Tko se ne boji javnog nastupa? Rade Radolović zna kako se najbrže riješiti treme i straha

12/02/2021

Bojite se javnog nastupa. Pa tko ga se ne boji? Čak je i Elvis Presley počeo drmati nogom iz boka kako bi prikrio drhtanje. Dobra vijest - ne morate izmisliti novu vrstu plesa jer smo razgovarali s Radom Radolovićem, glumcem i voditeljem radionica “Kako pobijediti tremu”

Mozak je najnevjerojatniji organ. Počinje raditi od trenutka našeg rođenja (zapravo nešto prije) i ne prestaje sve dok ne izađemo pred ljude kako bismo održali neki govor. Tako je barem govorio Mark Twain. Priznajem, fora ima smisla, gotovo uvijek izmami poneki osmijeh, no ne mogu je koristiti baš na svakome javnom nastupu. I nije baš da nakon što tom efektnom šalom probijem led sve ostalo postane med i mlijeko. Neki kažu: “Smiri se. Svi imaju tremu, proći će za deset minuta. Koji organizam može preživjeti najgore simptome panike punih sat vremena?” Vjerujte mi, moj itekako može. No što je s onim nastupima, poput televizijskih ili putem Skypea, koji traju dvije i pol minute? Dok se ja skuliram, to je već daleka prošlost. Isprobala sam autogeni trening (super je, ali kada te uhvati panika, ne djeluje).

Uzimala sam sredstava za smirenje (zaboravila sam istog trenutka. I to ne ime tablete nego kako se zovem i što uopće radim na stageu). Pokušala sam i s rakijom (nećete vjerovati, ali od nje mi se plače ili postanem previše raspoložena, a čini mi se da u pet poslijepodne tijekom poslovnog kongresa nije baš fora vikati s pozornice: “Ajmo, ruke gore!”). I baš kada sam se mislila zauvijek oprostiti od javnih nastupa i stresa koji ih baš uvijek prati, srela sam Radu Radolovića, odličnoga glumca koji, kada ne glumi na kazališnim daskama, vodi radionice svladavanja treme i vještina javnog nastupa. Ovo mi je zadnja šansa, pomislila sam. Ili ću se riješiti tog prokletog straha za koji znam da je iracionalan, bezrazložan i nepotreban (a koji strah nije? Guglajte tripofobiju) ili ću barem napola naučiti kako odglu­miti da ga nemam, ako već ne postanem priučena glumica. Uostalom, i najbolji imaju tremu.

Tako je, primjerice, Edo Maajka kod Stankovića priznao kako često mulja ljudima da ne može doći na nastup, da je zauzet, da će nastupiti sljedeći put samo zato što ga je frka i ne želi iznova proživljavati taj pakao. A sada se pripremite za dvije dobre vijesti, jer... Imati tremu nije nešto loše, to samo znači da vam je itekako stalo. Osim toga, ona se može, ako ne već potpuno ubiti, onda barem pristojno ublažiti. Evo kako...

trema 1

Nije tajna da mnogi glumci imaju tremu, pogotovo kada nemaju napisanu ulogu, a mnogi se i počnu baviti tom profesijom kako bi je pobijedili. Primjerice, Kim Basinger je imala toliko teške napadaje panike u prvom razredu osnovne škole kada bi je prozvali pred ploču da su mislili kako ima epileptični napadaj. Kakav je tvoj odnos prema tremi - jesi li je doživio na svojoj koži ili ti je daleka poput neke ruske junakinje koju nikada nisi glumio nego si samo o njoj čitao i slušao?

Svi mi ponekad imamo tremu, pa tako i ja. Nastojim je ublažiti boljom pripremom sebe i nekog zadatka, provjerom svih okolnosti i fokusiranjem na ljude s kojima ću raditi. Kada tako radim, trema je minimalna.

Zašto se toliko puno ljudi boji javnog nastupa?

Uzroci i razlozi treme su različiti. Svatko nosi neku svoju priču. Najčešće se javlja strah od toga što će drugi reći ili misliti o nama ili kako ćemo izgledati. Previše se fokusiramo na sebe umjesto da razmišljamo o tome što radimo, kao i zašto, gdje, kada, kako te s kime. Razmišljanje i rad na svemu tome umanjuju tremu. Tako nam je pokazalo dosadašnje iskustvo na radionicama.

Kada je razina brige normalna, a u kojim bismo se slučajevima trebali zabrinuti?

Mislim da svaki oblik brige koja me onemogućava u djelovanju i interakciji s ljudima nije dobar. No ako me drži budnim, fokusiranim i koncentriranim na zadatak i ljude, mala frka je uvijek dobrodošla. Često si prije nastupa za podizanje raspoloženja pustim “Frku” Zdenke Kovačiček u obradi grupe Nipplepeople. Koliko god mogu, nastojim se vježbama i treningom osloboditi frke koja strahuje od kritike ili pretjerano priželjkuje pohvale.

Noćna je mora svih tremaša - što u situaciji kada čovjek na sceni potpuno zablokira? Primjerice, kad se ukoči i zaboravi tekst.

Kad je riječ o blokadama, pogreškama i poteškoćama koje se mogu dogoditi i koje se događaju (zaboravljen tekst, nestanak struje, poteškoće s razglasom itd.), najbolje je postupati opušteno, sa što manje drame i uz dozu humora. Ako mi tome ne pridajemo veliku važnost, vjerojatno neće ni drugi. Svima nam se dogodile takvo što ili će se nekad dogoditi pa treba imati razumijevanja. U tome se zna kriti jedna zamka - razmišljajući o drugima ponovno počnemo povratno razmišljati o sebi (Što će reći o meni?). Tada se, kao i tijekom pripreme, treba refokusirati na prostor, predmete, vrijeme i ljude.

A kako riješiti problem drhtanja glasa? Kako popraviti svoj govor?

Kad je riječ o glasu i govoru, važno je dobro kontrolirati disanje i distribuciju zraka. To se može postići određenim vježbama disanja i artikulacije. Mnogi su polaznici radionice kao najveći plus naveli osvješćivanje disanja i ovladavanje time. Osim toga, kod mnogih javnih nastupa važno je da govor nije informativan nego djelotvoran. Evo konkretnog primjera: rečenicom “Dobar dan“ nekoga možete informirati, ali u njemu nećete izazvati nikakvu promjenu. Međutim, tom rečenicom možete i nekoga razveseliti ili ignorirati te tako utjecati na njega. U prvoj će ga varijanti nasmijati, a u drugoj ražalostiti ili naljutiti pa je zgodno svoje izlaganje, govor, predavanje ili prezentiranje promišljati pitajući se što činim svojim govorom i zašto.

Jeste li na Akademiji koristili neke specifične vježbe prije nastupa? Primjerice, sklekove, glasno izgovaranje pojedinih glasova ili rečenica, rakijica?

U dramskom studiju i studirajući na dvije akademije te na brojnim radionicama s nizom vježbi koje razvijaju čulno opažanje, povjerenje u sebe i druge, kao i glas i govor te pripremu materijala i teksta naučili smo razne tehnike koje i dalje koristim prije predstava, radionica ili vođenja nekih događanja. Prođem pripremljeni materijal, informiram se o slušateljima i polaznicima, vježbam glas i govor te provjerim sve tehničke elemente kako bih bio što spremniji za nastup, a umjesto rakije popijem kavu. :)

Koji je najbolji savjet protiv treme koji si ikada čuo?

“Naglasak stavite na njih i ono što im imate reći, a ne na sebe.“ Buzz Mauro

A najlošiji?

“Ne budi narcisoidan.” Tada mi je zvučao kao najlošiji, a sada možda kao najbolji.

Kako si odlučio organizirati radionicu svladavanja treme i usvajanja vještina javnog nastupa?

Želio sam pomoći ljudima i ponuditi im mogućnost da si pomoću glumačkih alata, tehnika, vježbi i trikova olakšaju neke situacije te da se osjećaju bolje i slobodnije.

Što radite na radionicama? I može li se to sve usvojiti preko noći?

Na radionicama razgovaramo, dijelimo svoja iskustva, izvodimo vježbe za određene teme, a zatim razgovaramo o iskustvu tih vježbi. Stječemo nova znanja koja možemo koristiti u poslovnom i/ili privatnom životu. Sve to, kao i mnoge druge vještine, ne mogu se usvojiti preko noći. Ljepota je u procesu. I veselim se otkrivanju novih znanja.

Što čini dobar javni nastup?

Meni je dobar nastup kad se poklopi zadovoljstvo izvođača i publike. Dobrim se nastupom uspije izazvati pozitivna promjena kod slušača.

Na koga bismo se mogli ugledati, čiji TED Talk pogledati, koga kopirati?

Na radionicama koje držim međusobno se promatramo i po potrebi posuđujemo nešto jedni od drugih. Neku vještinu koju imam ja, nema Petar, a neku koju ima Maja, nemam ja. Dobro je kad se to prepozna u tehničkom smislu i ne aplicira se mehanički, umjetno, nego postane prirodno. Greške su nam potrebne jer i iz njih učimo.

Je li pomalo izlizano baš uvijek početi nekim vicem?

Dobro je kad humor pro­izlazi iz sadržaja o kojem govorimo. To je čak i poželjno, kako bi se stvorilo dodatno zanimanje slušatelja. Dobro je spomenuti neku duhovitu anegdotu, činjenicu ili događaj.

A što je s karticama s tekstom? Mislite li da je to štreberski ili korisno i cool?

Ako su potrebne, dobro ih je pripremiti tako da budu odskočne daske, a ne kamen spoticanja.

Treba li se javni govor vježbati pred ogledalom ili kamerom ili je bolje sve prepustiti šarmu i improvizaciji?

Dobro je ostaviti prostora za improvizaciju. Javni govor treba vježbati tako da se upoznamo sa sadržajem, kao i slušačima pred kojima nastupamo. Sadržaj je često zanimljiviji od našeg odraza u ogledalu.

Koja je najveća greška tijekom javnog nastupa?

Čak i kada dobro vladamo sadržajem, publici može smetati ako pretiho, preglasno, prebrzo ili presporo govorimo, ako se obraćamo samo dijelu, a ne cijeloj publici (i u zadnjem redu sjedi netko važan) te ako svojim kretnjama odvraćamo pozornost s govora. 

Je li u redu priznati da imamo tremu ili tako samo privlačimo pozornost i priznajemo da smo slabi?

Ponovno se javlja pitanje - što će to značiti onima koji nas slušaju? Ako će to priznanje pomoći publici da se opusti, onda možemo, a ako će im to pobuditi strepnju, onda bolje ne. Taj se osjećaj stječe s iskustvom i treningom.

Možemo li uvjerljivo odglumiti da nemamo tremu, a iznutra gorjeti od frke i panike? Naime, neki od nas imaju vrlo osjetljivu amigdalu (centar za emocije) i jednostavno su hiperosjetljivi.

Uz vježbu i trening može se doći do toga da se može, ako baš zatreba.

trema 2

VJEŽBE PROTIV TREME

Obojite govor

a) Rečenicu “Dobar dan” izgovorite informativno. Zatim je izgovorite kao da nekoga želite RAZVESELITI. Nakon toga izgovorite je tako da nekoga PRESTRAŠITE i na kraju kao da ga TJEŠITE ILI ŠARMIRATE. b) Rečenicu “Donesi mi čašu vode” izgovorite informativno, a zatim kao da nekome NAREĐUJETE. I na kraju kao da nekoga MOLITE ili ZAVODITE.

Artikulacija

Pokušajte sljedeću brzalicu izgovoriti glasno, jasno i u jednome dahu. STALA MALA MARA NA KRAJ STARA HANA SAMA OKOLO DOĐOH VOĐO POTOKOM TOPOVSKOM ROVU LUDU BULU U TU GUSTU ŠUMU VUKU NEVESELE SNENE ŽENE PLELE TEŠKE MREŽE MIRILI MIRINI MIRISNI I DIVNI ŠIMŠIRI.

Vježbe disanja

Upoznajte se s pranayama jogom i izvodite te vježbe, kao i razne njihove varijante. Primjerice, palcem zatvorite desnu, a kažiprstom pritvorite lijevu nosnicu. Udišite kroz nos sedam sekundi. Zatvorite nos i držite dah tri sekunde. Potom izdišite kroz zube ispuštajući lagano glas “S” tijekom sedam do deset sekundi. Isto ponovite drugom nosnicom te na kraju udišite i izdišite tako, samo kroz blago otvorena usta. Sve ponovite pet puta. Postupno skraćujte vrijeme udaha, a produljujte vrijeme izdaha.

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj