Zamislite život bez lajkova, ocjena i rejtinga

04/01/2020

Zašto smo toliko opsjednuti mišljenjem drugih i zašto bismo svim tim metodama ocjenjivanja trebali pokazati palac dolje, ako ne i srednji prst

Sorry, draga, da ste imali ocjenu 4,5 dobili biste 20% popusta na ovu kuću”, kaže prodavačica nekretnina nesretnoj Lacie koja sanja o luksuznoj kući u fancy kvartu. No kako njezina ocjena na ljestvici društveno prihvatljivog ponašanja iznosi samo 4,2, i to zato što je preglasno razgovarala u taksiju pa ju je vozač kaznio lošom ocjenom. No kako nesreća obično ne ide sama, još nekoliko pogrešnih poteza i Lacie će uskoro pasti na samo dno društvene ljestvice. Tako zvuči zaplet u epizodi “Pad” britanske serije “Black Mirror” koja je još 2016. vizionarski predvidjela distopiju suvremenog društva u kojem se sve svodi na ocjene, lajkova, komentare - ukratko na život u kojem nas neprestano ocjenjuju, bilo da džogiramo, telefoniramo, naručujemo klopu ili odjeću, kao da smo na najtežoj maturi. U takvom scenariju svi imamo određeni socioekonomski status, a on utječe na sve ostalo - koji ćemo auto smjeti kupiti, gdje ćemo sjediti u kinu, restoranu ili avionu, čak i na to hoće li vas zvati kao gosta na vjenčanje. Jer kome još treba netko s tako lošim ocjenama da mu ruši rejting? 

SVI SMO MI STRAŠNI SUD

Ok, sve je to zastrašujuće i moguće, no kako je u stvarnosti? Činjenica je da se danas mnogo toga vrti oko ocjenjivanja, bilo da kupujete cipele, bukirate hotelske sobe ili apartmane. Evo, čak i liječnici dobivaju stroge recenzije na internetu, iako većina od nas nema blage veze koliko su oni doista stručni pa se sve na kraju svodi na površni dojam – je li liječnik bio ljubazan ili ne. No dok se sve donedavno velik broj ocjenjivanja odnosio samo na određene proizvode i usluge, danas sve više tražimo ocjene i komentare konkretnih osoba koje stoje iza usluga. Ana, neljubazna prodavačice na Amazonu, palac dolje! Tomo, prostak s Airbnba, evo kritike njegova ponašanja u 7000 znakova! Damir, vozač Ubera koji se jednostavno ne gasi – gdje ga možemo prijaviti da ga više nikad ne sretnemo. Ništa bolje ne stojimo ni mi s druge strane, jer svaki se razgovor snima i ocjenjuje. A samo da znate, lošu ocjenu u Uberu možete dobiti i ako ste previše pristojni i šutite kao zaliveni umjesto da zabavljate vozača.

OCIJENI/OCRNI KOLEGU

Još jedan korak dalje otišli su u Americi kada su počeli takve alate koristiti i na poslu. Američki investicijski fond Bridgewater je 2017. svojim djelatnicima na iPadove instalirao aplikaciju kojom mogu ocjenjivati svih 1500 djelatnika. “Naši zaposleni obožavaju takav sustav”, kaže Ray Dalio, šef firme, a mi čisto sumnjamo da njegovi radnici vole još jedan posao koji su im nakalemili. Kolega je imao super prezentaciju, lajk. Kolegica je baš bila duhovita na pauzi za ručak i tračala šefa, evo joj tri lajka. Ma što tri, deset!

h

A dokaz da uvijek može gore jest i Kina koja do kraja 2020. planira do kraja provesti sustav socijalnog kredita zahvaljujući kojem će se kažnjavati građani za neposluh i ružno ponašanje - od prekršaja u prometu, bacanja smeća na ulicu do pijanstva i seksualnih delikata. Ako se pokaže da netko ima jako loše ocjene u svojoj digitalnoj knjižici, morat će računati na posljedice – usporavanjem brzine interneta, ograničavanjem slobode kretanja i putovanja, slabijim šansama pri zapošljavanju i višim porezima. Što reći nego - “Black Mirror” je već na vratima. 

PUK ŽELI ZNATI

No prije nego što pobjegnete na pusti otok i bacite sve gadgete u more, pitajmo se zbog čega sve više uvodimo digitalne ocjene za sve živo, čak i za ljubavne i seksualne partnere. S jedne strane, svijet su preplavile informacije i logično je da trebamo neki sustav zahvaljujući kojem ćemo se lakše snaći u moru podataka i mogućnosti. Treba nam netko tko će nam šapnuti u koji od stotinu talijanskih restorana otići, mjesto na kojem će pizza biti izvrsna, a mi se nećemo žestoko zakačiti s konobarom koji će nas pokušati izbaciti. A što je bolji orijentir nego mišljenje većine, fenomen koji se u sociologiji zove “socijalni dokaz”. Naime, nije tajna da se osjećamo bolje i sigurnije kada naše mišljenje potvrde i drugi, što su dokazali i brojni eksperimenti, a koji nas uče da će čovjek uvijek radije odluku prepustiti masi nego sumnjati u svoju. Ludo, zar ne? Jer s jedne strane, ljudi žele biti jako neovisni i individualni, a s druge se pak ponašaju kao ovce vodeći se onim – kud drugi, tu i ja.

ZAŠTO PADAMO NA FEJK RECENZIJE

A koliko je pošast preporuka suluda, dokazuje i slučaj londonskog restorana The Shed At Dulwich, hip mjesto koje zapravo nikada nije ni postojalo, a koje je usprkos tome mnogo ljudi željelo posjetiti. Oobah Butler, novinar časopisa Vice, fejkao je 2017. web stranicu za fiktivni restoran, ubacio super fotke ludih jela, među kojima i ona od pjene za brijanje te zamolio prijatelje i rodbinu da napišu odličnu recenzije. I hopla – završio na vrhu top liste TripAdvisora. Ništa čudno s obzirom na to da je i istraživanje digitalnog udruženja Bitcom potvrdilo da je ljudima pri kupnji najvažnije mišljenje drugih korisnika. I to puno važnije od usporedbi cijena i mišljenja vaših prijatelja, obitelji i kolega. A što rezultira time da je, tako barem kažu istraživanja američke stranice ReviewMeta, svaka peta recenzija na Amazonu izmišljena te da se, usprkos tome, tako prodaja proizvoda može povećati do 30 posto.

h

VIŠE RISKIRANJA MANJE FRKIRANJA

I, što nam je na kraju činiti? Ako već ne možemo izbjeći tu nesreću neprestanog ocjenjivanja, trebamo li se i mi uhvatiti ocjena. Jer zašto ljudi s druge strane tako svesrdno ocjenjuju druge? “Zato da bi se čovjek osjećao važnim te da bi osigurao odgovarajući status, ako ne i renome pravog stručnjaka”, objašnjava Grant Blank, sociolog sa Sveučilišta Oxford. Nipošto! Ovaj je tekst zamišljen da svim tim lajkovima, palčevima gore ili dolje pokažemo treći prst. Za početak, otputujte u inozemstvo a da se prethodno ne konzultirate s internetskim preporukama. Šećite slobodno, zalutajte i otkrijte neki grozan restoran. I bez straha od loših iskustava - neće vas ubiti, jer ako imate samo dobra i sjajna iskustva, svako od njih postat će mrvicu bezvrednije ako ih ne možete usporediti s onim lošijima i cijeniti. Jer osjećaj da ste upravo stekli originalna iskustva je neprocjenjiv. 

INSTAGRAM I BEZ PRATITELJA?

Da su lajkovi poput droge jer opasno djeluju na lučenje dopamina (prvo euforija, a onda depra) nije velika tajna, ali kada su brojevi lajkova postali znatno važniji od sadržaja, i kada se sve više korisnika žalilo da je pregorjelo pa im hitno treba digitalni detoks, ljudi iz Instagrama ozbiljno su se zabrinuli i odlučili poraditi na digitalnom wellbeingu. I doista, u svibnju ove godine u Kanadi je uveden probni program - Instagram bez lajkova, a ubrzo se pridružilo još šest zemalja - Australija, Brazil, Irska, Italija, Japan i Novi Zeland. Kako to izgleda na feedu? Tako što vas pratitelji i dalje lajkaju i vi ih možete ručno prebrojiti, ali nema ispod fotkice zbroja vaših lajkova, kao ni lošeg osjećaja jer niste voljeni. Toplo se nadamo da nema ni brisanja fotki koje dobro ne prolaze kod mase, kao ni kopiranja motiva od influencera s najviše lajkova. Navodno u Instagramu ozbiljno razmišljaju i o tome da maknu iz profila vidljivu brojku pratitelja. Zvuči kao čista idila pa tko preživi brisanje followera skrolat će bez grča, zavisti i s manje dopamina.

 

 

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj