Što se dogodi kad tjedan dana iz komunikacije s dečkom izbaciš mobitel?

01/03/2016

Navikli na poruke svakih nekoliko minuta i svakoga trenutka, pitamo se kako su veze funkcionirale kad nije bilo mobitela?

Prvi mobitel dobila sam kad sam imala dvanaest, a s prvim sam dečkom, Nickom, počela hodati s četrnaest godina. Iako se poznajemo i živimo blizu jedan drugoga, cijela naša osmogodišnja veza postoji u našim mobitelima.

Sad imam 22 godine i jutro ne mogu zamisliti bez sljedeće dvije stvari: šalicom kave i njegovom porukom za dobro jutro. No, kao i s ostalim ovisnostima, i ova je pomalo loša. Zato smo odlučili na trenutak prekinuti svoje navike i tjedan dana komunicirati isključivo preko kućnog telefona. Naravno, zadatak je zahtijevao veliku količinu strpljenja i, dakako, kućni telefon koji smo imali isključivo samo zato što smo oboje još uvijek živjeli s roditeljima. Zadatak je mogao početi. Sljedećeg dana dogovorili smo telefonski razgovor u 22 sata. Nakon tisuću poruka ispunjenih tužnim emojijima, utonuli smo u san.


SRIJEDA, DAN PRVI

Započeti dan bez Nickove poruke bilo je poprilično neobično. „Vjerojatno još spava“, pomislila sam prije nego što sam se potpuno razbudila i prisjetila se zadatka.
Ostatak dana bio je jednostavno nepodnošljiv. Željela sam mu slati poruke i fotke svojeg novootkrivenog omiljenog kafića, a nedostatak poruka nadoknađivala sam dosađivanjem svim ostalim ljudima iz svog imenika. Kako sam mogla preživjeti bez njegovih poruka? Kako sam mogla znati je li na putu za posao ili je već tamo? KAKO? Misli li i on na mene?!

Naš je dogovoreni razgovor započeo 15 minuta ranije. Telefonska slušalica je teška, a biti na telefonu koji nije bežični pomalo stvara osjećaj zatvora u vlastitom razgovoru. Ipak, nisam se mogla prestati smješkati. Ovo je bio najduži period u kojem se nismo čuli u posljednjih osam godina. Dosadne emojiće zamijenili su stvarni osmjesi i uzdasi. Razgovor je trajao sat vremena.

telefonVrag


ČETVRTAK, DAN DRUGI

Palo mi je na pamet kako bih mogla zapisivati što se tog dana dogodilo kako bismo kasnije o tome mogli razgovarati. Voljela sam ga redovito informirati o svemu što se događa na putu za posao, na poslu, te na povratku.
bilježnica
Uslijedio je pravi izazov – u petak smo planirali odlazak na večeru. Detaljno smo se dogovorili oko susreta i pobrinuli se da imamo plan B u slučaju da moj vlak bude kasnio. Kako je to uspjelo našim roditeljima? Kako su se ljudi nalazili bez mobitela? Što ako se vlak nikad ne pojavi? Što ako se on nikad ne pojavi??

Tu večer nisam mogla zaspati.


PETAK, DAN TREĆI
mamina porukaMamina poruka jutros

Provela sam cijeli dan užasno uzbuđena oko našeg susreta. Nismo se vidjeli punih tjedan dana i naši su razgovori uvelike pridonijeli tome da mi užasno nedostaje. Uspjela sam uhvatiti vlak, no kad sam se pojavila na mjestu susreta, njega nije bilo. ZAŠTO SAM MISLILA DA ĆE OVO BITI ZABAVNO? Počela sam paničariti, ali sam ubrzo čula Nickov glas s druge strane ceste. Kad sam ušla u auto, oboje smo umirali od smijeha i čestitali si. Uspjeli smo se naći na stanici bez ijedne poruke! Još uvijek sam ponosna.


SUBOTA, DAN ČETVRTI

Probudili smo se i otišli na doručak u Starbucks. Mobitele smo koristili isključivo za Snapchat priču. Jer je to od životne važnosti. Budući da je Nick taj dan radio, dogovorili smo se da će doći po mene nakon posla. Ne sjećam se kad sam posljednji put s takvim uzbuđenjem iščekivala zvono na vratima. Bez poruke: „Na putu sam“. Bez poruke: „Ovdje sam.“ Osjećala sam se kao da me došao pokupiti prije maturalne večeri. Ili 21. rođendana.

starbucks


NEDJELJA, DAN PETI

Kad me nazvao te večeri, uživali smo kao i svakoga dana, ali pomalo mi je bilo dosta korištenja telefona kako bi s njim mogla razgovarati. Ja sam moderna cura i ne bih smjela biti vezana za fiksnu liniju – doslovno. Trebala bi moći razgovarati sa svojim dragim kad god i kako god hoću. Složio se sa mnom, ali je rekao da sam si sama kriva. Oboje smo se smijali.


PONEDJELJAK, DAN ŠESTI

Imala sam slobodan dan i većinu sam dana provela igrajući se na mobitelu. On je bio zauzet s poslom pa sam se odlučila zabaviti na jedini normalan način kojim se jedna cura u dvadesetima može zabavljati – fotkanjem hrpe selfija.
Naš je telefonski razgovor te večeri trajao dva sata. Uz to sam ga nazvala još nekoliko puta jer sam mu nešto zaboravila reći. Činilo se agresivnije od slanja hrpe poruka. Zaspala sam osjećajući se pomalo neugodno.


UTORAK, DAN SEDMI

On se toga jutra budio u 3.45 ujutro, pa je do našeg uobičajenog poziva u 22 sata već duboko spavao. Da je to bila bilo koja druga večer, vjerojatno bih bila pomalo uzrujana, no otišla sam u krevet znajući da ću se probuditi uz dobru staru i dugoočekivanu poruku za dobro jutro.

god morning

Prije nego je sve ovo počelo, šalili smo se o tome što bi se dogodilo kad bi došli do zaključka da mrzimo pričati jedno s drugim po cijele dane i da je život zapravo ljepši bez slanja poruka. Iskreno, to bi vjerojatno bila super priča, ali ne bi bila istina jer se dogodilo upravo suprotno. Naša veza rođena je na tim porukama. Neka onda tako i ostane.

Photo credit: Danielle Tullo

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj