Ne doživljavaju vas na poslu? Naša neustrašiva stažistica isprobala je CEO trikove iz Silicijske doline

17/02/2021

Koje super ideje možete i vi popaliti od Sheryl Sandberg, Stevea Jobsa, Elona Muska, Richarda Bransona, Jacka Dorseyja...

Ispričavam se na smetnji”, zakreštala sam. Petnaest pari očiju polako se okrenulo prema meni poput klikera, uključujući i našu zamjenicu glavnu urednice koja je, do tog trenutka, nešto čitala naglas. U tijeku je tjedni produkcijski sastanak gdje urednici, voditelji odjela i ostatak tima dogovaraju rokove za isporuku novog sadržaja. Inače, takve sastanke stažisti ne smiju prekidati osim ako negdje (doslovno) gori. Još sam jednom pročistila grlo istodobno razmišljajući o tome kako ono što imam reći doista nije toliko važno. “Moj je današnji raspored poprilično krcat”, počela sam pokušavajući ne obraćati pažnju na zbunjene poglede nadređenih. “Mislim da ću preskočiti ostatak ovog sastanka”, rekla sam već na putu prema izlazu provlačeći se kroz šum šapta i nervoznog hihotanja. Da razjasnimo, nisam na nekom pasivno‑agresivnom putovanju u potrazi za otkazom.

Štoviše, uspješno sam odradila pola godine stažiranja na poslu iz snova i, iskreno, bojim se da sam s vremenom postala dio inventara. Ne, ne u pozitivnom smislu. Otkad radim, slušam o tome kako su ljubaznost, radišnost i pozitivan stav ključni sastojci s kojima će moja karijera cvjetati. Ipak, s vremenom sam naučila da će mi krotko cerenje i dobro kuhanje kave možda osigurati kvalitetnu preporuku nakon završetka staža, ali ne i stalni radni odnos.

Biti primijećen

Zato sam, naoružana laptopom i zdravom dozom profesionalne panike, iskoristila internet kako bih odgovorila na vječno pitanje: što točno moram napraviti da bi me netko ovdje konačno počeo primjećivati? Vođena mudrim savjetima nekih od najvećih direktora iz Silicijske doline, osmislila sam tjedni eksperiment s jednim ciljem - pojaviti se na radaru glavnog nadređenog (radni naslov: VUI - Veliko uredsko ime). A moj dramatični trenutak s jutarnjeg sastanka? On je bio inspiriran genijem iza Tesle, Elonom Muskom, i njegovim savjetom zaspolenicima: “Slobodno izađite s bilo kojeg sastanka na kojemu se ne osjećate kao da možete dovoljno pridonijeti, odnosno onom na kojemu se osjećate kao da samo trošite vrijeme.” Ima smisla u teoriji, ali nažalost, vrijeme koje sam uspjela spasiti uranjenim izlaskom sa sastanka zanemarivo je usporedimo li ga s onim koje sam potrošila paničareći za radnim stolom nakon tog hrabrog poteza.

Promjene su se dogodile i pri odabiru odjeće. Inače sam ponosno pratila pravilo: “Oblači se za posao koji želiš”, uvlačeći se u uske suknje i strukirane sakoe te izvlačeći najoštriji tuš za oči. No sve se promijenilo kad sam pročitala intervju sa Steveom Jobsom, osnivačem Applea, koji je proslavio crne dolčevite, jednostavne naočale i traperice. Naime, Jobs je vjerovao da ljudi imaju ograničenu dnevnu energiju za donošenje odluka pa je on svoju odbijao trošiti na odabir #OOTD-a. Ta me ideja pogodila poput munje: možda ipak ne bih trebala tratiti život oblačeći se za posao koji želim. Možda bih se trebala odijevati poput Jobsa! Potrebno mi je točno deset minuta da navučem crnu dolčevitu i zaližem kosu u rep. I dok ostalih 50 minuta provodim sastavljajući popis dnevnih zadataka, meditirajući ili uživajući u zdravom doručku, shvaćam kako je moja nova “persona” zapravo savršena priprema za seriju iscrpljujućih poteza koji me očekuju tijekom dana.

S druge strane, zgražam se zbog javnog prijevoza. Mlada sam, ambiciozna profesionalka bez imalo vremena za dejtanje. Kako bih u prenatrpani raspored trebala ubaciti i jednosatno naguravanje u podzemnoj željeznici pod isprikom da ću tako “možda” upoznati slatkog frajera pod ovolikim stresom te obučena kao nečiji tata 1987. godine. Ipak, jutra odjednom provodim susrećući poglede mladih i ambicioznih hipstera kamo god se okrenem. Obično sam sretna ako me pogledaju dvaput. Znači li to da me moj outfit a la Jobs upravo uveo u neku skrivenu grupu mladih ambicioznih ljudi? Još važnije, računa li se ovo kao networking?

ceo 4

Biti otvoren

Još jedno korisno pravilo, ovaj put pod utjecajem Jacka Dorseyja, osnivača Twittera: “Pozdravi svakoga.” Možda će novostečena popularnost biti upravo ono što mi treba kako bi me primijetio i direktor firme. O da, zaboravite na gospođicu Pristojnu Stažisticu, vrijeme je da ova tvrtka dobije najtoplije pozdrave ikad. “DOOOBRO JUTRO!”, urličem preko hodnika uspavanim vratarima u predvorju. “Hej!”, nasmiješim se ne baš pretjerano entuzijastičnom IT-jevcu. “Pozdr-”, promrmljam glavnoj urednici drugog časopisa sekundu prije nego što sam shvatila da svaki sljedeći slog nije dobrodošao. Do svog sam stola ostvarila uspješnu (polu)interakciju s barem 25 ljudi, iako me samo šačica njih doživjela. Počinjem misliti na to kako je sva ona sačuvana Jobsova energija upravo iscurila na jutro ispunjeno gotovo neprestanim odbijanjem. Ipak, kolega do mene uskoro mi upućuje prvi kompliment na moj “opušteni, ali chic” odabir odjeće. Uskoro počinjem primjećivati prve zavidne poglede upućene mojim jednostavnim okvirima za naočale.

Do srijede efekt Stevea Jobsa počinje se širiti cijelim uredom, a dolčevite postaju it komad svuda oko mene. Znači li to da je Operacija VUI dokazano zarazna? Jesam li upravo postala prava influencerica? Sljedeći korak bio je prihvaćanje savjeta Richarda Bransona koji vrlo ozbiljno shvaća prednosti života u kojemu riječ “ne” kao da ne postoji. Koliko će mi se prilika otvoriti budem li svemu govorila “da”? Iako sam se tom vlaku priključila tek sredinom tjedna, prihvaćanje baš svih aktivnosti, događaja, koncerata i zabava vrlo se brzo pokazuje kao nešto što ću nazvati “smrt za produktivnost”. (Upozorenje: svoje novo pravilo govorenja “da” nemojte shvatiti previše doslovno, posebno ne u trenutku kad vam se na networking događajima nude neograničene količine pića, osim ako se te večeri ne želite prisjećati gledajući tuđe fotografije nakon što se probudite s glavom u falafelu). S druge strane, zbog svih tih dodatnih poslovnih aktivnosti bogatija sam za nekoliko korisnih poslovnih savjeta kojima se ponosno razbacujem u blizini nadležnih.

ceo 1

Put prema vrhu

Eksperiment se polako bliži kraju pa je vrijeme za posljednje poteze. Inspirirana riječima milijarderke Sheryl Sandberg, uzimam stvari u svoje ruke i krećem prema samom vrhu. Jedan od njezinih savjeta jest da, ako ti nitko ne nudi mjesto za stolom, onda mu priđi i zauzmi ga sama. U mom uredu to znači sprijateljiti se s asistenticom našeg direktora i navesti je da mi zakaže sastanak s njim. Osim što je iznimno zauzet, riječ je o čovjeku zaduženom za 23 različita brenda.

To znači da se za taj sastanak moram dobro pripremiti stvarajući popis tema o kojima želim razgovarati (uključujući ne previše suptilna pitanja o budućnosti moje karijere), dobro proučiti njegove interese i strasti za neizbježno čavrljanje (čini se da redovite sudjeluje u maratonima) te uvježbati poze i stavove da djelujem profesionalno i moćno (srećom, samo je jedna kolegica uletjela u lift dok sam isprobavala sve te čudnovate poze). “Bok, Kate”, zapjevao je James dok sam se približavala njegovu stolu. Zna kako se zovem? “Što mogu učiniti za tebe”, pita me pružajući mi ruku. Odjednom se osjećam užasnuto. “Zapravo, samo sam se željela predstaviti…”

Pušta mi ruku, a njegov osmijeh u trenutku nestaje s lica. Gotovo je. Već zamišljam kako bježi na sljedeći sastanak, onaj važniji od susreta s previše nadobudnom stažisticom izgužvane dolčevite. Ali onda se događa nešto nevjerojatno. Naime, zaletio se prema vratima ne da bi pobjegao nego kako bi otvorio vrata prostorije za sastanke. Smjestila sam se za stol i sljedećih 30 minuta proveli smo razgovarajući. Štoviše, s osmijehom prihvaća moju ručno rađenu posjetnicu na kojoj ponosno nudim usluge kao “Stažist u savjetovanju za perspektivu” uzvraćajući savjetima za karijeru.

Osim toga, zadovoljan mojom odlukom da pozdravljam svakoga koga sretnem, potiče me da to nastavim raditi unatoč mojemu sada već mnogo manjem entuzijazmu. Izlazim vesela i pametnija za još jednu lekciju. Ako želite da vas primijete, tajna nije u hrabrim izjavama, popularnosti ni odabiru odjeće. Zapravo, ne biste uvijek trebali ganjati mjesto za stolom u konferencijskoj dvorani, gdje dominiraju povišen stres i svađalački stav. Za mene je to bio mali stol i opušten razgovor sa šefom koji bi vam, jednoga dana, mogao promijeniti život.

Što činiti, a što ne na putu do karijere iz snova

DA

Ustrajte u pozdravljanju svih kolega - tako ćete stvoriti veze za koje niste ni znali da vam trebaju, ali i steći otpornost koja će vam pomoći u drugim područjima.

DA

Pojednostavite odabir odjeće kako biste energiju sačuvali za druge, korisnije odluke.

DA

Obavijestite nadležnog da imate problema sa sudjelovanjem u važnim sastancima. Tako će postati svjesniji vaše prisutnosti i nastojati vas češće uključivati.

NE

Ne gnjavite ljude na važnim pozicijama s neplaniranim upoznavanjima. Mnogo je bolje unaprijed dogovoriti sastanak.

NE

Nemojte govoriti “da” baš u svakoj prilici - pomnim biranjem ulažite energiju u daljnji rad.

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj