Kada je točno pozitiva postala toliko toksična?

22/12/2021

Sreća je ultimativni statusni simbol, nešto što možete pokazati svijetu kao znak da ste, za razliku od ostalih, sasvim u redu. No kako to traje već nekoliko godina, vrijeme je da se zapitamo - oštećuje li nas mentalno taj val pozitivnosti, a sve pod izlikom da nam pomaže...

Godinu dana živimo u nekoj vrsti lockdowna. Nedostaje nam ljudski dodir, ne putujemo, ne viđamo se s voljenim osobama ili možda živimo s onima koje ne volimo. U svemu pokušavamo naći neki smisao i značenje. Sve znate i sve vam je jasno. Svatko ima svoju priču. Ali koliko god nam bilo teško, trebamo zadržati pozitivan stav. Moramo gledati vedriju stranu. Trudimo se ostati na površini. Jer trebamo, moramo, tako je to… Ili možda ipak nije?

Koliko nas sa svih strana bombardiraju pozitivnim citatima i naglašavaju kako sve mora biti u redu da se čini kao da smo u najmanju ruku bolesni ako nismo pozitivni. 

Hashtag #PositiveVibes, kao i motivacijski citati ispisani krasopisom u pastelnim bojama na svim su feedovima. Nude se priručnici koji će nam pomoći prebroditi vlastite unutarnje borbe, a na odjeći su se pojavili slogani puni podrške. 

Ali koliko stvarno pomaže taj pritisak da ostanemo pozitivni jednom kad nam zaprijete depresija i anksioznost te nahrle negativne misli?

Jesmo li dosad progutali toliko hashtagova punih pozitivnih vibracija da se gušimo u sreći koju moramo proizvoditi? Koja je cijena prisilne pozitivnosti?

Psiholozi koriste termin “toksična pozitiva” da bi objasnili kako se neka osoba može fokusirati samo na ono dobro a da uopće ne obraća dovoljno pozornosti na procesuiranje onog lošeg. Pritom može biti riječ i o poricanju - istinskom vjerovanju u moć uma nad materijom. Je li vam to poznato? 

Kao i većina nas, i vi ste vjerojatno na Instagramu počeli pratiti profile na kojima isključivo objavljuju motivacijske citate. Možda ste čak i kupili dnevnik zahvalnosti, bilježnicu sreće ili planer pozitivne energije. Ali kad dođe taj neki sivi, trijezni dan i umorni ste od situacije u kojoj se nalazi svijet, nervozni zbog posla (ili zbog njegova nedostatka) ili jednostavno u bedu, spušta li vas skrolanje pozitivnim feedom još dublje ili doista vidite pozitivnu stranu i osjećate se bolje?

Ljudski instinkt da gledamo pozitivno katkad je snažan alat preživljavanja, a može i poništiti teško iskustvo koje osoba proživljava. Ponekad je najpozitivnije što možemo reći: ”Situacija je grozna.” 

Zašto se onda toksična pozitiva toliko raširila? Kako su razgovori o mentalnom zdravlju postajali dio mainstreama, a svijet se suočavao sa sve više izazova, ljudi su tražili načine nošenja s teškoćama. Kako su ti zahtjevi rasli, nestajali su pravi i teški razgovori o psihičkom zdravlju i općem stanju, a postovi napucani dopaminom sa savjetima kako uz pozitivan stav prebroditi sve teškoće dobili su više pozornosti. U pokušaju da nam život postane bolji i svjetliji - prestali smo priznavati tamu. Jako štetno. 

Američka psihoterapeutkinja Miyume McKinley iz Los Angelesa zna da je ljudska vrsta kompleksnija nego što se misli. 

“Ideja neprestane sreće, koja je postala ultimativni cilj, zapravo je težnja savršenstvu, a svi znamo da ono ne postoji”, kaže ona i objašnjava: “Neželjeni i bolni osjećaji dio su života, a tuga, ljutnja ili ljubomora normalne su emocije za sva ljudska bića.”

Rebecca Sparkes, njezina kolegica iz Londona, ističe da u cijelom tom pozitivnom pokretu postoji toksična struja.

“Ni u kojem slučaju nisam protiv društvenih mreža, ali protiv sam profila koji pumpaju postove o mentalnom zdravlju. Oni često ističu da je lijek protiv depresije ili bilo koje životne teškoće pozitivniji stav. Da je to tako jednostavno, ne bih imala posao”, kaže ona. “Osobe koje se bore s mentalnim zdravljem zbog toga se osjećaju još bespomoćnije i beznadnije jer im je ponuđeno previše jednostavno rješenje - napišite popis na čemu ste zahvalni i sve će biti okej. Ali neće”, ističe Sparkes. 

Pozitivni citati i materijali ponekad pomažu, ali često reklamiraju sreću kao nešto što možemo kupiti. Prema pisanju časopisa Harvard Medicine, znanstvenici su otkrili da je zahvalnost dobra za nas jer nam pomaže uživati u dobrim iskustvima, poboljšati zdravlje, nositi se s teškoćama i izgraditi čvrste odnose. Ali jednako je važno suočiti se s lošim stvarima koje također postoje. 

Doktorica Natalie Dattilo, klinička psihologinja u bolnici Brigham u Bostonu, toksičnu pozitivu uspoređuje sa šopanjem osobe sladoledom iako joj se on uopće ne jede. 

Jer pozitivnost nije nešto čemu trebamo težiti po svaku cijenu. Moramo priznati da se događaju i loše stvari te se suočiti s njima kada se pojave.

Fotografije: Shutterstock

Nađa Irena Fišić

Novo

Komentiraj