Ja, ja, pa samo ja!

16/05/2013

Izgleda da one koje pričaju samo o sebi ipak nisu sebičnjače kakvima smo ih smatrali! Vjerovali ili ne, one su u depresiji...

Imate prijateljicu koja priča samo o sebi, malo svojim problemima, pa opet o sebi i svaka tema koju načmete završi kao razgovor o njoj? Kužimo se, i mi imamo jednu takvu i slažemo se da to zaista zna umarati!

Dosta vam je da vas se tretira kao ispušni ventil ili psihijatra koji MORA slušati o njezinim problemima kao da uopće nemate svoje vlastite? Dosadilo vam je provoditi vrijeme s frendicom koja se konstatntno žali i zamara vas svojim mukama, a pritom vas ni ne pita kako ste vi i muči li vas nešto? Možda zvuči malo pregrubo jer je ipak riječ o vašoj frendici, ali ne brinite imamo rješenje i za ovakve slučajeve.

Naime, nedavno provedena istraživanja su pokazala da ljudi koji ne odustaju od ICH-forme u bilo kojoj vrsti komunikacije, i u svemu vide samo sebe te vlasitite probleme smatraju problemima svih ljudi koji su upleteni u njihov život pate od depresije i anksioznosti.

Sada kada smo vas upoznali s ovim činjenicama, sljedeći puta kada vaša frendica bude naporna, očajna ili dosadna progledajte joj kroz prste. Postoji mogućnost da uopće nema namjeru sebe stavljati u prvi plan već jednostavno očajnički treba nekoga za razgovor.
Njemački znanstvenici proveli su istraživanje na Sveučilištu u Kasellu koje je pokazalo da ljudi koji u razgovoru najčešće koriste prvo lice jednine - JAimaju veću sklonost depresiji i žalosti od onih koji se koriste prvim licem množine - MI.

Ispitanici, žene i muškarci, govorili su o svojim iskustvima iz prijašnjih veza i ljubavnim problemima te kako doživljaju sebe sada i prije ili za vrijeme ljubavne veze. Zaključak istraživanja jest taj da osobe koje su iz nekog razloga izašle iz veza nezadovoljne ili povrijeđene, očajnički traže pažnju, pozornost i da su kraljevi dramatiziranja. Vole da se sve vrti oko njih, što ukazuje na nesigurnost i potrebu za odobravanjem i dokazivanjem. Skloniji su depresijama i zatvarnju u sebe, isključivanju iz društvenog života i povlačenju.

Glavni istraživač na ovom slučaju, dr.Johannes Zimmerman, na ovu temu se nadovezao izjavom: "Ljudi koji se ne mogu poistovjetiti s prvim licem množine osobne zamjenice JA, tj. zamjenicom MI, imaju veliki strah od toga da nikada neće biti dio tima i da nikada neće igdje pripadati."

Dakle, ljudi koju su opterećeni sami sobom i koji pričaju isključivo o sebi, zapravo su neka vrsta pustih otoka koji su usamljeni i trebaju nekoga da bude uz njih. Pitanje što bi ponijela na pusti otok, nije pitanje koje ćete postaviti frendici koja je zapravo usamljena i uvjerena da niti ne bi imala što ponijeti, već ćete dobrovoljno, sa izolacijom na živcima i puuuunooo razumijevanja otići s njom i tako joj pomoći da se s vama vrati u gradsku gužvu.

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj