Gdje su nestali dobri stari uleti uživo... Frajeri, gdje ste?

08/09/2021

Ili kako su dejting aplikacije, oglasi ili jumbo plakati zamijenili tradicionalno zavođenje:
“Ej bok, što radiš večeras, kužiš ono...?”

Bit ću izravna – jesu li frajeri izgubili svu hrabrost kad je riječ o ulijetanju curama? Ne mislim pritom na ulijetanje na društvenim mrežama, dejting aplikacijama i sličnim virtualnim platformama, mislim na ono “staromodne” ulete koje danas možemo vidjeti jedino u filmovima i serijama s prijelaza iz devedesetih u dvijetisućite.

Frajer vidi curu u trgovini, na ulici ili u kafiću, izmijene nekoliko pogleda, priđe joj, traži njezin broj i poziva je van. Ne pamtim kad mi je neka solo frendica ispričala takav ili sličan scenarij. Čak sam pokušala prekopati foldere svog sjećanja kako bih se iz vlastitog iskustva sjetila takve situacije, no došla sam do alarmantnog zaključka da ne posjedujem takvo sjećanje jer se jednostavno takvo što nije nikad dogodilo.

Uvijek su u priči bili neki posrednici, zajednički prijatelji, poznanici ili kolege, uvijek je netko imao nekog svog “tajnog agenta” koji mu je za početak mogao dati ključne informacije o drugoj strani, a ako treba, čak i ispipati teritorij prije nekih koraka.

Opcija ulijetanja frajera nepoznatim curama scenarij je koji doživimo još jedino u mračnim klubovima u sitne jutarnje sate i nakon pristojne količine alkohola, čemu uglavnom ni cure najčešće ne pridaju preveliku pažnju, pa neću ni ja u ovom tekstu.

Potpuna dekapitulacija prilaženja nepoznatim curama dogodila se uzletom društvenih mreža i dejting aplikacija. Prve nam na pladnju serviraju sve informacije o osobi koja nas zanima u samo nekoliko klikova, a druge nam pak na pladnju serviraju što god poželimo, pa čak i provod za jednu noć kad god ga poželimo, bez ikakvih obaveza, komplikacija i truda.

Zaustavim li nasumično deset djevojaka na ulici i postavim li im pitanje “Je li vam ikad uletio nepoznati frajer na društvenim mrežama?“, sigurna sam da će deset od deset odgovora biti potvrdno. To je ono što nam je postalo svakodnevica i “normalno”: frajeri koji imaju hrabrosti na bacanje iza sigurnosti ekrana. Baš sam na tom ekranu nedavno ugledala fotografiju plakata s tramvajskih stanica u Zagrebu kojim frajer traži curu koju je sreo, ali joj nije uletio. Iz znatiželje mu se odlučim javiti.

“Kad sam polijepio plakate, frend mi je rekao da je testirao plakat na svojoj curi. Ona mu je rekla: ‘Da mene tako netko traži, zvala bih policiju.’ Razumijem je, ali ona nije bila tamo. Meni se učinilo da sam osjetio zanimanje te djevojke, inače sigurno ne bih to učinio.“ Već nakon prve njegove poruke uvjerila sam se da je riječ o normalnom dečku koji, eto, nije reagirao kada je trebao jer je jednostavno žrtva generacije i vremena u kojem živimo. Ali mi je u jednom trenu otvorio oči: “Nije stvar samo u dečkima od kojih se ulet očekuje i kojima paše okrenuti se sigurnosti i digitalnoj zaštiti. I curama bude glupo ili neugodno kad im netko priđe na ulici, ne znaju kako bi se ponašale, kako prihvatiti ulet, čak i kad je taj ulet sasvim u redu. Tu je odjednom neka nepoznata osoba ispred njih koja ih gleda u oči i hoće nešto, odjednom nemaju takvu kontrolu nad situacijom kao u chat prozorčiću koji će samo svajpati u stranu ako komunikacija iz bilo kojeg razloga krene u nepoželjnom smjeru. Obje se strane navikavaju na dejting appove jer je tako lakše.“

To je zaključak ove priče – frajeri igraju na sigurno među ostalim i zbog nas žena. I mi bismo htjele znati štošta o drugoj strani prije nego što se prepustimo. I mi bismo igrale na sigurno. U konačnici, mi smo te koje bi reagirale sa “zamisli, vozim se u tramvaju i iz vedra neba mi ulijeće lik i traži moj broj, kakav luđak“, osim ako lik o kojem govorimo nije Shawn Mendes osobno, pa bi nam onda to bila najromantičnija gesta na svijetu. Postavljena dvostruka mjerila su naša odgovornost pa ne možemo bježati ni od dobrog udjela naše odgovornosti u ubijanju muške hrabrosti.

Tea Hendija, 32 - Koliko mi se samo puta dogodilo da budem u liftu sa simpatičnim dečkom, pogledi nam se sretnu, no nakon toga izađemo svatko na svoju stranu i propustimo priliku za upoznavanje. Puno su veće šanse da mi dečko uleti na nekoj društvenoj mreži ili u klubu, u tim su situacijama slobodniji i nije im toliki bed ako ih cura odbije. Većina se oslanja na online ulete. Osobno mi kao old school romantičarki nedostaju uleti uživo, pa eto, dečki, kad me vidite u dućanu da pokušavam dohvatiti nešto s visoke police, slobodno mi priđite. Ako ništa drugo, barem ćemo se dobro nasmijati.

Bruna Stefanović, 22 - Sve je postalo virtualno pa ne mislim da su frajeri izgubili hrabrost nego idu linijom manjeg otpora. Najlakše je poslati poruku u inbox, ali onda su iznenađeni što cure nisu pretjerano zainteresirane. Uživo uglavnom prilaze samo frajeri u klubovima i kafićima, a čak su i to najčešće turisti. Ne generaliziram, ali jako je malo tipova koji priđu tako da se predstave i požele te upoznati. Mislim da su se frajeri previše ulijenili kad je riječ o prilaženju te osvajanju cura pa su cure preuzele čak i tu ulogu.

Aleksandra Milinković, 30 - S obzirom na to da imam dečka, nemam novih priča o uletima, no mislim da je doba Instagrama uništilo romantiku. Imam osjećaj da je dečkima danas lakše stisnuti lajk na fotografiju nego dati kompliment uživo. Uz to, ni mi žene nismo baš med i mlijeko. Kad netko i skupi hrabrost da nam priđe, znamo biti poprilično komplicirane i previše analiziramo. Mislim da nam svima treba jedan dobar detoks od društvenih mreža i mobitela. Pobjeći će nam romantika!

Sven Vlahoviček, 23 - Nikad ne upadam nepoznatim curama bez “potvrdnih znakova” kao što su kontakt očima ili osmijeh. Društvene mreže su sigurno olakšale taj proces jer se ondje znakovi lakše čitaju: lajkovi, follow, komentari i slično. Budući da radim u noćnom klubu, nagledam se svega i svačega te ne mislim da su dečki izgubili hrabrost za prilaženja uživo. Možda su se samo malo opustili jer ako doznaju ime i prezime cure koju pikiraju, lako je mogu naći na društvenim mrežama i ondje odraditi posao. Ne zato što se boje prići, nego zato što su neki znakovi obostranog sviđanja vidljiviji virtualno.

Veno Parašilovac, 25 - Još sam u pubertetu razbio strah od “šprehanja” cura uživo i premda sam sadašnju djevojku upoznao preko zloglasne dejting aplikacije, pobornik sam kontakta oči u oči. Smatram da su dečki u strahu od kritike društva na pretjeranu mušku inicijativu, a opet vjerujem kako većina cura voli da dečko ima tu inicijativu. Ne prihvaćam tezu da su dečki općenito postali pasivniji. Ne treba se predavati i odustati od ulijetanja uživo, treba samo dobro razmisliti o načinima na koje se neki ulet može interpretirati. Tako se gradi neustrašivost koja je ponekad i najvažnija vještina.

Ivan Galešić, 27 - Vjerujem u tradicionalne načine barenja. Vidiš djevojku koja ti se sviđa i pokažeš joj da si spreman izaći iz svoje sigurne zone. Napraviš ono što bi osam od deset frajera smatralo gotovo nemogućim – priđeš joj i počneš konverzaciju, daš neki duhovit kompliment, ponudiš joj piće, zadržiš milisekundu predug kontakt očima... Sve to radiš s dozom poštovanja prema njoj. Dodatni bodovi su tu ako joj priđeš dok je u krugu svog društva (to u očima prosječnog lika graniči sa samoubojstvom). Neki moj “recept” je da joj daš do znanja da ti je zanimljiva, ali ne previše jer cilj je ostaviti dojam da si dobar ulov, a ne očajnik koji nema opcije. Važno je prenijeti tu poruku, modus operandi nije bitan.

Nina Slišković Goleš

Novo

Komentiraj