Poučna ispovijest: Kako sam ostavila dečka koji me je psihički maltretirao

29/10/2015

Psihičko maltretiranje može biti čak i gore od fizičkih udaraca, a kako da na vrijeme pobjegnete iz takve veze pročitajte u nastavku.

Jedna hrabra djevojka podijelila je svoju priču o svojoj nezdravoj vezi i partneru koji ju je na svaki način zlostavljao, ali i kako je odlučila da stavi točku na to. Mi vam je u cijelosti prenosimo.

"Prošlo je skoro četiri godine otkako sam donijela najhrabriju odluku u svom životu, a to je da prekinem vezu u kojoj sam psihički bila zlostavljana.

Kad sam upoznala Damjana prolazila sam kroz najteže razdoblje u životu. Silovana sam s dvadeset godina i on se našao tu i pomogao mi da to prebrodim. Vodio me je kod psihologa i bio maksimalna potpora.

Počela sam se pitati kako bih uopće sve to prebrodila da nije bilo njega. Vrlo brzo počeli smo živjeti zajedno, iako su se moji roditelji u početku bunili.

On je postao moje utočište, moja sigurna luka. Ništa drugo mi nije bilo važno, iako me zapravo i nije nešto privlačio. Tada sam mislila da je bolje biti uz njega jer se osjećam sigurnom nego da sama prolazim kroz sve to.

Vremenom, postajala sam jača i primjećivala da se Damjan ne ponaša prema meni kako zaslužujem. Počeo me je vrijeđati, zvao me je debelom i zbijao ružne šale na moj račun.
Umjesto ljubavi dobivala sam najgore od te veze. Kad bi izašli s prijateljima, čekao je da popijem malo alkohola i napadao me do te mjere da bih se rasplakala i u društvu ispadala kao "drama queen". U tim situacijama svi su bili na njegovoj strani i sažalijevali ga jer me "čuva".

Kad bih izašla bez njega u grad s najboljim prijateljicama, Damjan bi me stalno zvao i provjeravao kada ću kući, što radim. Stalno mi je prebacivao i stvarao osjećaj krivnje ako bih otišla poslije posla na piće s prijateljicama ili u kazalište s mamom. Prijateljice su vremenom počele primjećivati da se gotovo bojim izaći negdje s njima ili zakasniti kući i da me doslovno zlostavlja.

Oduvijek sam bila ambiciozna i imala sam dosta hobija i obveza u kojima sam uživala. Međutim, on je stalno osporavao te moje hobije i karijeru, ponižavao me do te mjere da sam povjerovala da je zaista sve uzalud.

Naravno, on je radio što je htio, a jedino mjesto gdje je meni bilo dozvoljeno da idem je teretana. Samopouzdanje mi je bilo uništeno, osjećala se neatraktivno.

Samo jednom me je udario, ali njegovo psihičko zlostavljanje bilo je konstantno. Naš seksualni život bio je hladan i užasan, a čak me je ponekad vrijeđao na račun toga što sam silovana. Tko zna koliko puta bi mi rekao da sam "čudna" u krevetu.

Znala sam da ga trebam ostaviti i da se nikako ne smijem udati za njega, ali bila sam toliko utučena. Nakon sedam godina veze, uslijedio je prsten i pitanje "Pa, hoćeš li?".

Znala sam da pravim užasnu grešku, ali s obzirom na to da je već sve organizirao zaruke i vjenčanje, bila sam nekako uplašena i pristala sam.

Do te mjere bila sam ovisna o njemu i odvučena od prijatelja i roditelja da sam mislila ako nemam njega, neću imati nikoga.

Moje psihičko stanje je bilo sve gore da sam si čak kriomice nanosila ozljede, jer samo tu on nije imao utjecaja.

Nakon osamnaest mjeseci braka, pretjerala sam s tabletama. Damjan je i u takvoj situaciji, umjesto da pomogne, stajao pored mene, a zatim mi je napunio usta pilulama i bijesno rekao "Učini svima uslugu i umri". Nikada neću moći zaboraviti te riječi.

Čak ni poslije te situacije, nisam ga napustila.

Kap koja je prelila čašu bila je kada sam jedne noći obukla seksi rublje i pokušala ga zavesti  (iako mi se zapravo seks s njim zgadio), a on je na to rekao:

"Pokrij tu debelu stražnjicu, ne pali me".

Sljedeći dan, pozvao me je brat i njegova djevojka da se nađemo u gradu, a Damjan je odlučio da ne ide jer ga moja obitelj zamara. Ne znam kako, ali u tom trenutku osjetila sam neku snagu i bijes i priopćila mu:

"Želim razvod!"

Osjetila sam neku slobodu, iako sam pretpostavila da me neće tek tako ostaviti na miru.
Uspio je sve moje stvari izbaciti i zapaliti, pokloniti, možda i prodati i to dok nisam bila kod kuće i što nisam uspjela bilo što spakirati prije toga.

Ostala sam bez ičega, ali bar sam imala svoj mir.

Danas živim normalnim životom u miru i sreći. Slijedim svoje snove i polako se vraćam starim dobrim navikama za koje nisam imala vremena u ovoj bolesnoj vezi.

On me i dalje nije potpuno ostavio na miru. Zvao me je prije par tjedana da me pita da mu posudim novac. Vjerojatno nikad neće zauvijek otići, ali ne obraćam pažnju na to. Više me ne može povrijediti, a to je najvažnije.

Željela sam podijeliti ovu priču sa ženama diljem svijeta, jer sigurno postoji još dama koje imaju ili su imale sličan problem.

Ne dopustite nikome da kontrolira vaš život, ponižava i ponaša se prema vama na način na koji nijedno ljudsko biće ne zaslužuje.

Zaslužujete najbolje od života i ne dozvolite da vas netko uvjeri u suprotno ".

Cosmopolitan.hr

Novo

Komentiraj