesti Treba ograničiti praćenje vijesti, potpuno zaobići ¬dezinformacije s društvenih mreža i ostalih nepouzdanih izvora, fokusirati se na sadašnjost, aktivno izbjegavati sve vijesti koje nas uznemiravaju, a u vezi kojih ne možemo ništa poduzeti. Otkad je COVID-19 među nama, potreba za guglanjem je jednostavno eksplodirala. A stvarnost je da je svijet u kojem živimo najsigurniji otkad je čovječanstva. Uvijek je bilo bolesti, ali danas je šansa za preživljavanje mnogo veća nego prije 50 ili 100 godina, a tada su ljudi bili manje u strahu nego danas, zaključuje profesorica Jokić-Begić.

GLEDAJTE NAPRIJED Fokusirajte se na ono što imamo i na što možemo utjecati, to je i inače najviše što možete učiniti za sebe, ističe Jokić Begić te navodi da pandemija nema karakteristike traumatske situacije jer ne vidimo da se nešto oko nas konkretno dogodilo. Svi oni koji su pretjerano tražili informacije na internetu i širili slike iz Italije ili s intenzivne skrbi činili su loše jer opasnosti nije bilo, ali bilo ju je lako zamisliti pa bi se cijelo tijelo pripremilo kao da se ona zaista događa.

STRUČNA POMOĆ Normalno je bojati se te biti anksiozan dok tugujete za obitelji, prijateljima i normalnim životom. Važno je potražiti pomoć na vrijeme, i to ako (a) razmišljate, osjećate i ponašate se drugačije te (b) mislite da promjene i “novo normalno” mogu negativno utjecati na vaš posao, emotivan odnos s partnerom i psihološko zdravlje.

Tomislav Sokač

Novo

Komentiraj