Moramo razgovarati o pravu na izbor

22/09/2020

Kako je moguće da abortus u Hrvatskoj nije potpuno dostupan iako 81% građanki i građana podržava pravo na izbor te zašto nam hitno treba novi zakon o pobačaju...

Iako smo već debelo zagazili u 21. stoljeće, čini se da je rasprava o pobačaju u Hrvatskoj sve teža tema koja preteže na jednu stranu, a pravo na izbor lagano jenjava. Jer iako 81 posto građana podržava pravo na izbor žene na pobačaj, sve je više bolnica i zdravstvenih ustanova koje prakticiraju tzv. priziv savjesti i ne žele obaviti prekid trudnoće. Osim toga, cijene su u posljednjih pet godina toliko narasle da ih je teško pratiti. 

U Hrvatskoj, kao i svagdje u svijetu, postoje takozvani pro-life pokreti - za život (i protiv pobačaja) i pro-choice pokreti - za izbor (i za mogućnost odluke na pobačaj). 

Većina ljudi ima formiran stav o pobačaju, na što su utjecali odgoj, obrazovanje, činjenica jesu li religiozni te koliko su svjesni svojih ljudskih prava. O pobačaju bi, naravno, bilo i puno manje govora kada bi mladi imali seksualni odgoj u školama i bili educirani o raznim načinima zaštite od neželjene trudnoće.

No kako u Hrvatskoj sve više jača utjecaj Crkve na društvo, seksualnost je u 21. stoljeću sve više tabu tema te su mladi često prisiljeni tražiti odgovore na internetu ili jednostavno slijede ono što prakticiraju i njihovi vršnjaci. Obilaženjem teme seksualnosti kod mladih, ona ne nestaje. To ne znači da broj seksualnih odnosa opada nego samo da mladi ne znaju u što se točno upuštaju, koji su rizici i posljedice, što samo povećava šanse za neželjenu trudnoću. S obzirom na to da su pro-life pokreti i protiv svake kontracepcije - jer to u startu smanjuje mogućnost za začetak novog života - stvara se začarani krug. No činjenica je da bi u današnjem svijetu svaka žena trebala imati pravo na izbor - zadržati dijete ili ne, bez obzira na to kako je došlo do neželjene trudnoće. Zabrinjava to što je prozor za odluku sve manji. Evo i zašto.

Od 14. do 23. travnja 2020. godine članice Platforme za reproduktivnu pravdu provele su istraživanje o pobačaju u Hrvatskoj. Zvale su bolnice i provjeravale obavljaju li pobačaj, koja je cijena te zdravstvene usluge i postoji li mogućnost medikamentoznog pobačaja. Pokazalo se da se u 8 od 29 ovlaštenih zdravstvenih ustanova ne može obaviti pobačaj na zahtjev ili dobiti odgovor na pitanje izvode li pobačaj. Riječ je o šest javnih ustanova - Opće bolnice u Našicama, Požegi, Vinkovcima i Kninu, KBC-u Sveti Duh, KBC-u Sestre milosrdnice te privatnim bolnicama Medico u Rijeci i Podobnik u Zagrebu, pri čemu se u Podobniku i bolnici u Kninu u tom trenutku pobačaji nisu obavljali zbog pandemije, kaže Ana Lovreković iz Platforme.

“Od nekih ustanova nismo uspjele dobiti odgovor iako smo pokušale nekoliko puta, primjerice od KBC-a Sveti Duh i KBC-a Sestre milosrdnice, a bolnice u Požegi i Vinkovcima odgovorile su riječima ‘mi to ne radimo’, iako su prije dvije godine tvrdile kako osiguravaju vanjskog suradnika koji obavlja pobačaj jer se u njima kolektivno koristi tzv. priziv savjesti. Žena koja odluči pobaciti proći će dugotrajan proces kako bi doznala osnovne odgovore: preusmjeravat će je s broja na broj ili će joj u istoj bolnici davati oprečne informacije, kao u KBC-u Zagreb, isprva da ‘kod nas toga nema… Sve to će ti poslije doći na naplatu…’, a četiri dana poslije potvrdit će da obavljaju pobačaje, ali mora se ‘svakako doći osobno’”, kaže Ana. Dodala je kako rezultati ovog istraživanja, premda zabrinjavajući, ne čude - odraz su dugogodišnjeg nemara države i javnozdravstvenih politika koje ne vode računa o reproduktivnom zdravlju i pravima, nego postupno sve više ograničavaju pravo na zaštitu zdravlja i prava na izbor te ugrožavaju živote žena. 

Unatoč tome što je istraživanje agencije IPSOS iz veljače 2020. godine pokazalo da samo 7% građanki i građana smatra da žene ne bi trebale imati pravo na pobačaj, naspram njih 81% koji podržavaju pravo na izbor, pobačaj u Hrvatskoj nije potpuno dostupan, a razlog tome je ponajprije tzv. priziv savjesti. Sve više ginekologa i ginekologinja zaposlenih u javnim ustanovama odbija ženama pružati zdravstvenu skrb pod krinkom priziva savjesti, ne vodeći računa o posljedicama na zdravlje i život žena koje proizlaze iz uskraćivanja usluge pobačaja koja je zakonom regulirana.

“Poznato nam je da u bolnicama u Zagrebu i Splitu ukupno 80% zdravstvenih radnika i radnica ulaže tzv. priziv savjesti. Broj onih koji odbijaju raditi svoj posao neprestano se povećava pa možemo govoriti o institucionalizaciji tzv. priziva savjesti - primjerice u  Vinkovcima, Našicama, Virovitici i Požegi ulažu ga svi ginekolozi i ginekologinje u općim bolnicama, a u KBC-u Split samo jedna osoba ne uskraćuje ženama pravo na zdravstvenu skrb. Žene koje žive u mjestima u kojima vlada tzv. priziv savjesti svoje pravo na pobačaj, iako zajamčeno zakonom, mogu ostvariti samo u nekom drugom gradu, i to ako imaju dovoljno novca da bi platile cijenu zdravstvene usluge, putnih troškova i smještaja”, navodi Lovreković. 

Znatna prepreka ostvarenju prava na pobačaj je i cijena. Najnižu prosječnu cijenu od 1870 kuna imaju KBC Osijek, OB Bjelovar i OB Gospić, a najvišu cijenu od 3000 kuna imaju OB Dubrovnik i KBC Rijeka te privatna bolnica Podobnik u kojoj je cijena u trenutku istraživanja Platforme za reproduktivnu pravdu bila 4000 kuna, a prema nedavnim informacijama cijena je čak 5000 kuna.

”Usporedimo li te cijene s onima otprije pet godina, razlike u cijeni pojedinih bolnica kreću se od 500 (Varaždin u kojem je sa 1500 poskupjelo na 2000) pa i do 1300 kn (u Slavonskom Brodu je s oko 1000 poskupjelo na oko 2300 kuna). Osim znatnog porasta cijena, problematična je i njihova neujednačenost na području Hrvatske. Sve žene koje nemaju dovoljno novca, poput onih nezaposlenih, koje rade honorarno ili na određeno, studentica, žena žrtvi nasilja i tražiteljica azila, žena s djecom bez podrške obitelji i šire zajednice, lišene su izbora - ne mogu odlučiti hoće li roditi ili pobaciti jer nemaju materijalne uvjete neophodne za slobodno donošenje odluke o svom zdravlju i životu”, ističe Ana. 

Što je s pobačajem pomoću tableta?

U Hrvatskoj postoje svi uvjeti za uvođenje medikamentoznog prekida trudnoće, odnosno pobačaja pomoću tableta. Rezultati istraživanja pokazuju da ta opcija postoji u devet javnozdravstvenih ustanova: KBC Zagreb, KBC Rijeka, OB Sisak, OB Pula, OB Dubrovnik, OB Karlovac, OB Zabok i OB Varaždin, koji ga u trenutku istraživanja nije obavljao zbog pandemije, kao ni Poliklinika Podobnik. Prema posljednjim informacijama, u KBC-u Sestre milosrdnice ga je također moguće obaviti, a KBC Merkur daje opciju medikamentoznog prekida trudnoće u slučaju medicinskih indikacija, ali ne i na zahtjev. Iako je u odnosu na Izvještaj pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iz 2018. godine, kada je ova opcija postojala u samo šest zdravstvenih ustanova, vidljiv napredak, medikamentozni pobačaj je još nedostupan u Hrvatskoj. Naročito ako uzmemo u obzir da je 2018. godine jedanaest ustanova navelo da namjerava uvesti tu zdravstvenu uslugu u roku dvije godine. U ustanovama u kojima postoje obje opcije ženama se često brani odabir medikamentoznog u odnosu na kirurški pobačaj, premda ne postoje kontraindikacije za kirurški postupak. 

“Svakodnevno pratimo vijesti iz drugih zemalja - situacije se razlikuju, no prepoznajemo da najave obaveznih savjetovanja pri donošenju novog zakona u Hrvatskoj, a za koje je iz praksi drugih zemalja, poput svojedobno Makedonije, jasno predstavljaju metodu ograničavanja prava na pobačaj. Brinu nas i najave potpune zabrane pobačaja u Poljskoj, koja već ima iznimno restriktivan zakon koji dopušta pobačaj samo u nekoliko situacija, poput silovanja, a koji je, između ostalog, rezultat neprestanog uplitanja Crkve u život žena”, navodi Ana Lovreković iz Platforme.

Rješenje bi se moglo kriti u što skorijem donošenju zakona koji će osigurati dostupan i besplatan pobačaj te medikamentozni pobačaj u svim javnozdravstvenim ustanovama koje imaju dozvolu za izvođenje te zdravstvene usluge. 

“Nužno je i ukidanje tzv. priziva savjesti jer nam situacija u Hrvatskoj zorno pokazuje da pokušaji regulacije ne predstavljaju stvarnu namjeru odgovornih da riješe problem sve raširenije prakse uskraćivanja zdravstvene skrbi čije posljedice snose jedino pacijentice. Potrebno je osigurati i besplatnu kontracepciju i pilulu za dan poslije te dovoljan broj ginekoloških timova u primarnoj zdravstvenoj skrbi kako bi sve žene, uključujući i one s invaliditetom, imale pristup zdravstvenoj zaštiti. Donošenje odluka o reproduktivnom zdravlju potrebno je olakšati pružanjem pravodobnih informacija, počevši od uvođenja zdravstvenog odgoja temeljenog na znanstvenim činjenicama i rodnoj ravnopravnosti. Na kraju, reproduktivna prava podrazumijevaju i pravo na planiranje roditeljstva - nužno je da država osigura materijalne i egzistencijalne uvjete kako bi svaka žena mogla odlučivati o svom tijelu i životu izborom o prekidanju ili nastavku trudnoće”,  zaključuje Ana.

Možemo li nakon svega ovoga stvarno pričati o pravu na izbor žena i djevojaka u Hrvatskoj? 

Rada Borić:

 “Zalagat ću se da Hrvatska dobije suvremeni Zakon o pobačaju koji je besplatan, dostupan i siguran”

Prema časopisu Forbes, ona je jedna od sedam najmoćnijih feministkinja na svijetu. Uz to je i aktivistkinjaa za ženska prava, znanstvenica, političarka i odnedavno zastupnica u Hrvatskom saboru platforme Možemo. Godinama se bori za pravo na izbor žena kad je riječ o pobačaju, a za Cosmopolitan je ekskluzivno izjavila: “U Hrvatskoj se pitanje pobačaja, tj. prava na inducirani pobačaj uvijek pojavi prije izbora jer se ultra desne političke opcije nadaju da će naići na pozitivan odgovor birača. Žene, ali i muškarci koji poštuju žene, odmah su im jasno pokazali što misle o njihovu zadiranju u prava žena. Srećom, rezultati izbora su dijelom uklonili opasnost zabrane pobačaja, ali predstoji nam borba za sprečavanje prijedloga koji bi ograničili ženama pravo da autonomno odlučuju o njemu. Zagovarat ćemo, ali i aktivno raditi na tome da dobijemo suvremeni Zakon o pobačaju koji će ženama osigurati pravo na besplatan, dostupan i siguran medicinski zahvat jer danas svjedočimo i različitim cijenama zahvata i nedostupnosti dijelom zbog priziva savjesti. Zalagat ćemo se i za ukidanje prava na priziv savjesti u medicini jer priziv savjesti ne može biti iznad prava pacijenata na zdravlje. Tražit ćemo i besplatnu kontracepciju, ali i uvođenje seksualnog odgoja u obrazovanje.

Kao i suvremen program građanskog odgoja koji će biti temelj i za razumijevanje ravnopravnosti spolova. Osim toga, zagovarat ću i jednaka prava za članice i članove LGBTIQ+ zajednice, uključujući posvojenja i udomljavanja djece. Jednakost svih građanki i građana preduvjet je moderne sekularne države, a bilo koja diskriminacija je nedopustiva.”

Zašto su Hrvatice pokazale srednji prst?

Krajem lipnja društvene mreže preplavile su fotografije poznatih Hrvatica koje su bez imalo sustezanja pokazivale - srednji prst. Nije to bio znak bunta niti bahatosti nego jednostavno ogorčenost. Zašto? 

Jer je politički kandidat Miroslav Škoro izjavio da bi se žene žrtve silovanja, koje su tijekom tog čina zatrudnjele, trebale posavjetovati s obitelji o tome što učiniti.

“Ako žena zatrudni nakon silovanja, mora se dogovoriti s obitelji što će učiniti”, izjavio je pjevač i čelnik Domovinskog pokreta, čime je na sebe navukao bijes žena diljem Hrvatske.

Prva je reagirala osječka dogradonačelnica Žana Gamoš koja je podijelila svoju fotografiju na kojoj pozira sa srednjim prstom i pozvala druge žene da učine isto. Poručila je tada uz fotografiju: “Milo moje, evo damski odgovor na džentl­mensko razmišljanje genijalaca koji imaju savjete što silovana žena treba napraviti. Pa se posavjetuj!” 

Uslijedila je reakcija brojnih poznatih.

Na isti potez odvažila se, na iznenađenje mnogih, i bivša predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, a ni glumica Bojana Gregorić Vejzović, voditeljica Tatjana Jurić i producentica Jelena Veljača nisu se ustručavale uskočiti u isti vlak i pokazati što misle.

“To što imam vaginu ne sprečava me da mislim da imam veća muda od tebe”, napisala je oštro voditeljica Tatjana Jurić na svom Insta Storyju. 

Glumica, producentica i aktivistkinja Jelena Veljača osvrnula se i na riječi Nina Raspudića.

Taj kandidat stranke Most na parlamentarnim izborima rekao je kako je protiv pobačaja čak i u slučaju silovanja, što je samo dodalo ulje na vatru.

“Lijepo mi je na moru ako Škoro ili Nino pitaju”, poručila je tada Jelena u opisu fotografije na kojoj pokazuje srednji prst.

Što je abortivna pilula?

Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) odobrila je 2019. abortivnu pilulu Mifegyne 200 (mifepriston), koju nositelj odobrenja planira uskoro staviti na tržište, a prošle je godine u kolovozu HALMED odobrio tablete Mispregnol 400 (misoprostolum), što uz ovo posljednje odobrenje čini potrebnu kombinaciju tableta čija je svrha prekid neželjene trudnoće ili pobačaj kod patološke trudnoće. Rezultati istraživanja Platforme za reproduktivnu pravdu pokazuju da ta opcija postoji u devet javnozdravstvenih ustanova: KBC Zagreb, KBC Rijeka, OB Sisak, OB Pula, OB Dubrovnik, OB Karlovac, OB Zabok i OB Varaždin, koji ga u trenutku istraživanja nije obavljao zbog pandemije, kao ni Poliklinika Podobnik.  Prema posljednjim informacijama, u KBC-u Sestre milosrdnice ga je također moguće obaviti, a KBC Merkur daje opciju medikamentoznog prekida trudnoće u slučaju medicinskih indikacija, ali ne i na zahtjev.

Lijekovi koji se koriste za medicinski pobačaj nisu isto što i tzv. pilula za dan poslije, što je česta zabluda. Pilula za dan poslije, ako se koristi unutar 72 sata od nezaštićenog seksa, može spriječiti da do trudnoće dođe, ali ne može prekinuti već uspostavljenu trudnoću.

Međutim, medicinski abortus velika većina bolnica uopće nije uvela kao metodu prekida patološke trudnoće (koja bi u svakom slučaju završila pobačajem) kao ni one neželjene, iako im je zakonom dopušteno obavljati pobačaje na zahtjev.

Medicinski se pobačaj definira kao onaj koji se odvija pomoću lijekova koji izazivaju prekid trudnoće, po posljedicama sličan spontanom pobačaju. Pritom se koriste dva lijeka: mifepristone (poznat i pod nazivom RU-486)/methotrexate i misoprostol. Lijek djeluje tako što blokira progesteron nužan za održanje trudnoće – bez njega stijenka maternice puca, cerviks omekša i plod propada. Umjesto njega, moguće je koristiti i methotrexate, koji se u SAD-u koristi od 1953. godine.Najčešće u razdoblju od 48 sati od uzimanja mifepristona ili methotrexata uzima se drugi lijek, misoprostol, koji izaziva kontrakcije maternice nakon čega se ona isprazni, čime je pobačaj završen. Dva tjedna nakon uzimanja prvog lijeka žena odlazi na pregled kako bi bila sigurna da je trudnoća okončana.

 

Sugovornica: Ana Lovreković, Platforma za reproduktivnu pravdu ,www.reproduktivna-pravda.hr

 

Nađa Irena Fišić

Novo

Komentiraj