Nije do tebe, do mene je: Želi li vaša dating aplikacija da ostanete solo?

27/01/2021

Obećali su da će nam pronaći partnera, ali otkako smo algoritmima prepustili vlast nad našim ljubavnim životom, rekordnih 50% nas je solo - više nego ikada.* Je li igra namještena, istražuje Rebecca Twomey

Dva su sata ujutro. Žmarci u zglobu desne ruke najavljuju trajno oštećenje (ozljeda zbog uzastopnog svajpanja), a nisam sigurna ni trepćem li uopće. Ipak, nastavljam buljiti u mobitel. Zašto? Jer sam poslala 35 poruka različitim muškarcima, a nisam dobila nijedan odgovor. Tražim novi match, nadam se da će se dogoditi nakon sljedećeg poteza prstom preko ekrana. To traje već pet godina. Zašto onda još nisam nikoga pronašla? Naježim se i pri samoj pomisli na to. A onda mi padne na pamet... Što ako je cilj takvih aplikacija da ostanem sama?

Živimo u vrijeme tehnoloških divova: Deliveroo i Uber na nama zarađuju milijarde. Hranu i prijevoz uvijek ćemo trebati (dobro, možemo naučiti i kuhati i voziti), a dating aplikacijama zanimljiva sam samo ako sam solo - jer kad bih nekoga pronašla, ne bi mi više bile potrebne. Aplikacije za upoznavanje svojim vlasnicima i dioničarima donose golem novac zahvaljujući jednako tako golemu broju slobodnih muškaraca i žena. Ako zarađuju na meni, a tehnologija je zamišljena tako da stalno “visimo” na njoj, je li moguće da je aplikacijama cilj da ostanem solo? Vrijeme je da to otkrijem.

AGRESIVNI ALGORITMI

Najprije sam otkrila da tvrtke koje programiraju dating aplikacije kriju algoritme za spajanje ljudi kao zmija noge. Stoga sam za mišljenje o njihovu dizajnu upitala inženjere i programere. Većina ih se slaže da sve one koriste sličnu tehnologiju, kojoj je cilj prikupiti mnogo više podataka od vaše lokacije ili onog što tražite od partnera. “Velik dio aplikacija koristi takozvano suradničko filtriranje, koje je pokrenuo Amazon”, kaže tehnološki stručnjak Rhys Maddocks, osnivač JobSwipea, aplikacije za traženje posla. “Takvo filtriranje vodi se pretpostavkom da, ako ste kupili proizvod koji je kupila neka osoba, mogli bi vas zanimati i ostali proizvodi koje je ona odabrala.” Kad je riječ o aplikacijama za upoznavanje, ponuda potencijalnih partnera prilagođena vam je na osnovi sklonosti onih kojima se svidjela ista osoba kao i vama. I oni će vam se prvi pojaviti u feedu. Možda zato stalno gledate kopije osobe koja vam se prva svidjela.

Doznala sam i da neke aplikacije koriste mapiranje lica - prate koji vam se fizički atributi kod frajera sviđaju i predstavljaju vam upravo takve. Neke pak putem ključnih riječi koje koristite dok chatate zaključuju što volite te vam nude osobe čiji profili sadrže te pojmove. Zvuči pametno i logično: aplikacije mi najprije nude likove koji bi mi se mogli svidjeti. “Popularniji ljudi bit će pri vrhu vašeg feeda, a mogli biste ih odabrati jer su ih mnogi drugi korisnici također odabrali”, objašnjava Maddocks. “To je osnovno pravilo svake web trgovine - najtraženiji proizvodi nalaze se na prvoj stranici.” Sve to može biti kreirano s dobrom namjerom. Algoritmi ne mogu biti sigurni koga ću odabrati, ali dat će sve od sebe - je li onda aplikacija kriva ako se meni netko svidi, a ja njemu ne? S druge strane, priča se da sustav možete i nadmudriti.

tinder 3

Čula sam da mogu prevariti Tinderov algoritam: ako lajkam jednu osobu pa ih pet zaredom odbijem, moj se profil penje u virtualnoj hijerarhiji. Odnosno, što više lajkova dobijete, vaš je rezultat veći i nudite se samo onima koji imaju sličan rezultat kao i vi. No to se odnosilo na Tinder Elo Score koji se više ne koristi. Kad sam ih upitala o hijerarhiji algoritama, iz Tindera su mi odgovorili: “Najvažniji su nam parovi koji su aktivni. Ne želimo vam trošiti vrijeme nudeći neaktivne korisnike.” Iako ta metoda više ne postoji, to ne znači da je vaš položaj u feedu drugih korisnika slučajan.

U pravilima o zaštiti osobnih podataka svih popularnih aplikacija za upoznavanje piše da ih koriste kako bi vam ponudile najbolje kandidate. “One prate kada ste aktivni i mogu procijeniti koji se korisnici nalaze uživo”, kaže Rhys. “Cilj je najaktivnije profile postaviti što više u hijerarhiji.” To pomaže korisnicima, objašnjava. “Aplikacija želi da dobijete odgovor kad pošaljete poruku.” Znate kako vas Hinge pita jeste li sreli uživo osobu s kojom ste se dopisivali? Rhys mi savjetuje da bih na to pitanje trebala odgovoriti potvrdno. On pretpostavlja da će aplikacija većem broju ljudi prikazati one najaktivnije korisnike, koji uistinu izlaze na spojeve. Tako ću biti u boljoj poziciji. Moto ove aplikacije glasi: “Dizajnirana da je izbrišete”, stoga vas propitkuju kako bi utvrdili koji tip osobe tražite. Jasno da će prednost dati onima koji se žele naći s ljudima uživo, a ne onima koji aplikaciju koriste samo iz dosade.

tinder 4

ČEŽNJA ZA LAJKOVIMA

Svaki put kad izbrišem takvu aplikaciju, prvi se tjedan dosađujem te se pitam što sam radila dok nisam kompulzivno svajpala svake slobodne sekunde. Gledam svoje solo prijatelje kako svajpaju dok gledaju TV, večeraju ili treniraju. I ja sam to radila. Primjerice, ako sam bila na večeri s prijateljicom i ona je otišla do WC-a, automatski bih uključila aplikaciju da vidim tko me lajkao. Osim algoritma, razvija li se neka vrsta ovisnosti o tome kako se osjećam kad me aplikacija spoji s nekim? Znala sam pucati od sreće kad bi me lajkao zgodan muškarac - ali već nakon 10 minuta željela sam još. Jedan mi nije dovoljan... Želim se svidjeti što više frajera, a u vezi želim biti samo s jednim. To nije logično. Psiholog dr. John McAlaney sa Sveučilišta Bournemouth moju potrebu za potvrdom uspoređuje s kockarskim ushitom: oni uplaćuju lovu kako bi postigli velik zgoditak, a ja svajpam u potrazi za savršenim muškarcem.

“Svima su poznate opasnosti kockanja, ali isto se može primijeniti i na ostale aktivnosti koje bi trebale rezultirati instantnom potvrdom i dobitkom”, kaže McAlaney. “Osjećaj dobivanja nagrade iskonska je psihološka želja. Nije teško zaključiti koliko je moćno postići da se ljudi osjećaju dobro.” Razlika je, jasno, u tome da kockajući možete ostati bez ušteđevine, a jedino što gubite svajpajući jest jedna večer vašeg života (i osjet u prstima). Ne postoji studija koja bi objasnila što jedan lajk u dating aplikaciji čini našemu mozgu, ali brojna istraživanja učinke kockanja uspoređuju sa (zlo)upotrebom droga i alkohola. Osim toga, naš mozak voli promatrati zgodne ljude - dok ih gledamo, aktivira se područje u lijevoj polutki i počne lučiti dopamin, što nam čak može prouzročiti vrtoglavicu.

Sumnjam da je namjera tvoraca aplikacija za upoznavanje bila pretvoriti nas u ovisnike, ali situacija se razvija u tom smjeru. Počinjem shvaćati da više želim biti željena nego ući u vezu. Priznajem, više sam vremena provela svajpajući nego razgovarajući s tipovima s kojima sam se spojila. Činjenica je da Tinder zabilježi dvije milijarde svajpova na dan, ali ne i toliko razgovara, što znači da postajemo ljudi koji samo svajpaju, a ne razgovaraju s osobama koje žele. Naravno, postoje i oni koji se sastaju i zaljubljuju uživo. U Hingeu su mi rekli da njihovi korisnici provode više vremena na spojevima nego na aplikaciji te da tri od četiri prva izlaska rezultiraju i drugim izlaskom. Prošlogodišnje istraživanje Future of Dating pokazalo je da je trećina veza između 2015. i 2019. godine započela online i da će, nastavi li se taj trend, do 2035. svaka druga veza u Britaniji tako započeti. “Ako imamo potrebu provjeravati stvari, poput parova u aplikacijama, to je psihološko, a ne tehnološko pitanje”, dodaje McAlaney.

tinder 1

ROMANSA U STVARNOM SVIJETU

U posljednjih pet godina odustala sam od tradicionalnog načina upoznavanja. Više nitko ne razgovara sa strancima kao nekada, a i ne mora - dovoljno je izvaditi mobitel iz torbe. Treba li za to kriviti aplikacije? Danas gotovo nijedan razgovor s prijateljima ne može proći da netko nešto ne gugla, ne snimi fotografiju ili vam pokaže ono što je pronašao na Googleu. To je zgodno. I manje zastrašujuće. Lakše je nekome poslati poruku i prihvatiti činjenicu da vam ne odgovara nego dobiti košaricu u lice. Zgodno je i moći vidjeti što netko voli pa na temelju toga zaključiti hoćete li mu se i vi svidjeti ili ne. “Lezbijka sam i puno mi je lakše prići osobi putem aplikacije jer je inače teško procijeniti voli li netko žene ili muškarce”, kaže moja prijateljica Mandy. Premda je lakše prihvatiti da ste dobili nogu i nalaziti se s ljudima online, s godinama sam shvatila da me odbijanje i ignoriranje, bilo ono online ili u stvarnom svijetu, sve više pogađa. Činjenica da visim na aplikacijama lagano je načela moje samopouzdanje.

Čak i kad se nađem s nekim, ne mogu prestati razmišljati o tome da se on dopisuje i nalazi s još gomilom drugih žena. Stoga se ne otvaram kako bih se zaštitila od osjećaja da sam jedna u nizu. Možda zvuči ludo i neromantično, ali gotovo 50 posto ljudi koji se upoznaju putem interneta i izlaze s drugima priznaju da im je teško vezati se jer postoji još toliko drugih opcija.* “Moderni izlasci mogu loše utjecati na samopouzdanje i viziju ličnosti”, upozorava dr. Zoe Strimpel, rodna povjesničarka. “Postajemo vrlo ovisni o potvrdi drugih, a to ne privlači dobru vrstu ljudi. To je opaki krug: osjećate se loše, vratite se aplikaciji da biste dobili potvrdu pa se sve ponovi. To jednostavno ne funkcionira.” Osjećam da dr. Strimpel artikulira ono o čemu razmišljam - s lakoćom se žalim da me ljudi ghostaju, da se osjećam zamjenjivo, a istodobno ne primjećujem vlastito ponašanje - svajpam lijevo skroz dobre ljude i ne odgovaram na poruke jer se pojavio netko novi, ljepši. “Aplikacije potiču osnovnu potrebu da nastavimo tražiti”, dodaje dr. Strimpel. “A osjećaj da imamo velik izbor samo je iluzija.” “Razvijate viziju kako bi vaš savršen partner trebao izgledati i ona postaje nerealistična”, dodaje moja frendica Mandy.

“Radije se ne bih oslanjala na aplikaciju u potrazi za budućom ženom, ali dok je ne sretnem uživo, nažalost, osuđena sam na svajpanje.” Ne trebate biti previše pametni da biste povukli paralelu između činjenice da je tehnologija ušla u sve pore našeg života i svijesti da se nalazimo usred epidemije samoće - čak 97 posto čitateljica Cosma ustvrdilo je da su usamljene.** Istraživanja su pokazala i da kompulzivna upotreba aplikacija za upoznavanje korisnike čini usamljenijima nego što su bili na početku potrage.** Ipak, ove bi godine svijet bio još usam­ljenije mjesto - posebno za samce - da nas te aplikacije nisu spajale, naročito tijekom lockdowna.

A tu je i ljudski element, tvrdi akademik Nikos Sotirakopoulos. “Često precjenjujemo kratkoročni utjecaj tehnologije te podcjenjujemo onaj dugoročni. Smatra se da će dating aplikacije sve promijeniti, no danas je sve manje romantičnih i seksualnih susreta. No za to nisu odgovorne samo aplikacije. Upoznavanje u klubovima nije znatno drugačije od onoga putem aplikacija: došli biste u klub, površno snimili situaciju i krenuli u osvajanje. U tome nema ništa loše, no isto se događa i na aplikacijama, samo online.” Teško je razmišljati o svijetu samaca prije pojave aplikacija, ali svakog sam svog dečka upoznala prirodno - u parku, čekajući u redu, na poslu - te su interakcija i veze bile osjećajnije. Kad pogledam unatrag, sumnjam da bih ijednoga bivšeg dečka svajpnula udesno da sam ga vidjela putem aplikacije. Bilo bi lako okriviti nedostatak sreće za neuspjeh u aplikacijama, ali mislim da ne mogu. One me na neki način usmjeravaju, to je jasno, ali jesu li one krive što sam ja u potrazi za beskonačnom mogućnošću izbora? U potrebi za izvanjskom potvrdom, počela sam više cijeniti lajkove od smislene veze. No bez obzira na to, i dalje svajpam...

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj