Tko je tu lud ili slijep iliti vodič kako preživjeti fatalnu ljubav

06/07/2021

Ne možemo vjerovati, ali istraživanja pokazuju da su osobine zbog kojih smo prestali nekoga voljeti upravo one koje su nas u početku tako fatalno privukle. Istražili smo tko je tu lud ili bolje reći slijep

Nakon što prekinemo s nekim, obično imamo “logično” objašnjenje zašto nije uspjelo. “Bili smo previše različiti”, “Bila je potpuno neodgovorna” ili “Bio je previše bahat”. Ali ako je takvo objašnjenje točno, zašto nas je ta osoba uopće privukla? Jesmo li prethodno bili slijepi za njihovu bahatost ili nismo bili svjesni razlika? Zašto nam njihove problematične karakteristike nisu dovoljno smetale? Psiholozi vjeruju da su ponekad osobine zbog kojih smo prestali voljeti partnera bile upravo one koje su nas u početku privukle.

Oni taj proces nazivaju fatalnom privlačnošću. “Poput mušice koja ide na plamen privlače nas upravo one odlike koje ćemo s vremenom početi prezirati”, piše Diane Felmlee, profesorica sociologije na američkom sveučilištu Penn, koja je o tome provela i istraživanje. No kako nas onda upravo ono što nas je toliko privuklo nekome poslije počne živcirati? “Za zaljubljivanje ključnu ulogu ima tvar koju proizvodi tijelo, a naziva se feniletilamin. Ta je tvar po kemijskoj strukturi slična amfetaminu, koji djeluje na rad živčanog sustava, najčešće kao stimulator. Feniletilamin u mozgu smanjuje aktivnost dijelova koji su povezani s kritičkim rasuđivanjem, a aktivira one regije u mozgu koje su povezane s osjećajem euforije. Upravo su zbog toga svježe zaljubljeni, koji se osjećaju ‘zaluđeni’ jedno drugim, nekritični prema drugoj strani i ne vide rizike upuštanja u vezu s osobom koja možda i nije u stanju zadovoljiti složene potrebe druge odrasle osobe.

Zato se mladim parovima ne preporučuje da brzaju i svoje burne veze skončaju brakom na brzinu, neposredno nakon što su ‘konačno upoznale osobu svog života’, jer to najčešće nije ta osoba. U duljim, kvalitetnim vezama zaljubljenost je samo jedan ‘trag u beskraju’, a odnosima upravlja druga tvar koja se luči u mozgu, a to je oksitocin. Oksitocin je ‘socijalna molekula’ i posebno se intenzivno luči tijekom razvoja emocionalne privrženosti između odraslih partnera međusobno te između roditelja i njihove djece”, kaže psiholog Bojan Klapčić koji je diplomirao psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

On je posvećen znanstvenom pristupu u psihologiji te primjeni psihologije u svim područjima ljudskih djelatnosti u kojima znanost može pomoći boljoj prilagodbi ljudi na zahtjeve života. Kako onda njegovati bliske odnose i komunicirati? “Prvi je korak da nešto naučimo, jer, eto, i auto učimo voziti kako bismo znali pravila i da se ne bismo sudarili, a sebe ‘vozimo’ bez pravila. Ako radimo na sebi i naučimo pravila, odnosno zakonitosti odrastanja, razumjet ćemo pozadinu sukoba te možemo rasti u različitosti i razvijati svjesnu ljubav. Možemo naučiti voljeti različitost koja obično razdvaja. To je proces osvještavanja sebe jer nismo svjesni da donosimo u odnos svoja iskustva tijekom odrastanja u obitelji koja su pohranjena duboko u našoj memoriji.

Očekujemo da drugi poprave ono što nas je frustriralo, ali nitko to ne može ‘popraviti’ osim nas samih i nema princa na bijelom konju koji donosi rješenje bez nas. Psihoterapija pomaže osvještavanju pozadine konflikta različitosti te učenju novih vještina koje štiti odnos i zdravlje”, navodi dr. Jasna Burnać-Šte­fok, specijalistica psihijatrije i psihoterapeutkinja, koja djeluje u sklopu Savjetovališta za razvoj individualnih, bračnih i obiteljskih vrijednosti Idea Instrukcije. S njom se slaže i psiholog Klapčić - priča o princu na bijelom konju klasična je navlakuša. “Pop kultura je u literaturi, filmovima i glazbi razvila taj mit, koji je u odnosima vrlo rijedak, a ako se pojavi i dugo održi, pravi je dragulj.

love

Taj mit polazi od ispravne pretpostavke da postoje osobe koje mogu bolje ili slabije zadovoljavati naše potrebe za ljubavlju, bliskošću i privrženošću, a istodobno od pogrešne pretpostavke da će se ta osoba sama od sebe ukazati. U stvarnom svijetu princ ili princeza, najčešće nikada ne dođu. Umjesto toga, možemo puno toga sami učiniti da zajedničkim trudom i zalaganjem od svog izabranika ili izabranice napravimo pravog princa ili princezu s kojim obostrano uživamo sve blagodati duboko proživljenih bliskih odnosa”, savjetuje Klapčić.

“Zaljubljenost traje najviše dvije i pol, tri godine i tada hormoni zaljubljenosti opadaju. Kada počnemo živjeti zajedno, partnerski je odnos najprovokativniji jer nas podsjeća na rana iskustva. Određeno neverbalno ili verbalno ponašanje podsjeti nas na nešto što smo pohranili kao neugodno. Tu počne nesporazum jer vidimo i stvari koje nas frustriraju. Zaboravljamo kako nismo imali priliku reći roditeljima da nam nešto ne odgovara, ali počinjemo se ljutiti na partnera i ne znamo točno reći što nas to povređuje. Čini se da nas osoba koja nam je draga počinje frustrirati. Prošlost izbija u sadašnjosti i dok nismo svjesni kako komunicirati s partnerom - jer očekujemo da on popravi ono što nismo dobili u djetinjstvu. On je projektivna figura naših mame, tate, bake ili drugih važnih osoba koje su se brinule o nama. A nismo toga svjesni i zbog toga počinje sukob. Ne vidimo partnera nego potisnutu sliku u našem mozgu koju projiciramo na njega”, upozorava Burnać-Štefok. Zbog naše ružičastih naočala stoga imamo kasnije oprljena krila. A sada i znanstveno znamo zašto.

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj