Smrt koroni, sloboda grudima!

08/06/2020

Život u doba pandemije i socijalne izolacije uglavnom se vrti oko svega onoga što nam trenutačno nedostaje, a to su obitelj, prijatelji, duge kave na proljetnom suncu, čak i loši dejtovi. A znate li što nam ne nedostaje?
Naši grudnjaci!

Svoj sam posljednji put vidjela prošli tjedan, onako u prolazu. Teško da bih se više mogla sjetiti gdje. Možda na kupaonskom ormariću, pod jastukom ili u onoj hrpi čistog veša koji već tjedan dana čeka peglanje u hodniku. Na kraju krajeva, koga je uopće više briga gdje se nalazi to prokleto malo smetalo stvoreno zato da bi nas činilo živčanima. Mene nije.

Ne samo da sam se toliko opustila da grudnjak nisam navukla maltene nijednom otkako nas je Vili zamolio da ostanemo kod kuće (čak ni za poslovne sastanke putem Zooma), nego i u tradicionalni lov na toaletni papir jednom tjedno odlazim u maniri moderne braless heroine Kate Moss. Kako je lijepo živjeti bez grudnjaka! Uostalom, ako padnem u korona vrućicu pred policom s troslojnom Violetom, mislim da imam više šanse dokopati se respiratora bez grudnjaka (ako budem imala konkurenciju na intenzivnoj). Ok, znam da nije smiješno, situacija je krajnje ozbiljna, ali čovjek u kriznim vremenima mora održati smisao za humor kako bi sačuvao zdrav razum.

Nisam luda. Naravno da sam se nakon prvih tjedan dana nonšalantnog nenošenja grudnjaka jedno jutro probudila uz panični vrisak. Što sam to učinila?! Hoće li se one sad trajno objesiti? Smijem li se uopće pogledati u ogledalo? Hoću li ikada više vidjeti svoje bradavice ili su se već preselile na jug, izvan mog vidokruga. Još onako bunovna, dohvatila sam mobitel i počela izbezumljeno guglati. Sve je u redu, smiri se. Loša je vijest da će ti cice definitivno otići na jug. Dobra je vijest da ti nećeš biti kriva za to.

Naime, istraživanja su dokazala da su se ženama koje su redovito nosile grudnjak grudi jednako objesile kao i onima koje su uživale u životu oslobođene njegove stege. Zapravo, čak i više (navodno nenošenjem grudnjaka inspiriramo svoje grudi da se malo potrude, očvrsnu, zadrže uspravan stav…). Pa zašto se onda uopće mučimo? Jedna od najživljih uspomena iz djetinjstva jest prizor moje majke kako dolazi kući s posla te gotovo na vratima, u maniri najvještijeg mađioničara, jednim hitrim potezom izvlači grudnjak iz ovratnika majice uz uzdah olakšanja. Došlo mi je da joj zaplješćem na toj spretnosti, koju sam i ja vrlo brzo savladala (ne toliko zbog opasnosti od opuštanja grudi koliko zbog muškaraca koji nisu u stanju skinuti pogled sa ženske bradavice).

Nije nam lako, treba priznati. Zato izvucimo iz ove socijalne izolacije barem nešto pozitivno za sebe. Mi smo možda u karanteni, ali naše grudi nikad nisu iskusile više slobode. Pustite ih da uživaju dok traje!

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj