Frajer mi je lagao za godine

Odali su ga osobna karta, i password za Netflix. Ja sam bila u dnevnom boravku, a on u kuhinji. Petljala sam po njegovom televizoru tražeći Netflix, pitala sam koji mu je password, a on mi je, onako usput, iz kuhinje doviknuo: “…moj rođendan”! Znala sam kojeg datuma je rođen, ali nisam znala koje godine. Bilo mi je neugodno, pa sam pogledala u njegov novčanik koji je stajao na stolu. Gledajući u njegovu osobnu kartu, nisam mogla vjerovati. Mislim da sam čak imala i širom otvorena usta dok sam buljila u godinu rođenja. Naime, imao je ČETRDESET-I-PET, a ne trideset-i-pet godina, kako mi je tvrdio kad smo se upoznali!

Kad smo se nas dvoje prvi puta upoznali (bilo je to u Zagrebu, u onom nekom fancy klubu Rooftop Lateral na vrhu nebodera), odmah sam skužila da je Goran* malo stariji od mene. Jer, dvadesetogodišnjaci obično ne nose satove koji koštaju više od moje stanarine, ali u isto vrijeme, nisam skužila da ima puno bora kao što ima recimo, moj tata. tada sam imala 23 godine, i jedva sam čekala da upoznam nekoga tko ne brije samo na partijanje na Zrču i smatra da se hamburger u Yellow Submarine može nazvati svečanom večerom, pa sam pristala kada me nakon nekoliko koktela pozvao na sushi-večeru u Takenoko.

Goran me impresionirao svojim znanjem o finim vinima i povijesti kinematografije, i kada me nakon večere poljubio ispred restorana, nije mi smetalo što je bio 12 godina stariji od mene. Barem mi je tako rekao. Umjesto toga, pomislila sam kako imam sreće što sam upoznala šarmantnog filmskog producenta koji poznaje sve poznate hrvatske glumice & režisere.

Od tada, postali smo nerazdvojni. Upoznao je moje roditelje, a ja sam upoznala njegove jetsetterske prijatelje koji su svi uvijek bili jako ljubazni prema meni.

“Što je OVO?”, pitala sam ga u šoku, mašući mu s osobnom kartom pred očima. Tvrdio je da je MUP krivo napisao godinu (to nikad nisam čula), a onda me napao da zašto kopam po njegovim stvarima (što je tipičan primjer skretanja pažnje).

A sada dolazimo do onog dijela koji me muči i danas: nisam odmah raskinula s njim. Kao svaka racionalna 23-godišnjakinja, napravila sam “Pro & kontra” listu. Pro: uskoro bi mogao dobiti neke od penzionerskih povlastica, kao što su popusti na trajekt, kino-karte, jeftinije tramvajske karte. Hi-hi. Kontra: ako mi je lagao za godine, možda će mi lagati i za druge stvari?

Da mi je Goran odmah rekao svoje stvarne godine, možda ne bih s njim otišla na večeru, niti bih ga poljubila ispred restorana, iako mi se više sviđao on, nego njegove godine. Ali, laganje, skretanje pažnje, možda čak i planirano laganje? To je teško oprostiti.

Otkad smo prekinuli, više ne mislim na njega, ali svaki puta kada upoznam nekog novog, kada mi kaže koliko godina ima, dođe mi da ga odmah pitam: “Mogu vidjeti osobnu?”

*Ime sam promijenila kako ne bih povrijedila njegov osjetljivi ego.