Zašto ćete onog pravog sresti tek u četrdesetima?

24/03/2017

Ako ste u 20-ima ili 30-ima, ne tragajte očajnički za ozbiljnom vezom, zabavljajte se. Jer se u 40‑ima povećava šansa da nađete onog s kojim ćete živjeti “sretno do kraja života”, poručuje Milana Vuković Runjić

Predrasude o tome kako su slobodne, obrazovane, same žene “u najboljim godinama” (od 35. nadalje) u teškoj situaciji, konačno se tope poput ledenjaka. Netom objavljena knjiga Sare Eckel “It’s Not You: 27 (Wrong) Reasons You’re Single” trenutačno žari i pali Amerikom, a pitanje je kada će zahvatiti ostatak svijeta. O čemu je riječ? Zapravo, o čistoj, hladnoj statistici. Na stranu feminističke krilatice poput “žena treba muškarca koliko riba bicikl”, koje su sedamdesetih bile silno popularne jer ne zanimaju nas priče o tome kako smo savršeno sretne kad smo same. Kada bi to bila istina, onda romantične knjige i filmovi ne bi imali svoju brojnu publiku, niti bismo brisale suze kada na velikom ekranu zazvone svadbena zvona. 

Što prije, to bolje. Ili?

Da, romantične smo i imamo svoje snove, među kojima je i onaj o savršenoj vjenčanici! Međutim, sve donedavno vjerovalo se, smatralo i mislilo da obrazovana, zaposlena, ambiciozna karijeristica koja je zašla u “neke godine” ima sve manje šanse upoznati svog “princa”. Koliko smo puta čuli zabrinute roditelje, djedove, bake kako za nekoga kažu “oh, pa ona je već navršila tridesetu (trideset petu, četrdesetu), ta se sigurno neće udati”, a s takvim razmišljanjima upisanim duboko u srcu naravno da smo i mi “neke” svoje rođendane čekale s tjeskobom.

U mojem slučaju, nakon što sam valjda po tisućiti put čula da je netko već u tim-i-tim godinama i po svoj će prilici ostati sam, valjda sam se i udala u dvadesetima zato da to više ne slušam, ali, vjerujte mi, rano sklopljen brak na svom dugom i krivudavom putovanju doista proživi svega i svačega. Dugogodišnje proučavanje, piše Sara Eckel, veza, brakova i sreće u njima napokon je dovelo do posve drukčijeg zaključka: karijeristice koje su 40-e dočekale same, imaju znatno veće šanse pronaći odgovarajućeg partnera (pogotovo ako se prestanu zamarati time da on treba biti stariji od njih), a brakovi sklopljeni u zrelijoj dobi trajniji su i sretniji od onih ­koji počnu (pre)rano, koji uglavnom i ne dočekaju četrdesete. 

Promjena omjera

Desetljećima nas je u snovima pratila slika “brkate feministkinje” koja želi uspjeti u “muškom svijetu”, da bismo konačno dosegnuli otkrivenje i shvatili – niti su feministkinje brkate, niti je svijet muški! Nitko više ne smatra uspješne žene čudovištima koja trebaju prebivati u samoći, već samim time što su se usudile biti – uspješne. 

Sredinom osamdesetih u Newsweeku je objavljen posprdan članak o tome kako zaposlena žena u četrdesetima ima više šanse poginuti u terorističkom napadu nego se udati, koji je potom citiran u brojnim romantičnim komedijama. No nakon što su osobna iskustva pokazala nešto sasvim suprotno, sam Newsweek promijenio je ploču. Naime, 35-godišnjakinja koja nije suviše strogo zacrtala kako njezin budući dragi treba izgledati (koliko godina, koji faks, kolika zarada, koji automobil, kakav stil odijevanja, koje knjige, kakva glazba), ukratko, ako ne živi s idejom potpuno savršenog partnera nego uviđa da je dovoljno da njezin muškarac bude onoliko (ne)savršen koliko je i sama, umjesto da ima šanse, kako se smatralo, 1:20 da se uda, odjednom je u znatno boljem položaju od mlađih cura. 

Naime, po svoj će prilici pronaći muškarca koji joj doista odgovara, udati se za njega i ostati u tom braku. Trebalo je samo pričekati od 1985. do 2014. da se zrelije, zaposlene, samostalne žene i “službeno” počnu osjećati ugodno u svojoj koži. Diplome, poslovni uspjesi, dobre plaće, prostrani uredi, službeni automobili... ništa od toga ne stoji na putu vašem princu: jedino što ga može malko uplašiti jest vaš strog pogled kojim ga procjenjujete. U tom tonu Eckel završava svoju knjigu: “Odvojite li vremena da utvrdite svoju karijeru, stabilizirate se, otkrijete tko ste zapravo, vaše šanse da budete sretne u ljubavi postaju veće, umjesto da ste se žurile u brak i ne razmišljajući, mlade odabrale (pogrešnog) partnera.” Dobra je to poruka za sve cure: one u dvadesetima mogu se zabavljati do mile volje, bez pritiska da “nađu nešto ozbiljno”. 

Savršena romansa čeka iza ugla

One u tridesetima, također. One u četrdesetima, također. S time da će one u četrdesetima, ako to požele, lakše pronaći nekoga u čijem im je društvu zbilja dobro, tko im je prijatelj, a mogao bi im biti i ljubavnik, a možda i više od svega toga. Nema više tugaljivih pogleda za sretnim parovima koji guraju kolica. Ti će parovi možda već davno biti razvedeni kad vi budete sretni gurali kolica. 

Nije ovo napad na brakove sklopljene rano, nego samo obrana veza koje počnu kasno. Točnije, možda napokon svijet postaje ugodnije mjesto u kojem nas više nitko neće pitati: zašto se ne udajemo, zašto smo se razveli, imamo li ljubavnika, je li sve u redu s nama i mužem, zašto smo sami, zašto nemamo djece (još) i hoćemo li ih ikada imati. Zamislite svijet bez takvih pitanja, u kojem mirno možemo biti to što jesmo, živjeti kako hoćemo i pritom ne gubiti snove o savršenoj romansi koja nas čeka iza ugla! Ahhhhh...

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj